Aktualno

Trojac koji ga vodi, narušio je ugled Grada

Uvođenjem politike u Zakladu Blaga djela, ona će bespovratno izgubiti kredibilitet u očima svih potencijalnih donatora.

Donatori neće imati povjerenja da će ljudi koji su u politici upravljati imovinom na valjani način. Tu nema dvojbe. Tijekom svih ovih godina imali smo jednog jakog donatora. Ta osoba je donirala 200 tisuća eura i rekla nam je da je to učinila samo zato što smo ja i Joško Radica u Zakladi. Da Zakladom slučajno upravlja aktualna politika ne bi bilo ništa od donacije – započeo je razgovor Nikola Obuljen, upravitelj Zaklade.

Odlukom Gradskog vijeća cijelo Upravno vijeće je razriješeno. Gradsko je vijeće imenovalo  v.d. upravitelja Klarija Šobera. Odbili su, odnosno nisu uopće uvrstili na dnevni red sjednice GV, prijedlog Upravnog vijeća Blagih dijela za imenovanjem upravitelja Vida Bogdanovića, da bi potom smijenili i cjelokupno Upravno vijeće te postavili svoje politički podobne ljude.

Jeste li Vi još upravitelj zaklade?
Po stajalištu našeg Upravnog vijeća, da. Netko mora Zakladu predstavljati. Još uvijek nemamo odgovor iz Ministarstva o tome što se događa s imenovanjem tzv. vršitelja dužnosti upravitelja, kojeg zakon ne pozna. Sve dok druga osoba ne bude upisana u registar jedini mogući upravitelj sam ja. Nisam time oduševljen, ali to je činjenica.

Je li netko od novoizabranih članova Upravnog vijeća bio u Zakladi upoznati se s radom? Jesu li Vam se javili?
Nitko nam se još nije obratio. Kako će, kad odluke nisu napisane? Ne volim nikad govoriti o ljudima, ali osobno se nikad ne bih dao u tako nešto uključiti, a da ne bih provjerio je li to u redu, je li zakonito i zašto Gradsko vijeće pet mjeseci prije isteka mandata mijenja Upravno vijeće. Dva dana nakon što je izabran za vršitelja dužnosti u Zakladu je svratio Klario Šober. Nisam tada bio u Zakladi već gospar Radica. On mu je rekao kako mi još nismo dobili rješenje o imenovanju, te kako ne shvaćamo i ne prihvaćamo njegovo imenovanje. Nemamo ništa osobno prema gosparu Šoberu, već jednostavno ne prihvaćamo tu funkciju. Ako to prihvati Ministarstvo uprave mi ćemo, kao legalisti, odmah napraviti primopredaju. Ipak ćemo poduzeti sve što je zakonom predviđeno da se obore te odluke.
 
ZAKLADA SVIH GRAĐANA DUBROVNIKA
 
Namjeravate pokrenuti upravnu tužbu?
Da, već smo je podnijeli, i to protiv imenovanja v.d. upravitelja. O njoj smo obavijestili Ministarstvo, a od upravnog suda ćemo zatražiti da se izda privremena mjera da se ništa ne događa dok sud ne donese odluku. Planiramo podnijeti i upravnu tužbu zato što Gradsko vijeće nije uopće razmatralo prijedlog Upravnog vijeća Zaklade za imenovanjem Vida Bogdanovića kao upravitelja. A morali su. Po zakonu je jedino Upravno vijeće moglo dati prijedlog, a Gradsko vijeće ga je moglo ne prihvatiti, i to uz valjano obrazloženje, ali nikako ne i povući točku i uopće je ne razmatrati.

Rad Vaše Zaklade vezali ste uz Gradsko vijeće iako za takvo nešto nije bilo potrebe. Zašto?
Zaklada Blaga Djela jest zaklada svih građana grada Dubrovnika. I tada, a i danas mi se čini da je bilo logično vezati je uz Gradsko vijeće kao tijelo lokalne vlasti izabrano voljom većine građana grada Dubrovnika. Činilo se prirodnim i danas mi se čini tako, ali ne da Gradsko vijeće i gradska vlast upravlja Zakladom, već da prati njen rad. Zbog toga i jesmo slali opsežna godišnja izvješća gradonačelniku i predsjednici Gradskog vijeća kao i njihovim prethodnicima, iako to po zakonu nismo obvezni. Zaklada je obvezna po zakonu izvješća slati Ministarstvu financija i Državnoj reviziji te Ministarstvu uprave, što smo redovito činili i nikad na ta izvješća nismo imali nikakvih primjedbi.

Politička situacija u gradu…
Mislim da aktualna opcija nema nikakve šanse zadržati vlast. Bit će zanimljivo vidjeti kandidate za gradonačelnika na sljedećim izborima. S druge strane, kako biramo i gradonačelnika, ali i vijećnike, mislim da nitko neće imati većinu u Gradskom vijeću. HDZ ima prilično stabilnu situaciju u Gradu koja se kreće između 10 i 11 vijećnika i ne vjerujem da će dosegnuti apsolutnu većinu. S druge strane SDP i HNS bi mogli ići samostalno na izbore pa je za očekivati nešto manji broj vijećnika. Ipak, prerano je za davati prognoze.

Zašto niste mijenjali statut?
Ja bih prije pitao, zašto bismo ga mijenjali? Nikad nismo pretpostavljali da bi se ovako nešto moglo dogoditi. Gradsko vijeće je još u prošlom sazivu bilo oformilo radnu skupinu za izmjenu tog statuta.

Zašto Gradsko vijeće?
To treba pitati njih. Mi smo ih tada upozorili da oni to ne mogu, ali smo ipak bili spremni zajednički raditi ako treba poboljšati Statut. Po zakonu jedino sama Zaklada može mijenjati svoj statut. Zaklada je upisana u registar 1997. godine, a suglasnost na Statut je dalo Gradsko vijeće u mandatu gradonačelnika Vida Bogdanovića, dakle HSS-a i partnera. Prvo postavljanje upravitelja je potpisao ministar Stjepan Ivanišević 2001. godine, dakle ministar  u vladi Ivice Račana, dakle vlasti SDP-a. On je imenovao na moj prijedlog i prve članove Upravnog vijeća. Sve je to prošlo bez ikakvih intervencija, i tako još dva puta, sve do ovog Gradskog vijeća. Zaklada nije imala politički karakter od samog početka. Vratim li se još ranije u 1996. i 1997. godinu, tadašnji ministar Davorin Mlakar i njegov zamjenik Antun Palarić nisu podlegli nikakvim pritiscima, a i onda ih je bilo, već su dopustili da se Zaklada registrira kako je to povijesno bilo logično.

Ipak je među članovima UV bio Antun Kisić iz HDZ-a?
Tako je. Bio je član tijekom sadašnjeg mandata Upravnog vijeća. I tada je bilo pitanja iz Grada i onda smo se u Zakladi dogovorili da upravitelj predloži samo četiri člana, a da petog člana da Gradsko vijeće. Antun Kisić je bio predstavnik Grada, ali osim što je kao takav član političke stranke, on je i jedan od ljudi koji je još 1993. godine sudjelovao u radnoj skupini ,što sam je ja, kao tadašnji gradonačelnik, imenovao, a koja je svojim radom doprinijela oživljavanju ne samo Zaklade Blaga djela, nego i još nekih zaklada na dubrovačkom području.
 
KONTROLA POD SVAKU CIJENU

Gradsko vijeće se 'uhvatilo' članka 22. Statuta koji, između ostalog, kaže da se predsjednik i članovi upravnog vijeća razrješuju dužnosti ukoliko svojim radom i djelovanjem narušavaju ugled i svrhu zaklade. Gdje ste ugrozili Zakladu, odnosno Upravno vijeće?
Za mene je to potpuni apsurd. Na koncu konca rasprava na Gradskom vijeću je odala sva moguća priznanja dosadašnjem radu svih tijela Zaklade, da bi na kraju rekli da smo narušili ugled. Ali to zapravo pokazuje njihov cilj. Kad se sve to veže uz izostavljanje točke o imenovanju upravitelja po prijedlogu Upravnog vijeća Zaklade na dnevni red Gradskog vijeća, iako je u pozivu za sjednicu ta točka bila uvrštena u dnevni red, očito je da je vladajućima bio naum pod svaku cijenu preuzeti kontrolu nad Zakladom i posredno upravljati njenim radom. Držim da je stvarno narušen ugled, ali narušen je ugled Grada, Gradskog vijeća i ljudi koji vode Grad. Trojac koji vodi Grad narušio je ugled gradske vlasti i svoj osobni ugled ovim potezima.

Na Gradskom vijeću mogla se čuti primjedba da ste i više sredstava mogli izdvajati na socijalu?
To je potpuno pogrešno, jer smo mi sva sredstva raspoređivali za socijalu, ali ono što smo sebi od početka stavili kao zadaću bilo je da nećemo djelovati pojedinačno, od slučaja do slučaja, već po projektima. Odmah smo zacrtali dvije kategorije stanovništva, ljude treće dobi i mlade. Kad smo u 2004. godini ostvarili prve prihode odmah smo preuzeli gradski program 'Pomoć i njega u kući' i od onda do danas ga financiramo, s tim da smo ga znatno unaprijedili. To je program koji provodi izvaninstitucionalni odjel Doma za starije i nemoćne Dubrovnik i mi pokrivamo sve troškove toga programa, plaće osoblja, materijalne i sve ostale troškove.

Tu smo stvari objektivizirali, donijeli smo pravilnik da svi oni čiji prihod po sada važećem cenzusu ne prelazi 2000 kuna, a osobe su starije od 65 godina i žive sami imaju pravo na objed i namirnice za pripremiti doručak i večeru, kao i pomoć u kući. Rješenje o tome ne donosimo mi, nego Centar za socijalnu skrb. Oni nam daju rješenje i mi imena uvrstimo na svoj popis. Dio ljudi kojima je prihod veći od 2000 kuna također mogu koristiti i koriste ovaj program , ali uz plaćanje. Za taj program godišnje izdvajamo gotovo milijun kuna.

Drugi program na kojeg smo iznimno ponosni je stipendiranje mladih. Na taj program smo u 2011.godini izdvojili oko 1,2 milijuna kuna. Stipendirali smo 79 studenata tijekom godine. Opet se radi o mladim ljudima čiji je prihod po članu obitelji ispod 2000 kuna. To je osnovni uvjet, uz onaj da su s područja Dubrovnika. Stipendije dajemo 12 mjeseci u godini i to 1500 kuna ako su smješteni privatno, a ako su u domu 1000 kuna za studiranje izvan Dubrovnika. Za studente koji studiraju u Gradu ne dajemo stipendije, nego jednokratne potpore. Svima kojima je prosjek ocjena veći od vrlo dobrog dajemo dodatne dvije stipendije kao nagradu. A takvih je 30 posto i s tim smo jako ponosni. Bez naše pomoći ti mladi ljudi ne bi mogli uopće studirati.

Postoji i treći projekt, a kolokvijalno ga zovemo projekt 'namirnice'. Prema pravilniku smo u početku davali namirnice po normativu kojeg smo preuzeli od Doma za starije i nemoćne, ali kako je to bilo prilično komplicirano, jer ne možete svima ugoditi, prešli smo na bonove za hranu. Dakle, obitelji same odlaze u trgovinu i kupuju potrepštine, sve osim bonova za mobitele, cigareta i alkohola. I taj projekt je vrijedan između 800 i 900 tisuća kuna.

Određeni iznos sredstava dajete i Gradu Dubrovniku?
– Jednokratne pomoći smo prepustili gradskoj upravi za što im godišnje uplaćujemo 500 tisuća kuna. Oni tim novcem raspolažu po kriterijima iz odluke koja regulira tu vrstu pomoći, a obvezni su nam podnijeti tromjesečno izvješće o utrošenim sredstvima, kao i naglasiti, prilikom dodjele jednokratne pomoći potrebitima, da se je riječ o sredstvima Zaklade. Ta suradnja je iznimno dobro funkcionirala.

