Natrag
24.9.2018 05:52

facebook

twitter

google

rss

dulist

Volim te ovoliko pjesama

29.3.2018 @ 9:56 Dulist dulist IN

Podijelite:

Piše: Petar Ipšić

Nisam nikad bio od onih koji su na Banjama ili na Komardi zabavljali ekipu svirajući ‘Krivo je more’ ili ‘Bacila je sve niz rijeku’.

Vjerojatno i pomalo ljubomoran što su svi pogledi djevo­jaka bili na njima dok sam ja čučao u mraku, smatrao sam ih pozerima. Pitao sam se tada zašto se autori potonje pje­sme nisu mogli ugledat’ na kolege iz Dugmeta i na autora stihova, pjesnika Vladu Dijaka, koji su u Selmu, držao sam, dramatično taman onoliko koliko treba, uvrstili upozorenje o sigurno­snim aspektima putovanja vlakom? Pjesma bi se tada zvala ‘Ne bacaj ništa niz rijeku’ i bila bi manje tragična i time podnošljivija za sanjarenje na plaži.

No, ljubavne pjesme, ali ipak one nešto manje melodramatične, postat će neizostavan dio mojih mixtapeova nekoliko godina kasnije. Prije nego što je postojala opcija uključivanja loka­cije na pametnim telefonima i kada si umjesto poruke u grupi na Messengeru morao nazivati prijatelje, jednog po jed­nog, na kućni telefon u vrijeme objeda, kada si mogao dogovoriti kupanje ili večernji izlazak tek nakon što bi istrpio bukvicu o važnosti kućnog reda, kom­pilacije na kazetama iz kućne radišno­sti bile su neka vrsta analogne aplika­cije na trnovitom i neizvjesnom putu udvaranja; od trenutka kada je snimiš kako se na izlogu apoteke igra sa svo­jom kosom, pa preko nekoliko ‘slu­čajnih’ susreta na Stradunu u društvu zajedničkog poznanika pa do konač­nog upoznavanja. Nakon što sve te faze prođeš neokrznut želiš dobro odabrati trenutak zreo za mixtape; ne želiš to napraviti prerano, ali ne želiš niti, kao u ‘hodanju’, čekati dva tjedna kako bi se odvažio na prvi poljubac (ohladit će i najzaineresiranije, naučio sam to teh­nikom pokušaja i pogreške).

Nećeš mixtape otvoriti s ‘All I Want Is You’ U2-a jer Šerloče, znat će da ti se sviđa i prije nego tebi padne napamet snimiti mixtape

Kreiranju takvih kompilacija pri­stupalo se krajnje brižljivo. Morala je to najprije biti neka kvalitetna kazeta reprezentativnog izgleda, svakako nekorištena; najbolja opcija je bila TDK, dok je BASF označavao donju granicu prihvatljivosti. Presnimavanje preko originalnih Jugotonovih ili Suzy izda­nja, na kojima bismo onda kidali nalje­pnice sa svake strane kazete pokušava­jući sakriti da naklonost želimo izraziti putem ‘Volim te od 9 do 2’ Novih fosila, bilo je vrijedno društvenog izopćenja. Neophodno je također bilo osigurati dovoljno mjesta na omotu na kojem bi svojim izvježbanim krasopisom naškrabali imena pjesama i izvođača. Obavezno je trebalo uvrstiti njene naj­draže pjesme, svakako pri početku miksa, ali nikako prve. Puno je pravila. Dio njih izložio je Rob Fleming/Gor­don u romanu Nicka Hornbyja ‘High Fidelity’ po kojem je snimljen uspje­šan film s Johnom Cusackom. On je rekao: ‘Mixtaepovima zapravo koristiš tuđu poeziju kako bi nekome rekao da ga voliš.’ Zato je zadnje što želiš ispasti nedorastao zadatku. Stoga je sve u pri­premi, ali i poznavanju svojih ograniče­nja. Nećeš mixtape otvoriti s ‘All I Want Is You’ U2-a jer Šerloče, znat će da ti se sviđa i prije nego tebi padne napamet snimiti mixtape. I ako se Bruce u ‘I’m on Fire’ izvukao drskim stihom ‘Hej, djevojko, je li ti tata doma?’ ni u kom slučaju ne smiješ misliti da je takva drskost dopuštena i tebi. Ne zovu tebe ‘Boss’.

Redoslijed? Ah, redoslijed. Ta deli­katna umjetnost zbog koje su se Radi­ohead umalo raspali praveći raspored pjesama za album ‘Kid A’. Materijal se preslušavao danima, a odabir pje­sama se bilježio na komadu papira pa se redoslijed preslagao dok se ne bi došlo do finalnog rasporeda. Mixtape ima dva bitna obilježja: a) iskaz naklo­nosti b) hvalisanje glazbenim ukusom. Uspješan je onaj mixtape u kojem čim­benik ‘B’ ne prijeti istisnuti faktor ‘A’ iz jednadžbe. Jer inače, uzalud vam sav trud, ispali ste glazbeni snob, a sno­bove nitko ne voli. Elitizam (znaš puno o glazbi i razmećeš se tim znanjem) je najstrože zabranjen, no eklekticizam (nisi ti kriv što znaš puno o glazbi) je s druge strane više nego poželjan. Zato obavezno miksaš staro i novo. Želiš Beatlese i Massive Atttack na istoj strani. B-stranu singlice Nine Simone i remiks hit pjesme Lane Del Rey, zašto ne? Prva pjesma na svakoj strani mora bit bombastična, a zadnje prije preba­civanja strane pripadaju introspektiv­nim, čeznutljivim baladama (tzv. teh­nika četiri kantuna). Paziš na ritam i ‘flow’ tijekom cijelog trajanja.

Kompilacije su se najprije izrađivale uz pomoć gramofona i kazetofona s dvije glave (lijeva i desna, ne gonja i donja) kasnije i CDplayera. Nero Bur­ning Rom naslijedio je ‘double deck’ kazetofon onda kad je već bilo dovoljno dobro razmjestiti ‘empetrice’ na prazni CDod 74 minute. Dolaskom digital­nog doba i dostupnošću glazbe snaga mixtapeova nepovratno slabi, dok je u gore opisanoj formi kriptiranog komu­niciranja osjećaja posve izgubljena. ‘Šeranje’ kompilacije brzinski sastav­ljene na Deezeru na njen Facebook zid ne nosi istu razinu prisnosti kao kad biste joj kriomice, nespretno i srame­žljivo, ali odlučno u ruku šutnuli kazetu na kojoj ste radili cijeli tjedan iznova maštajući o njenoj reakciji.

Komentari





O autoru: Dulist


Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana