Dubrovčanin Marko Šoljić dobio je spor protiv Grada Dubrovnika pred Visokim upravnom sudu u slučaju nezakonitog provođenja natječaja za zapošljavanje u Gradskoj upravi.
Naime, Visoki upravni sud dao je Šoljiću za pravo te utvrdio kako izbor Jadranke Ničetić (HNS) na istom natječaju nije bio zakonski osnovan, jer Ničetić prilikom prijave za natječaj nije imala potpunu dokumentaciju, točnije potvrdu o znanju engleskog jezika i položen državni stručni ispit.
– Ako se nešto traži, a to nemate, ne možete se niti prijaviti. U predmetnom natječaju stoji da testiranju ne mogu pristupiti oni koji je ispunjaju osnovne uvjete, a sad je to potvrdio i Visoki upravni sud – ističe Šoljić, koji kaže kako mu je sve skupa bilo sumnjivo od trenutka kad je zatražio uvid u natječajnu dokumentaciju.
Prekršen zakon
U ožujku 2010. godine Grad Dubrovnik raspisao je natječaj za radno mjesto tajnika gradskog kotara. Šoljić se na natječaj prijavio, uredno predao potrebnu dokumentaciju, položio pismeni ispit te je pozvan na intervju, jednako kao i Jadranka Ničetić. Ipak, na kraju je Povjerenstvo u sastavu Zdenko Medović – Tomislav Žaja – Ljubinka Grdović kao najbolju izabralo Ničetić, naloživši joj, tvrdi Šoljić, suprotno natječajnim uvjetima i zakonu, da u roku godinu dana položi državni ispit. Šoljić je utvrdio kako je Grad Dubrovnik pri izboru Jadranke Ničetić prekršio članke 21. i 22. Zakona o državnim službenicima i namještenicima.
– Ničetić ima diplomu srednje upravno-pravne škole, ali uvidom u dokumentaciju utvrdio sam kako ona u toj diplomi nema potvrdu o znanju engleskog jezika. Osim toga, i Grad Dubrovnik je utvrdio kako gospođa nema državni ispit, ali su je svejedno protuzakonito propustili na pismeni test – tvrdi Šoljić, čiju je žalbu i argumente osobno odbio gradonačelnik Vlahušić.
Zanimljivo je kako se Vlahušić u odgovoru na žalbu uopće ne očituje o Šoljićevim primjedbama niti daje objašnjenje kako je Ničetić izabrana bez potrebne dokumentacije, već kao argument za izbor stranačke mu kolegice navodi njen sjajan rezultat na pismenom i intervjuu.
– Nije ni čudo da je dobila maksimalnih 10 bodova iz pismenog ispita. Na početku testa osoba koja je vodila testiranje rekla nam je da potpišemo testove, a njen test je na kraju ostao nepotpisan, što sam se i osobno uvjerio tijekom uvida, kao i moj otac kao svjedok. Na testu je sve prepisano od prvog do zadnjeg slova. Znači, gospođa je genijalka, a nije se znala niti potpisati – objašnjava Šoljić.
Nakon gradonačelnikove odbijenice Šoljić angažira odvjetnike i podnosi tužbu Visokom upravnom sudu, koji nakon trogodišnjeg razmatranja slučaja, donosi presudu Šoljiću u korist.
Slučaj za DORH
– Visoki upravni sud zaključuje da je tuženo tijelo (Grad Dubrovnik) pogrešno postupilo kad je odbilo žalbu tužitelja Marka Šoljića izjavljenu protiv gradonačelnikova rješenja, jer tužitelj osnovano prigovara u žalbi i u tužbi da kandidatkinja Jadranka Ničetić ne ispunjava uvjete natječaja jer nema položen državni stručni ispit i nije priložila uvjerenje o položenom državnom stručnom ispitu, kao što nije priložila ni dokaz o poznavanju stranog jezika. Grad Dubrovnik pogrešno smatra kako Ničetić ispunjava uvjete iz natječaja jer se u natječaju striktno navodi uvjet položenog državnog ispita – stoji u presudi Visokog upravnog suda, koji također utvrđuje kako je Grad Dubrovnik pogriješio što je uopće dopustio Ničetić da pristupi pismenom ispitu, budući da nije ispunila formalne uvjete natječaja.
Šoljić ističe kako posebno svjetlo na cijeli slučaj baca činjenica da je Jadranka Ničetić u vrijeme prijave na natječaj bila županijska vijećnica HNS-a.
– Motiv je jasan. I slijepcu je jasno što se događa i zašto. Zakoni za nekoga ne vrijede, a i tadašnji pročelnik Medović u jednom je intervjuu javnosti priznao kako su po naputku gradonačelnika mnogi izvan natječaja 'ulijetali'. Smatram da je ovo Vlahušićeva nova zlouporaba položaja i ovlasti – ističe Šoljić.
Očekuje kako će, u slučaju da Grad Dubrovnik ne postupi prema presudi Visokog upravnog suda i ako se državne institucije ne odluče na procesuiranje ovog slučaja, morati podići privatnu tužbu na sudu protiv Grada i države, a slučaj bi mogao završiti i na europskim sudovima.
Vlahušić ne postupa po zakonu
– Vlahušić je odgovoran za sve, ne postupa po zakonu i radi po svome na vrlo perfidan način. To tako više ne može. Rekao sam im: ljudi, je li potrebno da još netko izgubi posao da bi vi provodili svoje nasilje? Možemo se nagoditi, ako se kompromis uopće može naći. Želio sam sve riješiti na ljudski način, iako Vlahušić ne zna što je to. Neka i ta žena radi, ali provedite natječaj do kraja i izaberite me. Pa oni su mi uzeli egzistenciju na pravdi Boga, ne radim već tri godine – zaključuje Šoljić.
Ostaje pitanje koliko je ljudi uopće ostalo bez prilike za zaposlenjem zbog slučajeva poput Šoljićevog. Šoljić je tek bio dovoljno uporan i razotkrio ovaj bezočan i eklatantan slučaj malverzacija pri zapošljavanju u Gradskoj upravi, koji će tek dobiti svoj sudski epilog, najprije na štetu Grada Dubrovnika, a potom i države te samog gradonačelnika.
Otkaz zbog kazni VIAM-u
Marko Šoljić javnosti je postao poznat početkom 2010. godine kad je ostao bez posla kao komunalni redar u paketu s 20-ak pripravnika nakon što je Vlahušić došao na vlast. Ipak, Šoljić tvrdi kako on nije izgubio radni odnos kao pripravnik, jer mu je, nakon što je odradio pripravnički staž i u zakonskom roku položio državni stručni ispit postao službenik.
– Na dan primopredaje vlasti položio sam državni stručni ispit i Grad mi je morao ili neprodužiti ugovor, ili ponuditi ugovor na neodređeno. Ipak, tadašnji pročelnik za komunalne djelatnosti Darinko Iveković ocjenjuje da mi vrijedi ponuditi ugovor, a gradonačelnik Vlahušić je svojom rukom na moje rješenje vlastoručno nadopisao „tri mjeseca na određeno “ – podsjeća Šoljić, kojemu nije produžen radni odnos zbog negativne ocjene koju mu je potpisala tadašnja v.d. pročelnica Anita Burić, koja tada nije bila sigurna hoće li biti smijenjena ili ne.
Ona se pak opravdavala kako je ona tada tek stavila potpis na mišljenje koje je sastavio voditelj komunalnih redara Pero Šimunović, koji u tom času uopće nije imao državni stručni ispit, a nije ga niti položio u zadanom roku, zbog čega je on po sili zakona trebao biti udaljen s toga mjesta.
– Po zakonu, ja s mojim ugovorom na tri mjeseca nisam ni mogao biti ocjenjivan. A već kad jesam, meni je ta ocjena morala biti dana na uvid, kako bih se na nju žalio, što je moja zakonska mogućnost. Pretpostavljam da su oni tu ocjenu naknadno sastavili kako bi imali neko opravdanje nakon što sam s mojim slučajem izašao u medije početkom 2010. godine – ističe Šoljić, dodajući kako su u Gradskoj upravi tvrdili kako je postojala potreba za zapošljavanjem na njegovom radnom mjestu, ali ne za 'osobe njegovog profila'.
Inače, kao motiv za za prekid radnog odnosa Šoljić smatra svoj revni rad i ispisivanje brojnih kazni za komunalne prekršaje, prije svega prekršajne kazne tvrtci VIAM Vlahušićevog brata Mladena. Lošim savjetovanjem bivšeg odvjetnika propustio se žaliti i pokrenuti radni spor za kojeg je siguran da bi ga glatko dobio.