Trebali ste raditi i veliki projekt sa Županijom?
Tu se vraćamo na pitanje zašto nismo više novaca utrošili tijekom prošle godine. Imamo dva projekta sa Županijom, jedan od njih je podizanje kata na Domu za starije i nemoćne Dubrovnik, koji je svojedobno 1971. godine sagrađen novcima i na zemljištu Zaklade. Taj projekt je bio dobro odmaknuo, ali ga je zaustavio Zakon o socijalnoj skrbi iz listopada 2011. godine koji je ograničio kapacitet domova na 100 štićenika. To je kapacitet sadašnjeg doma i zato nismo mogli nastaviti, jer država ne bi financirala Dom s preko 100 štićenika, što tada ne bi imalo smisla. Taj zakon je opet izmijenjen i nema više ograničenja u kapacitetu pa se projekt može nastaviti. Vrijedan je između 3 do 3,5 milijuna kuna.

Gradonačelnik Andro Vlahušić?
Za mene osobno on je razočaranje. Malo toga se može reći da je u Gradu napravljeno s obzirom na mogućnosti koje daje proračun. Mislim da je kružni tok u Gružu i lijevi skretač dobro rješenje, ali to je sve. Grad je u letargiji. Objektivno govoreći gradonačelnik nije svemoćan, ali  bi u prvom redu morao biti dosljedan, a onda bi mogao imati kredibilitet kod građana, a ne stalno izlaziti s novim projektima i ništa od toga ne napraviti.

Drugi projekt je hospicij, odnosno odjel palijativne skrbi u Općoj bolnici Dubrovnik.  Pregovori sa Županijom i vodstvom bolnice gdje bi hospicij bio lociran su daleko odmaknuli. Upravno vijeće je donijelo načelnu odluku da bi sudjelovali sa iznosom približno 4 milijuna kuna, što ne znači da ne bi moglo biti i više. Dakle, iz svega ovoga je jasno da mi želimo raditi i ulagati u projekte, a ne trošiti novce kroz davanja jednokratnih pomoći. Sljedeća faza koju smo planirali je kupovanje i uređenje stanova u povijesnoj jezgri i useljavanje potrebitih obitelji s malodobnom djecom.
 
NASILJE GRADSKIH VLASTI
 
Davno ste se povukli iz politike, je li vam sve ovo trebalo u životu?
Ma nije, dabome da nije. Nisam mogao ni zamisliti da će se ponoviti neke stvari za koje sam računao da se u hrvatskoj državi ne mogu više dogoditi. To je nasilje gradskih vlasti, koje ne pozna pravo i pravni propis. Oni su odlučili nešto provesti i to je gotovo. To zaista sliči na metode iz sustava za kojeg sam mislio da je zaboravljen. Hvalim te i onda te likvidiram.

Koji je najcrnji scenarij koji bi se mogao dogoditi Zakladi uvođenjem političkog Upravnog vijeća? Pogodovanje?
Naše najvažnije postignuće jest da smo spasili imovinu Zaklade, jer da nismo dokazali kontinuitet njenog djelovanja i postigli njen upis u Registar zaklada, cjelokupna imovina bi bila pripala državi. Bi li država tu imovinu prodavala ili iznajmljivala ne znam, ali sigurno je ne bi vratila Gradu. Dakle, Zakladi više nitko ne može uzeti imovinu, osim konfiskacijom ili nacionalizacijom, ali ta su vremena valjda davno iza nas.

