Kultura

SIMPOZIJ O AMBIJENTALNOSTI TEATRA Je li budućnost Igara u Gružu ili Lapadu?

U palači u Ulici braće Andrijića u četvrtak uvodnim izlaganjem ‘Povijest ambijentalnog kazališta u Dubrovniku: kultura kao pokretač razvoja grada’ otvoren je trodnevni simpozij na temu ‘Budućnost ambijentalne izvedbe’. Posrijedi je projekt ‘Future Epics’ unutar kojeg se Dubrovačke ljetne igre o svojoj 70. obljetnici bave razvojem novih pristupa kulturnoj baštini. Poseban naglasak, svakako je stavljen na dubrovačku tradiciju, izazove festivalizacije i organizacije manifestacija unutar kulturnih destinacija te na pronalazak novih prostora za uprizorenje kazališnih predstava.

– Dubrovačka ambijentalnost poznata je i izvan granica ove države. Ona je zaista europski fenomen koji ima izuzetno bogatu povijest. Naime, već u renesansi djela Marina Držića izvodila su se na javnim prostorima, jednako kao u plemićkim palačama. To svjedoči kako se on svakako naslanjao na tradiciju srednjovjekovnih prikazanja. Taj modalitet slobodnog duha nastavlja se i u stoljećima nakon. Primjerice, 1826. godine na Pilama, današnjem čvorištu turističkih puteva, podignuta je drvena arena koja je tijekom kolovoza i rujna ugostila preko 50 izvedbi talijanske putujuće družine. Nije nevažno spomenuti ni kako je sam Max Reinhardt uočio potencijal ovog prostora specifičnog prema mnogim parametrima. Doduše bio je na ljetovanju, ali se očito došavši ovdje nije mogao oduprijeti profesionalnim izazovima – kazala je na početku intendantica Dora Ruždjak Podolski.

Moderator rasprave Saša Božić, ujedno pomoćnik za dramski program, prisutnima je predstavio sugovornike – Ivicu Kunčevića, Ivicu Prlendera i Paola Magellija, trojku koja je bila u ulozi redatelja, scenografa ili producenta zaslužna za estetsku evoluciju ambijentalnog teatra Igara post Spaićeva i post Parova razdoblja. Uspješno je nasljedujući, kako je objasnio Božić, svojim dugogodišnjim angažmanom i inovativnim promišljanjem prostora pomicali su granice dramske umjetnosti u njenoj korelaciji s problematikom svakidašnjice.

– Drago mi je da je Saša ovako intonirao naš razgovor jer ozbiljne budućnosti nema bez prošlosti – poručio je Kunčević donijevši kratak pregled Igara u kojemu mu je polazišna stanica bio rad Marka Foteza. Uostalom, on se prvi popeo na Lovrjenac, objasnio je redatelj. Fotez izlazi na otvorenu pozornicu, iznosi, no ambijentalni teatar počinje tek ulaskom u stvarni prostor kada umjesto ‘kaširane’ fontane imamo onu stvarnu. Pomak se, dakle, ostvario njegovom ‘Novelom od Stanca’, ali ozbiljnije takvim razmišljanjem ipak bavi se Branko Gavella koji je postavio Vojnovićevu ‘Trilogiju’ na taracu Gundulićeva ljetnikovca.

– Ona je uključila širi ambijent. Započinjala je danju pa nismo vidjeli samo taj scenski prostor tarace već čitav grad. Vrijedan spomena je onaj prizor kada se gospar Lukša ljuti zbog svega što se dogodilo u Gružu te se pri tom praktički svađa s brdom Petkom koja je udaljena dobrih dva kilometra. Gavella je prvi shvatio mogućnost igranja na otvorenom. Nakon njega dolazi Spaić koji bira prostor po metaforičkoj vrijednosti. ‘Allons Enfants’ igra u Dvoru čineći svjesni faul jer je prema djelu knez iz njega izašao. On to interpretira na način ako je posrijedi centralni događaj u dubrovačkoj povijesti, onda se on treba odvijati na središnjoj pozornici – ispričao je Kunčević koji, među ostalim, potpisuje knjigu ‘Ambijentalnost na dubrovačku’.

Uslijedile su potom tri sjajne godine Georgija Para u kojoj krilatica ‘Grad teatar’ nipošto nije floskula, protumačio je. On iz duše Grada stvara predstavu, a najbolji primjer je njegov ‘Kolumbo’ inspiriran kruzingom noću. Hrvoje Juvančić pak nastavlja s istom praksom, a jednako radi i sam Kunčević s ‘Tužnom Jelom’ u kojoj on sobu umiruće nesretnice smješta na more. Ono više nije samo kulisa već postaje izvorom svih strepnji glavnog lika.

– Teatar je stvar ambijenta jer je u njemu rođen, ne zatvorenoj kutiji. Prije četiri godine radio sam ‘Medeju’ u Sirakuzi gdje ju je i sam Eshil postavio. Ona se potom zaigrala i drugdje što jasno pokazuje kako se ambijentalnost može adaptirati, ali se, naravno, moraju pronaći koordinate. Tako primjerice na Siciliji prave taj đir kamenim kazalištima gdje u arheološkom praku ima žrtveni rimski oltar. Također, u grčkom Epidauru radi se na decentralizaciji središta i upotrebljavanju manjih odredišta. Mislim da bi se jednako moglo primijeniti i na prostor Dubrovačke Republike i krenuti putem Cavtata te do otoka. Na taj način privukao bi se veći broj posjetitelja koji su voljni potrošiti na kulturu – osvrnuo se pak Paolo Magelli.

Takva vrsta turizma nesumnjivo je na cijeni. Ona pokreće Veneciju tijekom zime, a od nje se itekako dobro živi u Salzburgu, kazao je Magelli. Upravo je ovo tematika koja njega najviše intrigira. Nadovezujući se na izlaganje Ivice Kunčevića o prošlosti, vjeruje kako je sazreo trenutak da razmišljamo o nadolazećih 30 godina i preseljenju Igara u dijelove Dubrovnika gdje ljudi doista žive poput Lapada i Gruža.

– Želio bi skrenuti pažnju na nešto što ja držim teretom kojeg se valja riješiti upravo da bi se slobodnije djelovalo u perspektivi. Ivica je lijepo u kratkim crtama iznio nešto što odgovara evoluciji. Međutim, ja bih to radije nazvao evolucionističkim procesom. Čitavo vrijeme se slaže priča koja ide od skromnih početaka prema veličanstvenoj sadašnjosti pri čemu, ako je to tako, za budućnost nema straha. Ali, kritički možemo vidjeti da to tako nije posloženo. Moje izlaganje nije u funkciji za bolju prošlost, ali mislim da bi novi kazališni naraštaji trebali preispitati kanonsku verziju ambijentalnosti Igara koja će rezultirati stanovitim odbacivanjem i otkrivanjem novih prostora – zaključio je Ivica Prlender.

Drugi dan simpozija počinje u petak u 10 sati predavanjem dramaturga Rimini Protokolla i stručnjaka za izvedbene studije Imanuela Schippera na temu ‘Građani na pozornici i kazalište kod kuće: o gradu kao izvedbi i suizvođačkoj publici u novijim predstavama Rimini Protokolla’, a nastavit će se izlaganjem Baština i pokret koje će održati voditelj programa u francuskom Centre des monuments nationaux Simon Pons Rotbardt. Subota je pak posvećena glazbi na Igrama i bazirana je na razgovorima, komentarima, osvrtima i izvedbama iz arhiva Hrvatskog radija, a moderirat će ga muzikologinja Iva Lovrec Štefanović s početkom u 12 sati.

Pročitajte još

‘ZANESENOST SLIKANJA TUŠEM’ Izložba Kineske akademije u Umjetničkoj galeriji

Dulist

DRAMITI ILI NE DRAMITI? ‘Ukroćena goropadnica’ dramske družine Dubrovačkih knjižnica

Dulist

‘ART IS LIFE’ STJEPKA MAMIĆA Otvorena izložba čija je osnova prijateljstvo troje umjetnika

Dulist.hr

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija