Peškafondo

Turističko pijanstvo

Turističko pijanstvo

„Đe si, oli si i ti pošla na odmor“ – najčešće je pitanje koje čujem ovih dana jer sam dva broja uzastopce ‘bez komentara’ na trećoj stranici. Radno sam, zapravo osluškujem, promatram i seciram, ali na papir ništa ne zapisujem. U Gradu u kojem su gotovo svi kolektivno pošli na odmor, u tom Gradu jedino o čemu se priča jest: ‘imamo li više Grad!?’

Sve puca po šavovima od turista. Kad ih nije bilo onih teških i turobnih devedesetih, bili smo u depresiji, živjelo se loše. Tada se u sjećanjima često ‘bježalo’ u osamdesete gdje se utapala tuga u te nostalgične turističke dane. A danas? Slijevaju se nepregledne rijeke turista, brojke su utostručene, obaraju se svakojaki rekordi. Ali ni danas nam opet nije dobro. I nisu nam krivi turisti. Od njih živimo, netko još uvijek ‘na crno’, a drugi ako nikako drukčije, onda ‘na pošteno’!
Iz gradske su nas TZ obavijestili kako upravo ovih dana boravi 23 tisuća gostiju. Dvomilijuntno noćenje stiže četiri dana ranije nego lani. Milijunti zračni putnik je doletio ranije u Dubrovnik čak dva tjedna nego 2015. Možda budući, ali za sad još uvijek nesuđeni koncesionar gruške luke kuje planove i najavljuje i do milijun turista godišnje, a mi i s ovih nešto više od 800 tisuća jedva dišemo.
Ljudi masovno iseljavaju iz svojih stanova i prepuštaju ih na tri mjeseca turistima. Prepuštaju svoj krevet strancima, a sami spavaju na balkonima ili oronulim kaučima roditeljskih stanova. I nije im teško jer znaju da njihova nekretnina može donijeti koji dodatni solad u kućni budžet. Zna li se i ima li uopće broja legalnim apartmanima?

Dovlače se ljudi iz Slavonije i Bosne za radit. Naši nekako ne vole konobariti, a još manje biti pomoćni radnici u kuhinji ili sobarice. Oni vole biti gazde. Suvenirnica je na stotine, restorana je bezbroj, stolova i stolica mali milijun. Zna li im se uopće točan broj? Slavonci odrađuju crnački posao. Oni čak i taksiraju iako nemaju pojma u koju se ulicu treba zaputi’. Motori se ne hlade. Zna li se u ovom gradu broj vozača taksija?

A što mislite kako je turistima, toj fluidnoj masi, koja se svakodnevno slijeva u Grad? Njima koji su negdje na Internetu pročitali da je Dubrovnik top destinacija i za koju su odlučili da baš tamo moraju napraviti selfie. Što mislite kako je njima kad se vuku po užarenom Stradunu i sudaraju s ljepljivim prolaznicima koji isto tako mašu selfi štapovima kako bi uhvatili što bolji kadar? Ili se naguravaju s gomilom sličnih sebi za uć i izać u Grad, čekajući u redu za stol u restoranu gdje konobar napicu tek istrese na pod i krene nova runda, za uspet se na zidine koje u istom danu prohoda još 10 tisuća izbezumljenih duša, jer zidine su jedinstvena atrakcija!? Kako je tim turistima dok čekaju u redu za pišanje u javanom zahodu ‘sve po sedam kuna’, koji se ne stigne niti proventat. Kakav je njihov doživljaj Grada? Ma nikakav. Došli su, platili su, i ovdje se nikad više u životu ni za živu glavu neće vratiti. A njihova preporuka, ona usmena, u turizmu najcjenjenija biti će – zaobilazite Dubrovnik ljeti!

I ne bi li baš sve ovo, te mase ljudi, te rekordne brojke, trebale biti znak za uzbunu! Turisti u prenapučenoj povjesnoj jezgri nisu zadovoljni, a nije zadovoljan ni onaj mali broj domorodaca koji je odlučio ostati. Izgubili smo mjeru. Nema je više! Sve se svelo na ‘izmuzi’ i vozi dalje.
Gradska uprava nema plana, a očito nema ni pojma. Ima nekakve programe za zimu, papirnata pokrića za produljenje sezone, ali svakako nema turistički master plan. I ono što nam se lako može dogoditi je buuum. Preko noći možemo postati neatraktivni, jer smo pregužvoviti, jer se ne može uživati u ljepoti kamena i mora, zbog silne mase svijeta. A što tad? Što ako brojke počnu opadati, ako ne bude hvalospjeva i kićenja lovorikama o brojkama dolazaka i noćenja, a zalihe su poput leda na suncu… Možda tek tad krenemo sustavno promišljati i graditi turizam na zdravim nogama, strateški osmišljen, temeljen na suživotu onih koji dolaze i prolaze i onih koji tu žive i ostaju. Pitanje je, trebamo li se čim prije otrijeznit od turističkog pjanstva ili lupnut gu…om o pod da bi došli pameti!?

Adio vam

Pročitajte još

[PODCAST ‘S BARBAROM’] Otvoreno o životu prije i nakon kobnog 21. listopada 2001. Tko je Zlatko Milić danas?

Barbara Đurasović

OKRUGLI 600. BROJ! Podižemo cijenu novine za 7 centi, a plaću novinara na 1050 eura!

Barbara Đurasović

‘MIRNE DUŠE’ U POLITIKU Pravi, pošteni i rehabilitirani

Barbara Đurasović