A pogodovanja? Neću dati Barbari, nego Nikoli, ovome ili onome. Naša je praksa bila dodjela poslovnih prostora isključivo temeljem javnog natječaja u skladu s Pravilnikom kojega je donijelo Upravno vijeće. Vrlo malo zakupoprimaca smo promijenili, kroz osam godina od kada su nam vraćeni prvi prostori. Sačuvali smo namjene nekih prostora u skladu s tradicijom (knjižare, obrtnici) odnosno potrebama stanovnika gradske jezgre (trgovina živežnim namirnicama zaleđenom ribom i sl.), iako smo imali  raznih ponuda za te prostore po puno višim iznosima zakupnina.za kojekakve namjene. Nismo iznajmljivali svoje prostore  za suvenire i ugostiteljstvo, osim tamo gdje je smo to zatekli u momentu povrata prostora. A kako će biti ubuduće? Vidjet ćemo.
 

Zašto Zakladi, a ne Gradu?
Imovina nikad nije ostavljana vlastima Grada Dubrovnika, bez obzira o kojim režimima je riječ. Uvijek su donacije ostavljane Zakladi i zbog toga ona ima pravnu osobnost, nije tijelo ni Grada ni Države. Zakon o Zakladama je jasan. Blaga djela su, na neki način, Zaklada svih građana Grada Dubrovnika. Sve pojedinačne, obiteljske zaklade koje su postojale kroz povijest, rezultirale su skupom koji je najprije postojao kao Zavod Blaga djela, a koji smo 1997. godine registrirali kao Zakladu.
Kao ratni gradonačelnik imao sam iskustva s obnovom spomeničke baštine i tada su svi bili raspoloženi donirati, recimo Društvu prijatelja dubrovačke starine kada je bilo riječ o spomenicima. Nikad sredstva za obnovu nisu išla Gradu ili državi. Ljudi jednostavno nemaju povjerenja u politiku. I nije to slučaj samo u Dubrovniku ili Hrvatskoj. Upravo je to razlog zašto se i osnivaju zaklade koje nisu političke i koje imaju pravnu osobnost, a koje jamče da se ostavljena imovina neće, na bilo koji način, otuđiti.
 
Osjeća li Zaklada recesiju?
U Gradu ili nije loša situacija kao što se govori ili ljudi nisu spremni priznati da im je pomoć potrebna. Pokušavali smo doći do obitelji ili pojedinaca kojima bismo mogli pomoći kroz neki od naših programa putem gradskih kotara, župnika, oglašavanja kroz medije, ali mnogi teško priznaju da im je pomoć potrebna. Broj korisnika nije se povećao onoliko koliko se moglo očekivati. Gradske vlasti govore da su povećane potrebe za jednokratne potpore, što je vjerojatno točno. Što se tiče samih zakupoprimaca, njima smo izašli ususret prilikom plaćanja zakupnina na način da smo im ponudili da ljeti plaćaju više, a zimi manje. Ukoliko su se odlučili na tako nešto, potpisali smo anekse ugovorima o zakupu.
 
Otok mora imati poseban tretman
Ne vidim da se nešto događa. Ne vidim da postoji koncepcija. Nije je lako dati ili naći jer je Dubrovnik poput otoka, a otok bi morao imati poseban tretman.  Država ne bi smjela imati ovakvu politiku prema Dubrovniku. Ono malo ljudi koji se mogu zaposliti izvan turizma država bi trebala držati kao kap vode na dlanu. Ne smije se raditi racionalizacija pod svaku cijenu, a spominje se ukidanje Carine, recimo. Jedno je racionalizacija u Zagrebu i drugim većim centrima, koji neće osjetiti nestanak 30-ak radnih mjesta. U Dubrovniku je to sasvim druga priča i zato bi država trebala dio svojih institucija i dio javnih poduzeća kojim upravlja dislocirati u Dubrovnik i druge rubne dijelova Hrvatske, što danas, s obzirom na dostignuti razvoj informatičkih i telekomunikacijskih tehnologija ne bi trebao biti nikakav problem.

Pročitajte još

Ne propustite tribinu ‘Statusna pitanja hrvatskih branitelja’

Dulist

ŽALBA STRABAGA ODBIJENA Grcima posao pristupne ceste Pelješkog mosta

Dulist

‘ZAKASNILA’ ČETIRI DANA Milijunta posjetiteljica zidina u Dubrovniku provodi medeni mjesec

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija