Kristina Bajza Marčinko, samostalna umjetnica, plesačica i koreografkinja suvremenog plesa, pokrenula je u Dubrovniku projekt "Shalabajza", edukativni program umjetničke organizacije UMA.
Ovaj studio – projekt prvi put izlazi u medije, pa smo tom prilikom i porazgovarali s Kristinom, koja nam je prezentirala studio za yogu i suvremeni ples, kao i dobrobit ovakvih projekata za širu društvenu zajednicu.
Za početak, možete li Dubrovniku predstaviti projekt Shalabajza?
– Projekt je osnovan prije dvije i pol godine i osmišljen je kao prostor za poučavanje yoge i suvremenog plesa. Ustvari, Shalabajza je dio umjetničke organizacije Udruženi majstori i autori. Kako svaka umjetnička organizacija s područja izvedbenih umjetnosti treba prostor za rad i kreaciju, tako sam i ja, čim sam se preselila u Dubrovnik, krenula u potragu za svojim prostorom, dvoranom. Osim stvaranja predstava i umjetničkih projekata, što je bio moj prvotni impuls, htjela sam Dubrovniku ponuditi neke svoje vještine (yoga, suvremeni ples, ritmička gimnastika) kojih u ponudi možda nije bilo dovoljno. I tako je nastala Shalabajza – mjesto na kojem možete vježbati yogu, upoznati razne grane suvremenog plesa i tko zna što još.
KREMA – kreativna Mokošica
Od ostalih projekata koje imate u Dubrovniku, koji biste izdvojili kao posebno bitan za zajednicu?
– Sigurno bih izdvojila projekt KreMa – Kreativna Mokošica. Radi se o kombinaciji književnosti, dramske i plesne umjetnosti, a namijenjen je mladima od 13 do 18 godina na području Mokošice. Jako sam sretna što su moje suradnice na tom projektu Marjana Batinić, profesorica komparativne književnosti i hrvatskog jezika i književnosti i Mariela Marković, profesorica hrvatskog i mađarskog jezika i književnosti i ravnateljica studentskog teatra Lero.
Cilj je KreMe u ovoj godini kroz razne umjetničke radionice stvoriti predstavu, a dugoročni je upoznavanje javnosti s nužnosti osnivanja jednog kulturnog centra sa svojom scenom, koji bi s vremenom imao postati kreativni i izvedbeni centar.
Tek smo počeli s radom i jako nam je zabavno, djeca su puna energije i želje za radom. Cijeli koncept temelji se na jednoj misli vodilji – važnost ljudskih vrijednosti. Pokušavamo s njima osvijestiti kvalitetu života, iz materijalnog svijeta vratiti se u kvalitetu duhovnog. Predstavu očekujemo krajem školske godine, bit će na par lokacija, u Mokošici i u Gradu. Dobro ćemo se pripremiti, a s djecom smo se našalili kako se u Gradu moraju predstaviti kao "krema" – crème de la crème.
Kad radite s njima, kako to izgleda?
– Evo na primjer, za iduću subotu smo im dali za zadatak da u svojoj okolini, bilo u školi ili zajednici, prihvate različitosti na način da priđu nekome s kime se iz nekog razloga baš i ne druže, te da s tom osobom probaju uspostaviti kontakt i zapišu svoje dojmove o tome, što su iznutra osjećali, kako im je bilo prići osobi koja je potpuno različita od njih, je li im bilo teško, što se dogodilo i slično.
Postoji još jedan projekt kojeg smo prijavili preko udruge Dubrovnik- zdravi grad, a zove se 50+ i to je ustvari ples za osobe starije od pedeset godina. Htjeli smo pridonijeti poboljšanju kvalitete života i toj dobnoj skupini. Još nismo počeli s ovim programom, iako ima puno zainteresiranih. Tražimo prostor i nije lako.
Mokošici je i inače potreban adekvatan prostor u kojem će biti moguće pogledati predstavu, poslušati koji bend, održavati radionice… Ne mora sve biti u Gradu, naravno, dobro je da bude, no i drugim naseljima su potrebni kulturni centri, pogotovo zbog djece i starijih koji nisu možda toliko mobilni kao mi.
Kakav je odaziv na Shalabajzu i koji su planovi za budućnost otkrijte u novom broju tjednika duList, koji se od srijede nalazi u prodaji.