Kako riješiti gužvu, zaposliti ljude i dobro zaraditi? – naslov je kratkog uratka ili bolje reći zbirke ideja gradonačelnika Andra Vlahušića, s kojom želi osvojiti drugi gradonačelnički mandat, a koju je pred nekoliko dana poslao svojim najbližim suradnicima.
Niz inovativnih ideja Vlahušić je uspio sažeti u dvije stranice zanimljivog teksta u kojem se, poput prekaljenog turističkog profića, hvata u koštac s najvećim izazovima dubrovačkog turizma.
'Naravno da možemo!'
– Postavlja se pitanje možemo li ostvariti 4 milijuna dolazaka, od čega tri milijuna jednodnevnih gostiju, četiri milijuna noćenja i milijun dolazaka te zaraditi milijardu eura, a da ne zagušimo Grad? – pita se u uvodu Vlahušić te ne časeći časa odmah izravno odgovara citirajući krilaticu poznatog lika iz crtića Boba Graditelja: – Naravno da možemo!
Na prvo mjesto postavlja terminal u Gružu kao središnje mjesto svih dolazaka u Dubrovnik. Vlahušić zamišlja:
– Nema prijevoza jednodnevnih gostiju po gradu. Samo dolazak na terminal, a odatle razvoz i distribucija – jasna je gradonačelnikova ideja. Ali, tko će to platiti?
– Sve gotovo – odgovara gradonačelnik, i samopouzdano nastavlja:
– Čeka se samo država. Luka Dubrovnik uz pomoć Grada investira 100 milijuna kuna (15 milijuna eura), a 25 milijuna eura privatni partner za komercijalne usluge. Imamo li novca? Naravno. Luka Dubrovnik samo je lani bez terminal zaradila 6 milijuna kuna, a uz terminal i do 15 milijuna kuna, što je više nego dostatno za vraćanje svih obveza i odlične plaće – precizan je u svojim procjenama Vlahušić.
Na drugom mjestu po važnosti za turizam Dubrovnika gradonačelnik vidi izlete. Prije svega za Elafite, Lokrum i povijesnu jezgru.
– Nas košta izgraditi malu primorsku kuću na Kantafigu gdje se kupuju svi morski izleti, a ostalo je privatno ulaganje – zamišlja gradonačelnik. Kao ostale izletničke destinacije prepoznaje još i lokalne plaže, Babin kuk te plažu Tri brata između Lozice i Štikovice. Posebnu ideju razvio je pak za segment ronilačkog turizma.
– Ronjenje je jedno od najpopularnijih izleta u cijelom svijetu. Može mi umjetno potopljeni brod ili priča o prvom Dubrovniku, Atlantida Mediterana – objašnjava gradonačelnik, dodajući rečenicu koja zapravo jakom simbolikom označava čitav njegov dosadašnji mandat – “Samo je nebo granica u mašti”.
Izlete bi Vlahušić organizirao i u selima Primorja, ali i Konavala, Župe, Pelješca i Korčule.
– Potrebno je na Kantafigu napraviti seosko domaćinstvo. Mini selo s nekoliko kuća, pojata i gumnom odakle polaze svi izleti – ističe Vlahušić, koji nije zaboravio u svoju turističku ponudu ubaciti i dobrog starog Ćira.
– Napraviti repliku Ćira, dizelska verzija s lokomotivom i tri vagona kao u starom Ćiru. Preko Batahovine opet premostiti cestu laganim mostom za turističkog Ćiru. Ćiro vozi do Ivanice jedna ruta (valjda kako bismo pomogli i turizam susjedne države), druga do staroga izvorišta na Šumetu. Treća vozi do Nuncijate i novoprobijenim protivpožarnim putem sredinom Srđa do serpentine i Križnog puta – zamišlja Ćirovu željezničku rutu gradonačelnik.
Iako u svom dosadašnjem mandatu nije poduzeo ništa u njihovoj obnovi, Vlahušić ima velike planove i za ljetnikovce Rijeke dubrovačke.
– Brodski i autobusni izleti, s Libertasovim otvorenim autobusima. Kaboga i Stay su potpuno obnovljeni, Sorkočević djelomično obnovljen uz prekrasni vrt, Samostan Rožat potpuno obnovljen, par neobnovljenih Lazarević, Resti… – nabraja gradonačelnik.
Pristani i pasarele
Potom, u planu je i nova dubrovačka žičara, i to s terminal na Nuncijatu s produžetkom prema Srđu!
– Kasnije nastavak još jednom cestom južnom padinom Srđa ispod samog vrha – dodaje Vlahušić, uz bitnu napomenu “Protivpožarna cesta 2”. Gradonačelnik bi također uveo i posebnu Libertasovu liniju, shuttle bus preko Boninova do Pila. Povratna karta 50 kuna ‘s otvorenim autobusom i displejem’, niže ideju za idejom gradonačelnik Vlahušić.
A onda ono najvažnije i zapravo ideja koja u njegovoj zbirci zauzima središnje mjesto: šetnica Čingrija-Banje!
Nije štedio Vlahušić tintu kako bi do u detalje objasnio svoju glavnu ideju.
– Najvažnija šetnica grada, proširenje Straduna na istok do Banja i zapad do Doma zdravlja, postaje izgledna nakon jučerašnjeg (24. ožujka, op.a.) posjeta Dubrovniku i obilaska svih objekata sa Sanjom Šaban, pomoćnicom ministrice kulture – ističe gradonačelnik, ali i navodi niz problema koje bi bilo potrebno riješiti kako bi se ova ideja ostvarila, kao i financijski iznos koji bi Grad za rješavanje problema trebao osigurati.
Prvi problem, koji mu očito već duže vrijeme bode oči, jesu zgrade ispod Doma umirovljenika na Pilama.
– Postoji lokacijska dozvola, ali nema suglasnosti Ministarstva kulture. Arhitekt će dopuniti dokumentaciju i smjestiti je u širi kontekst Banje-Čingrija – objašnjava Vlahušić, procijenjujući kako bi cijena zahvata za otkup kuća, rušenje, komunalno uređenje i izradu projekta iznosila 10 milijuna kuna.
Kao drugi problem gradonačelnik vidi pristan ispred Lazareta i uređenje kamene obale ispred Lazareta.
– Arhitekt Peković ima projekt. Grad ga otkupljuje i traži proširenje potvrde na glavni projekt od Ministarstva kulture – objašnjava, procjenjujući kako bi taj dio trebao koštati oko 3 milijuna kuna.
Nakon uređenja pristana, Vlahušić bi se bacio na izgradnju tzv. pješačke pasarele uz more od pristana do velikog mula u portu.
– Postoji projekt koji treba dopuniti i predati za lokacijsku dozvolu i potvrdu glavnog projekta – dodaje, uz napomenu kako će taj dio koštati oko 2 milijuna kuna.
S druge strane, u Ulici dubrovačkih branitelja, malo poviše kuća kod Doma umirovljenika koje ima žarku želju ukloniti, Vlahušić ima problem i sa zgradom stare Nautike, zapravo neuglednog kućerka poviše obnovljene i impozantne zgrade Kampusa.
– Grad je može kupiti i iznajmiti ili od bolnice tražiti njeno iznajmljivanje na 15 godina. Cijena okoliša oko milijun kuna – ističe gradonačelnik.
Kad smo kod Sveučilišta u Dubrovniku, Vlahušić je bacio oko in a vrt ljetnikovca Crijević Pucić.
– Treba tražiti da bude stalno otvoreno, tj. promjeniti ugovor u kojem Sveučilište dobiva samo zgradu ljetnikovca, a vrt postaje javni i gradski te stalno otvoren i bez vrata – zamišlja gradonačelnik. Pritom gradsku pročelnicu za gospodarenje nekretninama Maritu Daničić zadužuje za promjenu tog ugovora.
Potom slijedi ‘projektić’ koji je možda i najbliži Vlahušićevim sklonostima u zadnje vrijeme, a tiče se prostora IUC-a i oko njega.
– Zgrada Biblioteke bit će namijenjena svima: sveučilištima u Dubrovniku i Zagrebu, američkom collegeu, studentima, građanima Dubrovnika. Postignut je načelni dogovor sa sveučilistima. U prizemlju i podrumskim etažama radi se parking s predvorjem koje ima funkciju i okretišta za autobuse. Parking za 150 auta na dvije etaže. Biblioteka sa dvoranom na krovu, cca 4000 m2. Cijena oko 70 milijuna kuna – fantastičan je u svojim predviđanjima i razradi ideje gradonačelnik Vlahušić.
'Tko što plaća?'
Vlahušić svoju ideju šetališta od Banja do Čingrije razrađuje u još nekoliko detalja. Prvi bi se takav detalj mogao jednostavno nazvati 'Galerija Banje', a riječ je o 200 metara prodajne pješačke galerije ispod ulice Frana Supila iznad plažnog objekta na Banjama s pločnikom 'u razini Lazareta'(?!).
– Cijena je nula kuna, već dugogodišnji najam na 30 godina bez ulaganja svojih sredstava – obrazlaže svoju ideju gradonačelnik.
Drugi dio je još jedna, odnosno dvije pješačke pasarele, ovaj put na Boninovu i to dužine 70 metara i s 3 metra širine. Cijena, procijenjuje 'odokativno' Vlahušić, bila bi 4 milijuna kuna.
Treći detaljčić jest park u Pilama, gdje bi po Vlahušićevoj zamisli urediti predziđe zidina i mosta na vratima od Pila, sve po cijeni od 5 milijuna kunai z sredstava Zavoda za obnovu Dubrovnika. Ne znamo samo otkud Zavodu toliki novac, očito je riječ o još jednoj Vlahušićevoj vizionarskoj ideji.
I za kraj – poslastica. Posebni dio koji nosi naslov 'Tko što plaća'.
– Biblioteku plaćaju sveučilišta 15 milijuna kuna i Europski fondovi 40 milijuna kuna. Grad upravlja garažom i ima dvoranu dijelom na raspolaganju i plaća oko 15 milijuna kuna. Novac osigurava Sanitat uz jamstvo Grada i to je najbliža garaža gradu. Sve ostalo košta 20 milijuna kuna – smjelo tvrdi gradonačelnik Vlahušić te nam zatim pruža kratak uvid u njegovu logiku i kombinatoriku financiranja 'svega od svačega'.
– To je novac koji smo uzeli iz kredita za Lazarete. Zavod za obnovu iz ulaznica (za zidine, op.a.) rješava Lazarete, a isti iznos novca Grad ulaže u navedene projekte. Grad ništa ne košta. Tj. nemamo dodatnih troškova – zaključuje gradonačelnik Vlahušić.