Peškafondo

Stradun s pomičnim krovom!

Svako malo novi skando. Evo sad se podiže buka oko Kafeterije i to pola godine nakon što nam je Mani Goto­vac najavila kultnu festivalsku pred­stavu, miljenicu dubrovačke publike, na ‘neiskorištenom’ i u teatarskom smislu neistraženom Stradunu. Prošlo ljeto nije bilo vremena za razmišljanje o konceptu postavljanja osuvremenje­nog Goldonijevog djela nasred Stra­duna, jer tada se još zgrtao novac, ali Mani je svoje izrekla i svi su bili odu­ševljeni povratkom Kafeterije. To je bilo dovoljno. Međutim sad su se stvari počele malo drukčije odvijati. Pojedin­cima je došlo iz glave do g…e da će im predstava možda poremetiti planove o brzoj i lakoj sezonskoj zaradi jer će navodno Stradun u srcu sezone biti dijelom neprohodan, ovaj put zbog postavljenih tribina i proba, barem desetak dana uoči same premijere.

Preživjeli smo snimanje Star Warsa, blokadu, ograde, zonu sumraka, barem što se tiče komunikacije i ponašanja njihove produkcije. Preživjet ćemo i Kafeteriju.

No, problem ne leži u Kafeteriji, odnosno u ovom slučaju u Ljetnim igrama, niti u filmašima i filmskoj pro­dukciji koja očito sve radoznalije pro­učava Dubrovnik kao potencijalnu, atraktivnu filmsku kulisu. Problem je kao i dosad u samovolji gradske uprave na čijem je čelu gradonačelnik Andro Vlahušić. On kao da namjerno svakod­nevno provocira i iskušava granice izdržljivosti grada i građana na čijem je čelu.

Vlahušić je tako odlučio, dao je sugla­snost za korištenje prostora bez da je dvaput promućko u svojoj glavi, bez da se s bilo kim konzultirao, ali i bez da je prije toga sjeo s ljudima na koje će možebitno zatvaranje jednog dijela Straduna itekako financijski utjecati. On to može, on ima vlast i moć i čini što ga je volja. Vođenje grada temelji na trenutačnom raspoloženju, a ne na pomno promišljenoj strategiji (recimo o upravljanju povijesnom jezgrom) koju je prethodno usuglasio sa strukom i javnošću. I danas, kad se dio javnosti buni, negoduje, zgraža, a drugi šute jer nemaju izravne koristi od turista i turizma, a Igre i predstave ih i tako pre­tjerano ne zanimaju, on likuje, jer ipak se u njegovoj glavi rodila ideja i Kafete­rija je našla mjesto na Stradunu. Samo je pitanje koje li će nam još iznenađe­nje priredit!

No, moram se na tren vratiti na jedan nemili događaj. Primajući s golemom tugom vijest, koja je potresla puk, a kulturnjake uzdrmala posebno, kako Dubrovnik 2020. neće postati Prijestol­nica, nekako je u zapečku ostala infor­macija o jednoj dvorani. Vlahušić nas je izvijestio kako će usprkos neuspjehu na natječaju Grad Dubrovnik graditi ple­snu dvoranu. Plesnu? Ne, neće to biti koncertna, kongresna ili nekakva više­namjenska multi dvorana, već eto ple­sna. Čemu to? Kome to? Zašto plesna?

I opet čemu to kad postoji jednostav­nije rješenje… Pokrijmo Stradun! Bio bi to projekt nad projektima. Odmah preskočimo sve ove histerične predi­gre pred koje nas stavlja gradonačel­nik. S kojima testira strpljenje svojih sugrađana. Postavimo nad Stradunom pomični krov, recimo sličan onom na gruškom bazenu, koji bi se ljeti mogao otvoriti, a zimi zatvoriti. I ne bi se za idućih najmanje pet generacija morali brinuti o projektiranju, papirologiji, imovinsko-pravnim odnosima pa tako ni osmišljavanju i gradnji nekog novog kapitalnog projekta. Dobili bi idealnu dvoranu! Tamo bi se mogli održavati plesnjaci, kafići zimi nad pretrpanim stolovima i stočićima ne bi morali stav­ljati incerate. Zatvoreni Stradun bio bi sjajno mjesto za koncerte megapopu­larnog Zaka i Severine, a čak bi se rije­šio i gorući problem Orkestra koji se danas zbija u Slanici.

Stradun bi bio njihova vježbaonica te pozornica i ljeti i zimi. A kad smo kod zime, ni blagdan­ske kućice ne bi bile potrebne, jer zatvo­ren i topao Stradun bio bi sam po sebi senzacija. Vonj užganog ulja od priga­nih čevapa, pljeskavica, jeftine ribe i još jeftinijeg kuhanog vina, sve začinjeno s okusom luka i cimeta iz pečenjarnica nanizanih na izlozima lako bi se pro­ventao otvaranjem krova. O da, dobili bi pritom i jedinstveni prvi i pravi filmski studio. Koliko bismo uštedjeli! Pomični krov omogućio bi da najljepša ulica na svijetu postane još atraktivnija i funkcionalnija. Čudi samo kako se Vlahušić toga dosad nije sjetio. Time bi upotpunio nakaradnost koju godinama provodi nad gradom i građanima… 

Adio vam

Pročitajte još

Sad je red na županiji!

Dulist

#POZITIVA Ima li turizma bez mase!?

Barbara Đurasović

Da mi je (p)ostat’ načelnik!?

Barbara Đurasović

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija