Pišu jedne dnevne novine da smo ukupno autoceste pretplatili za oko 7 milijardi kuna.
Ovi ogromni novci curili su godinama, nisu nestali u jednom danu. Navodno je nekontrolirani rast cijena započeo 2004. godine a kulminirao u posljednje ugovorenim dionicama autoceste. Vrijednost radova na posljednjoj dionici autoceste od Vrgorca do Ploča iznosi 2,4 milijarde kuna. Možda smo ju, ako su ove prethodne tvrdnje točne mogli sagraditi i za 2 milijarde kuna. Zašto natežem cijenu? Da bih došao do tvrdnje da smo sa 7 milijardi kuna mogli završiti i dionicu Osojnik – Doli da sav taj novac nije navodno nestalo iz HAC-a preko raznih dopuna ugovorima, vantroškovničkih i nepostojećih radova te drugih kreativnih umotvorina.
Podsjetimo se, 11. svibnja 2009. godine tadašnji premijer u predizbornom šatoru ponad Mokošice svečano otvara radove na dionici Osojnik – Doli i najavljuje da će za izgradnju te dionice utrošiti 3,674 milijardi kuna. Toga dana su samo svečano potpisani ugovori o gradnji te dionice autoceste prema Dubrovniku, a ulašteni bager, specijalno za tu prigodu postavljen pored šatora nakon proslave je odvezen, radovi nikada nisu započeli.
Sanader je tada rekao: "Izgradit ćemo autocestu od Ravče do Ploča, izgradit ćemo Pelješki most, i dovodimo autocestu do Dubrovnika. One koji nam ne vjeruju pozivamo da dođu s nama proslaviti završetak tih velikih infrastrukturnih projekata. Njihovim će ostvarenjem Hrvatska uskoro biti tako povezana da će se u Zagrebu moći doručkovati, u Splitu ručati, a u Dubrovniku večerati.''
Sve je izglednije, a budući dani će to pokazati (ili demantirati), da je u HAC-u bilo dovoljno novaca za izgradnju autoceste prema Dubrovniku, i da smo do sada mogli imati najkvalitetniju cestovnu vezu od Grada prema ostatku države. Tu je i dalje pitanje prolaska kroz Neum, izgradnje mosta, tunela ili koridora. Pokušat ću izbjeći ponovnu raspravu oko mosta. Pogledajmo cijene izgradnje najvećih dvocijevnih tunela na autocesti Zagreb – Split – Ploče (premda joj je službeni naziv Zagreb – Split – Dubrovnik): ukupna cijena tunela Sveti rok (5,69 km) bila je oko 1,3 milijarde kuna a tunela Mala Kapela (5,78 km) oko 0,8 milijardi kuna. Tunel u zaleđu Neuma, koji bi ulaz i izlaz imao na hrvatskoj strani bio bi ne pretjerano dulji. Dakle, i to se moglo 'uglazbiti' u spornih sedam milijardi.
Možemo se politički nadmudrivati tko je sve odgovoran za ovo. Podnositi silne kaznene prijave protiv desnih i lijevih. Ali niti jedna kaznena prijava, niti jedan sudski postupak, niti jedna presuda ili pokušaj države da povrati barem dio novaca koji je nestao na ovaj način neće vratiti vrijeme. Neće nam vratiti propuštenu priliku da već neko vrijeme imamo najkvalitetniju prometnicu kako bismo mogli 'doručkovati u Zagrebu, ručati u Splitu a večerati u Dubrovniku'. Sigurnost u prometu ne treba ni spominjati.