U čitavoj Hrvatskoj samo stanovnici Dubrovnika za susjede imaju bijele čiope (Tachymarptis melba), što je samo jedna u nizu posebnosti našeg Grada.
Poseban grad poput Dubrovnika očito je morao biti dom i posebnoj ptičjoj vrsti koja može spavati u zraku i letjeti brzinama većim od 200 km/h, a lako ih prepoznajemo dok lete u brzim i okretnim jatima te se često oglašavaju doista nezamjenjivim ćurlikom.
Prizor je to poznat svakom stanovniku Dubrovnika, posebno u Gradu, gdje su često u društvu s nešto manjim crnim čiopama (Apus apus). Ne znamo kako i što bijele čiope osjećaju, no kada zaigrano lete i vrište, čitav nam prizor djeluje kao erupcija neizmjernog veselja i sreće.
U Gružu se ovih dana dogodila prava mala drama, no najvažnije je da se kroz njeno odvijanje moglo vidjeti kako ljudi u Dubrovniku zaista imaju veliko srce. Do nadležnih je institucija, preko Društva za zaštitu životinja Dubrovnik i Udruge Biom, došla informacija kako su nepažnjom, tijekom izvođenja radova, zatvorene rupe u kojima se gnijezde bijele čiope. Zahvaljujući brzoj reakciji naše sugrađanke Antonie Kurtele, vrlo brzo film s uznemirenim pticama proširio se društvenim mrežama. Pošto baš sada traje gniježđenje navedene vrste te je postojala opasnost da su mlade ptice ostale u šupljinama, Maroje Burić i Dubravko Dender iz Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije, uz pratnju nadležne inspektorice zaštite prirode, žurno su izašli na teren.
Dobrom voljom svih uključenih, a prije svega vlasnika navedene građevine i izvođača radova, šupljine su ubrzo otvorene. Dvije su bijele čiope završile na privremenoj skrbi kod članice Društva za zaštitu životinja Dubrovnik Marije Laptalo, no ni jedna od njih nije pretrpjela značajnije ozljede. Kako u ovom trenutku ne postoji protokol za postupanje kojim bi se omogućila odgovarajuća skrb divljim životinjskim vrstama, postupanje u ovakvim slučajevima uvelike je stvar dobre volje pojedinaca.
Važno je ovom prilikom spomenuti kako zakonodavstvo Republike Hrvatske najveći broj ptičjih vrsta koje kod nas obitavaju, pa tako i bijelu čiopu, tretira kao strogo zaštićene. To u najkraćim crtama znači kako bez prethodno pribavljenih dozvola, njihovo ubijanje i namjerno uznemiravanje nije dozvoljeno. Međutim, zašto bi netko i želio nauditi živom simbolu grada Dubrovnika? Problemi koje mi ljudi katkada imamo zbog naših ptičjih susjeda uvijek se daju riješiti, a situacije poput ove ne treba promatrati kao smetnju, već kao priliku za formiranje bolje i ispunjenije životne sredine.
Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije