Natrag
18.11.2018 07:05

facebook

twitter

google

rss

dulist

RAZGOVOR S MIHOM OBRADOVIĆEM ‘Imam ambiciju biti gradonačelnik, ali nisam bitan ja, već stranka’

28.8.2018 @ 20:23 Baldo Marunčić Politika

Podijelite:

Miho Obradović preuzeo je dubrovački HNS u možda najzahtjevnijem i najtežem razdoblju života te stranke na krajnjem jugu Hrvatske.

Nakon odlaska Andra Vlahušića, izgubljenih izbora, osipanja stranke, gubitka dvije trećine mandata u Gradskom vijeću, Obradovića je dopala teška zadaća zaustaviti taj negativan niz kakav mnoge političke organizacije ne bi preživjele. Kako teče hNS-ov povratak u život, što misli o svom radu u Gradskom vijeću, turističkoj sezoni, problemima ugostitelja, misteriju zapaljenog auta, ali i mnogo čemu drugom, pitali smo Obradovića u razgovoru za DuList.

Kakva je trenutno situacija u stranci? Je li provedena revizija članstva?
Reviziju smo napravili, ali nju treba raditi stalno. Neki članovi nažalost umiru, a neki su se učlanili da ni sami danas ne znaju zašto i izgubili su interes. Bilo je puno priče oko napuštanja hNS-a, ali to na kraju nije bilo toliko naglašeno. Stranku jest napustio dio istaknutih ljudi, od Andra Vlahušića, pokojnog Nenada Vekarića, Matije Čale Mratović, Marija Tevšića te još šest do sedam članova, ali oni nisu za sobom povukli veći broj ljudi. Ostalo je na tome. Broj članova ništa ne znači jer se u konačnici sve svede na 20–30 ljudi koji su aktivni i žele raditi, a drugi dio je pasivan i simpatizira stranku te glasa za hNS. Trenutno brojimo između 350 i 400 članova.

Vrijeme u Gradskom vijeću ne trošimo na obranu bivše vlasti, već tražimo argumentiranu raspravu. Zašto na raspravu o radu Vodovoda ili Sanitata u 2017. godini nisu pozvani bivši direktori Dujmović i Kunica, koji su odgovorni za to razdoblje? Vladajućima to nije bilo u interesu

Kad ste odustali od kotarskih izbora govorilo se da niste uspjeli popuniti liste?
To nije istina. Imali smo poziv za koaliciju, o čemu nismo htjeli javno govoriti. Predsjedništvo je tada odlučilo da se ne izlazi na kotarske izbore, premda ja i danas tvrdim da bismo osvojili gradski kotar Gruž, gdje su nam Bruno Di Ceglie, Nataša Gabričević, Maro Dabelić i na kraju ja. Nismo bili za bacanje 300 tisuća kuna kako bi se zadovoljila forma. Podsjetit ću koliki je značaj kotareva na primjer u Rijeci ili Varaždinu, gdje svaki kotar ima svoju internetsku stranicu, dok u Dubrovniku kotarevi praktički ne postoje. Pa ne znamo uopće na koji broj se mogu dobiti tajnici kotareva, a evo prošlo je već nekoliko mjeseci od tih izbora. hNS se zalaže za smislen ustroj kotareva. Zašto predsjednik kotara ne bi imao plaću, ako će biti i komunalni redar? Naravno, naša ideja kod vladajućih nije pala na plodno tlo. Bez obzira je li dobra ideja, ako je hNS-ova, neće je vladajući prihvatiti.

Zašto su vladajući ‘tvrdi’ na prijedloge oporbe u Gradskom vijeću?
Uzmite za primjer amandman kojim bi se osigurala sredstva za uvođenje eksperimentalne provedbe kurikularne reforme u Osnovnoj školi Mokošica. Deset dana sam bio u stalnom kontaktu s ministricom i njenim pomoćnicima. Poticali su nas da to pokrenemo. Bio sam na sastanku kod gradonačelnika Frankovića i on kaže da je to sjajno te da će kontaktirati ministarstvo. Onda dođe na Gradsko vijeće i optuži hNS da pokušavamo kupovati glasove u Mokošici. Na tome sam se razočarao, jer ideja nije prihvaćena samo zato što je došla iz hNS-a. A uvijek ističem da ću glasati za svaku dobru ideju, nebitno čija bila. Kad ne znaju što, onda vas napadaju da se bavite politikanstvom i kupovinom glasova. Nudio sam im da amandman predlože kao svoj, ali samo da prođe. Nisu to učinili.

Nedavno nas je nažalost napustio akademik Nenad Vekarić, nezavisni gradski vijećnik koji je na izborima 2017. godine vijećnički mandat osvojio s liste HNS-a. Tko bi ubuduće trebao biti drugi HNS-ov vijećnik?
Još nismo o tome razgovarali. Početkom rujna ćemo odlučiti o tom drugom vijećniku, a pokušat ćemo razgovarati i s Matijom Čale Mratović, kako bismo s tri gradska vijećnika mogli osnovati svoj klub. Time bismo ujedno pokazali da je HNS druga najjača stranka u Dubrovniku, a ne Dustra, kako tvrdi Željko Raguž. Pogotovo što je u drugom krugu izbora za gradonačelnika bio HNS-ov kandidat.

Koliko često se čujete s bivšim šefom Androm Vlahušićem?
S Vlahušićem se čujem, ali ne svakodnevno. Nedavno smo popili kavu. I dalje imam visoko mišljenje o njemu, imamo jako dobar odnos i nije mi problem nazvati ga kad mi treba savjet. Njegovim odlaskom iz stranke nije narušen naš odnos.

Vlahušić je najavio povratak u politiku. Ako bi se opet kandidirao za gradonačelnika, biste li ga podržali? Imate li Vi ambiciju jednog dana biti gradonačelnik?
Tri su godine do izbora i prerano je o tome govoriti. U svemu tome nisam bitan ja, već HNS. Sigurno ćemo sredinom mandata promisliti o kandidatu, ali jako će nas zanimati što o potencijalnim kandidatima kažu građani. Mogu se ja kandidirati za gradonačelnika, ali što ako anketa pokaže da nemam podršku građana? Dakle, ponudit ćemo građanima u anketi tri do pet kandidata. Jedno je što mi mislimo unutar stranke, a drugo je što
misle građani. Osobno imam ambiciju biti gradonačelnik.

Imate li već nacrt programa?
Problemi grada su uvijek isti: promet, pročistač, stanovi za mlade… Situacija u dubrovačkom HNS-u je takva da imamo najviše mladih članova koji imaju svoju viziju i spremni su sudjelovati u izradi rješenja. Radimo na nacrtima, ali trenutni nam je prioritet ipak stabilizacija stranke. Ne volim način rada nekih stranaka, koji i na sutrašnju vremensku prognozu objavljuju priopćenje. Na sve i svašta. To je pretjerano. Priopćenja se ne pišu radi priopćenja, samo da biste bili po portalima. Očitujemo se priopćenjima kad uočimo problem, ali onda i ponudimo utemeljena rješenja. Najlakše je kritizirati, a ne nuditi rješenja.

I dan danas tvrdim da u životu nikome nisam napravio ništa nažao, nikad nisam doživio prijetnje, niti sam ikome ostao dužan ili netko meni, da bih izazvao da mi se zapali auto, a samim tim riskiram da mi se zapali garaža i kuća u kojoj su moji roditelji i sestre

Jeste li na Gradskom vijeću u ovih godinu dana više vremena trošili braneći svoju, bivšu vlast ili kritizirajući aktualnu?
Vladajuće kritiziramo zbog neispunjenih obećanja. Uzmite primjer azila za napuštene životinje, za što
je gradonačelnik Franković ocijenio da će mu trebati najviše 90 dana, a prošlo je 14 mjeseci. I danas stojim pri svojoj tvrdnji da se to neće riješiti do kraja mandata. Nadalje, Franković je najavio da će u godinu dana riješiti gužvu u gradu te tada optuživao autobusere, a sad svu krivnju prenosi na Uber. Samo prenosi krivnju na druge. Ne kažem da Uber nije donio problem, ali nije jedini niti većinski problem. U Dubrovniku na pošten način zarađuje za svoj kruh njih 300–400, što je svega jedan posto u odnosu na ukupan broj registriranih vozila u Dubrovniku. A onda nam se dogodi da iz Gruža prema gradu krene dvadeset autobusa, a na Pilama mogu stati samo tri ili četiri. Vrijeme u Gradskom vijeću ne trošimo na obranu bivše vlasti, već tražimo argumentiranu raspravu. Zašto na raspravu o radu Vodovoda ili Sanitata u 2017. godini nisu pozvani bivši direktori Dujmović i Kunica, koji su odgovorni za to razdoblje? Vladajućima to nije bilo u interesu.

Puno se govorilo o revizijama rada te dvije tvrtke?
Da, ali zna se tko radi revizije. Revizori i revizorska društva, kojih u Hrvatskoj ima preko šesto, a ne odvjetnici poput gospodina Zovka, koji je eto s Frankovićem surađivao u ACI marini, a čak nije registriran za revizorski posao. A prve dvije stranice izvješća su pune ograđivanja, jer se ne zna jesu li reviziju prošli svi dokumenti niti jesu li oni koji jesu zaista i istiniti. Čak 49 puta se u izvješću spominju riječi ‘najvjerojatnije’ i ‘vjerojatno’. To nije revizija, nego naručeno ‘rekla kazala’ izvješće. Pročitali su ga neki dubrovački revizori i smijali su se kakva je to sramotna razina. Inače, sa svim sam bivšim direktorima imao sastanak, gdje su me izvijestili o svim bitnim temama. Ipak, po meni je najružnije bilo kad je gradski vijećnik Ivo Lučić gradonačelnika pitao je li istina da je policija ušla u Sanitat, što mu je gradonačelnik kratko odgovorio da jest, a pritom ne objašnjava da je riječ o problemu tri slomljene kamere. Ali kako to građanima zvuči?

Dokad će trajati to bavljenje bivšom vlasti?
Nadam se da je to pri kraju. Vrijeme je da se okrenemo budućnosti. Da riješimo pet problema do kraja ovog mandata, a ne da se napada tko gdje nije ništa napravio. U svim projektima koji će donijeti dobro gradu imat će moju podršku.

Smeta li Vam u radu na lokalnoj razini nacionalna koalicija s HDZ-om?
Ne smeta nam. Nikad nismo iz središnjice imali ikakvih naputaka. Kad smo se u Dubrovniku sastali s predsjednikom stranke Ivanom Vrdoljakom, otvoreno smo s njim razgovarali. Jasnom nam je poručio da mi o svemu odlučujemo. Dok sam ja na čelu, jedino i isključivo Dubrovnik će odlučivati o pitanjima koja se tiču Dubrovnika. Zagreb ne može znati dubrovačke prilike. Uz to, odnos lokalnog HDZ-a prema HNS-u vidljiv je kroz pritiske na naše članove. Posljednjih mjeseci je to malo popustilo, ali prvih pola godine nakon izbora brojala su se krvna zrnca.

Je li po ocjenama ugostitelja ova sezona ipak slabija od očekivanog?
Sezona je sigurno slabija, to se osjeti, premda moj ugostiteljski objekt nije mjerilo, jer nije kao većina restorana. Ali lako se usporede financijski podaci u odnosu na lani. Dijelom je sve to zbog svjetskog nogometnog prvenstva, a dijelom i zbog ostalih tržišta. Nije tu riječ o minusu, već o manjem plusu. Hoće li biti minus, znat ćemo na kraju godine. Ogromni problem imamo s radnicima, koji otvoreno licitiraju iznos plaće, a nakon petnaest dana shvatite da nisu toliko vrijedni. A i kad ih nađemo, nemamo gdje smjestiti. Sramotno je što se sve iznajmljuje. Htio sam radnika smjestiti u POS-ov stan u Mokošici od 70 ‘kvadrata’, ali kad smo došli u stan našli smo petnaest ležaja u dvije sobe i dnevnom boravku. Cijena 1300 kuna po osobi. Pitao sam vlasnika bi li on to ponudio svom sinu ili kćeri, jer ja svom ne bih. U drugom slučaju našao sam sobu s četiri kreveta, bez prozora, banje i WC-a, za 1800 kuna. Kao neki vojni logor. Ja sam srećom od pokojne babe naslijedio stan i tu sam uspio smjestiti dva radnika.

Koliko radnika zapošljavate?
Ukupno imam 13 zaposlenih koji rade sedam sati dnevno i imaju slobodan dan. To je već godinama ista ekipa tako da srećom nemam problem s nedostatkom radnika. Od toga je njih šest uz mene od prvog dana stvaranja brenda. Imamo sjajan odnos.

Moje dvije sestre, koje imaju fakultetske diplome kemijskog tehničara te turizma i ugostiteljstva, konobare u mom lokalu. To nitko nikad nije spomenuo

Je li istraga o potpaljivanju Vašeg auta dala rezultat? Znate li razlog?
Ne znam nažalost ništa. Samo je dokazano da je požar podmetnut. Mislio sam da je uzrok plinski amortizer, međutim policija je utvrdila da je uzrok vatra. Nisam mogao vjerovati da bi netko zapalio auto u 22 sata usred Sustjepana, dok ljudi šetaju ulicom. I dan danas tvrdim da u životu nikome nisam napravio ništa nažao, nikad nisam doživio prijetnje, niti sam ikome ostao dužan ili netko meni, da bih izazvao da mi se zapali auto, a samim tim riskiram da mi se zapali garaža i kuća u kojoj su moji roditelji i sestre. Nemam niti 0,5 posto sumnje u nekoga. Da je to zbog politike, na Balkanu bi gorjelo dvjesto auta dnevno. Nisam se prepao. Najviše mi je stalo do obitelji. Još uvijek vjerujem da je to sve ipak bilo slučajno.

Kako danas gledate na priču o Obradovićima kao ‘dubrovačkim Nevistićima’?
Čini se da samo članovi moje obitelji rade u gradskim tvrtkama. Moj se otac, koji se vratio iz Njemačke kako bi kao dragovoljac sudjelovao u Domovinskom ratu, 1996. godine ‘skinuo iz uniforme’ te se 2000. godine zaposlio u Sanitatu kao vozač ‘pauka’. Od njih osam bivših branitelja, jedini on i danas radi na tom poslu, ostali su svi u vojnim mirovinama. A ispalo je da sam ga ja zaposlio preko svojih veza, premda sam tada imao 15 godina. U Luci Dubrovnik sam zaposlen na upražnjenom radnom mjestu komercijalista. Tražila se srednja stručna sprema, a ja imam višu. Moje dvije sestre, koje imaju fakultetske diplome kemijskog tehničara te turizma i ugostiteljstva, konobare u mom lokalu. To nitko nikad nije spomenuo. Jedna od njih je pet godina izgubila predavajući kemiju od škole do škole i nikad nisam za nju intervenirao. To je priča o Obradovićima.

Kako surađujete u Luci Dubrovnik s novim direktorom Željkom Ragužem?
Suradnja je dobra, i s aktualnim i s bivšim predsjednikom uprave i nadam se da će tako i ostati. Svoje obveze izvršavam profesionalno i pošteno, a najviše sam zadužen za ‘suhi vez’, izvlačenje plovila na Batali, Batahovini i Posatu te preuzimanje otpada od brodova koji pristaju u gruškoj luci. Rezultati mog odjela u protekle tri godine pokazuju da jako dobro radim svoj posao. Čitav život proveo sam u privatnom biznisu, razumijem se u organizaciju i čim sam malo posložio neke detalje rezultati su bili vidljivi.

Komentari





O autoru: Baldo Marunčić

Diplomirani novinar i magistar struke odnosa s javnošću sa žutim pojasom iz karatea. Fanatik trivije, šahovski kibicer i zaljubljenik u ukusnu domaću hranu i svoj Grad. Ne podnosi nepravdu i smatra kako novinarstvo treba biti oružje protiv te nepogode.

Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana