Značajna je ovo godina za Roberta Smitha. Osim što su The Cure nedavno, uz Roxy Music i Radiohead, primljeni u Rock & Roll Hall of Fame, zgotovljen je i njihov prvi studijski album nakon više od desetljeća, a bend je početkom godine najavio seriju nastupa, od kojih će veliki dio van festivalskih koncerata biti posvećen i 30. godišnjici njihovog magnum opusa, goth rock remek djela ‘Disintegration’ (1989.)
Uz sve to, bend obilježava i 40 godina od nastupnog izdanja ‘Three Imaginary Boys’. Spomenuti ‘Disintegration’ The Cure su pratili uspješnim izdanjem ‘Wish’ (1992.), koji nosi ‘Friday I’m in Love’, globalno njihovu najprepoznatljiviju pjesmu, no od tada pa sve do posljednjeg studijskog rada, albuma ‘4:13 Dream’ iz 2008. nisu uspjeli dosegnuti autorske i izvođačke vrhunce postavljene gotovo besprijekornom serijom izdanja iz prvog desetljeća rada. U tom prvom i prilično turbulentnom razdoblju The Cure su od postpunk gotičara inspiriranih glam rockom Bowieja i T. Rexa, Joy Divisionom i djelima Sartrea i Camusa postali pop romantičari koji ne silaze s top ljestvica s obje strane Atlantika. Široka crna odjeća, duboke kožne tenisice, natapirana kosa i ruž, pak, ostajali su konstantama.
The Cure su u kratkom periodu od 1979. i spomenutog prvijenca pa zaključno s izrazito teškim ‘Pornography’ (1982.) izdali ukupno četiri albuma i seriju singlica da bi se ubrzo raspali, a frontmen Robert Smith se nakratko priključio grupi Siouxsie and the Banshees zamišljajući svoj bend kao neslužbeni kanal za ‘glupave pop pjesme’. Jedino što Smith nije računao da će te pjesme ostvariti dosad nezabilježene uspjehe i postati omiljeni soundtrack odrastanja generacijama fanova. Izraženo plesni singlovi ‘The Love Cats’ iz listopada 1983. te prethodni ‘Let’s Go To Bed’ i ‘The Walk’ posve otkrivaju do tada sakriveni pop senzibilitet Roberta Smitha, a The Cure upisuju prvi Top 10 ulaz na britanske ljestvice. Na proljeće iduće godine izlazi tranzicijski, psihodelični ‘The Top’ koji, iako gotovo Smithov solo album i bez posebno istaknutih singlova, prolazi prilično zapaženo, a upravo je izvedbom uvodne ‘Shake Dog Shake’ bend otvorio nastup pred Rock & Roll Kućom slavnih. Već do 1985. godine The Cure se ponovno regrupiraju u funkcionalni bend, a album ‘The Head on the Door’ otvara im nova vrata na tržištima u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama. Eklektičan pop album mračnog prizvuka postaje inspiracija mnogim bendovima koji će početkom 90-ih žariti i paliti, poput Smashing Pumpkins. Album u svom emotivnom govoru na ceremoniji primanja u Kuću slavnih ističe i Trent Reznor naglašavajući kako je na njega imao snažan identifikacijski utjecaj.
Uslijedio je dvostruki ‘Kiss Me, Kiss Me, Kiss Me’ koji bend gura dalje prema komercijalnom proboju uz poslovično dobre kritike. Mračni goth tonovi su gotovo potpuno nestali, a osim možda najklasičnije The Cure pjesme, poletne ode zaljubljenosti ‘Just Like Heaven’, drugi singlovi poput ‘Why Can’t I Be You’ i ‘Hot Hot Hot’ su bili previše na sunčanoj strani ulice. To je vjerojatno razlog što se tada tek 30-godišnji Smith za svoj sljedeći album vraća korijenima – doomu i gloomu. ‘Disintegration’ je uronjen u slojeve klavijatura, snažne bubnjeve i prepoznatljivi zvuk basa Simona Gallupa, kojeg i sam Smith drži su-odgovornim za zvuk benda. Povrh svega tu su lepršavi gitarski premazi i uvijek ekspresivni Smithov glas. No, bendov najmračniji album od sedam godina starog ‘Pornography’ postat će i njihov najuspješniji. Britpop, alt-rock i grunge još nisu zavladali glazbenim svijetom, a godinu dana prije nego što će početi rušenje Berlinskog zida, još ima interesa za goth. Iako je većina duljih pjesama tmurna i introspektivna čak četiri singla s te ploče prošla su vrlo zapaženo, a posebno paučinasta ‘Lullaby’ i predivna ‘Lovesong’, koja se ne srami biti to što jest – direktna ljubavna pjesma u duhu spomenute ‘Just Like Heaven’.
U godini spomenutih višestrukih obljetnica The Cure će nastupiti u Zagrebu kao headlineri 14. In Music Festivala (24.–26. lipnja), a već 4. srpnja sviraju na Exit Festivalu. Sudeći prema set listama njihovih nastupa iz tekućeg desetljeća, štovatelji ovog jedinstvenog benda i u festivalskom formatu dobit će sve ono što očekuju – dvosatni presjek impresivne karijere sa svim općim mjestima i ponekim dubljim zadiranjima u katalog, a do kraja godine trebao bi stići i novi album.
FOTO: Facebook/The Cure