DuList IN

RAZGOVOR S ANOM RUCNER Dok sam god živa i sviram violončelo, s ponosom ću pričati o svojoj zemlji

U prvi dan ljeta i ove ćemo godine, i to deveti put za redom, ‘uploviti’ zvucima glazbe poznate violončelistice Ane Rucner u sklopu njezinog autorskog festivala ‘Ana u Gradu’. I ovog puta Rucner je pripremila nešto posve novo dubrovačkoj publici, a prvi put će koncertom uz zalazak sunca ispratiti prvi ljetni dan. Ususret ovom Dubrovčanima i njihovim gostima već dobro poznatom festivalu DuList je porazgovarao s violončelisticom Anom Rucner koja nam je predstavila svoje ovogodišnje goste, ali i istaknula kako je došlo do suradnje s najstarijim svjetskim kazalištem slijepih i slabovidnih osoba ‘Novi život’ čije će predstave obogatiti ovogodišnji festival.

Vaš autorski festival uvest će nas u prvi dan ljeta deveti put. Koje ste novosti pripremili dubrovačkoj publici?

Ove godine sam dovela bračni par – pijanista Branka Darka Domitrovića i sopranisticu Sandru Bagarić. Pripremili smo zanimljiv program, a kako se dugo poznajemo i surađujemo, pretočili smo to u ovaj prekrasan koncert. Izvodit ćemo praizvedbu Darka Domitrovića ‘Ave Maria’. On je sjajan kompozitor, a izvest ćemo i neke klasične kompozicije te sa Sandrom nekoliko poznatih mjuzikala koje će zacijelo prepoznati Dubrovčani i turisti. Naš gost Vojin Perić na početku će recitirati svoju poeziju koju je napisao za Grad. Riječ je o glumcu iz Kazališta slijepih i slabovidnih osoba pa će biti divno slušati njegovu poeziju o Gradu kojeg svakako doživljava dublje nego običan promatrač. Sigurna sam da će njegova poezija uz našu glazbu biti nešto jako emotivno i spektakularno. Mislim da je ljudima tako rano ujutro potrebno nešto vrlo intimno. Ne treba ih uspavati, ali niti pretjerano uzdrmati. Zato je ovo neka sredina, poletno, slatko, a Vojin će dati poseban pečat.

Osim prvog dana ljeta ovog ćete puta 21. lipnja u 20 sati na mulu restorana Kantenari na Sunset Beachu Dubrovnik ‘pozdraviti’ i prvi zalazak sunca. Što ste pripremili za tu prigodu?

Koncert u svom stilu. Izvodit ću rock klasiku na elektronskom violončelu. Svirat ću obrade moderne i klasične glazbe, ali i tradicionalne poput Linđa. Moja publika koja me jako dugo sluša već taj repertoar prepoznaje i blizak joj je.

Festival ste odlučili obogatiti i predstavama Kazališta slijepih i slabovidnih osoba ‘Novi život’. Kako je došlo do te suradnje?

Prije dvije godine ušla sam u Gradsku skupštinu Grada Zagreba, a pored mene je sjedao upravo Vojin Perić kao gradski zastupnik i tu smo se upoznali. Da nisam sjela u Skupštinu, vjerojatno ne bih ni upoznala Vojina Perića. Brzo smo se sprijateljili, a potom me i pozvao da dođem nastupiti u njihovo kazalište. Odazvala sam se i tu smo se na umjetničkoj razini dodatno povezali. U jednom sam čak času tog nastupa potpuno nepripremljeno zatražila da se ugase sva svjetla i pozvala publiku da glazbu počne slušati, a ne gledati. Nastao je mrkli mrak. Kad sviram uvijek zatvorim oči, ali to nije mrak, već stanje, ali kada je nastao mrak, morala sam dobro gađati svaku žicu, nije bilo nimalo lako. Kad osoba ne vidi sigurno ima neke potpuno drukčije osjete. Tu sam osjetila i Vojina pa kada sam razmišljala o ovogodišnjem festivalu i htjela da kao i svake godine bude u humanitarne svrhe, dogovorili smo se dovesti krasne, tople i iskrene predstave. Svi su to glumci koji su slabovidni i slijepi. Tako je kroz jednu političku ulogu, iako nisam političarka, izrasla i naša suradnja. Sav prihod od predstava donirat ćemo Udruzi slijepih i slabovidnih Dubrovačkoneretvanske županije kako bi se uredio njihov dnevni boravak. To je izvrsno, tako imamo priliku dati glazbu i publika je dala, Grad nas je podržao i baš mi je puno srce. Prva predstava ‘Jučer sam se sjetio plave’ održat će se 22. lipnja u 20 sati u Kneževu dvoru, a druga naziva ‘Čovječja ribica’ 23. lipnja također u Kneževom dvoru.

Često ističete da Vam je Srđ najdraža pozornica. Čime Vas je osvojio?

Osvojila me publika koja se vraća svake godine. Da nije nje, vjerojatno ovaj Festival ne bi ovako funkcionirao. A, mogla bih tri dana govoriti o tome koliko je Srđ, Dubrovnik i cijela naša zemlja lijepa. Proputovala sam svijet i uvijek se divim njihovim velikim građevinama, ali kada god se vratim u Hrvatsku, shvatim da nitko nema to što mi imamo. Srđ mi predstavlja jednu intimu, pogled koji pruža jako veliki spektar, širinu, počevši od kamenog križa, Grada i mora. To je ta atmosfera – kada se sunce budi i glazba ga prati u tom lijepom amfiteatru, to je baš Božji dar, prirodno je i sviđa mi se. Vjerujem da i publika to prepoznaje i tako se družimo već devetu godinu zaredom. Kada sam krenula prve godine s festivalom na Srđu bio mi je cilj prikazati jedan dan kao cijeli život. Svaki dan je prilika za nešto novo i to je poruka Srđa. Ja se ne klanjam tom prvom suncu, ono je Božji dar, ali gledamo ga kako se rađa pa te boje neba, to je cijeli dan koji ima svoju kulminaciju i zalazak. To je po meni kao život – rođenje, vrhunac i kraj.

Kakav Vam je osjećaj svirati kada se svi ti elementi na Srđu tako poslože?

Poseban je to osjećaj. Inače sam jako istresirana sve dok ne dođem do samog čina sviranja, a onda se na koncertu odmorim. Pripreme su jako zahtjevne, ali imam izvrstan tim ljudi i jako dobro funkcioniramo. Uživam, nastojim što bolje ovladati novim repertoarom da bih se više opustila u glazbi i publici. Nekada to nije lako, bude vjetra, hladno i oblačno. Toliko faktora utječe na to. Publika ni ne zna što umjetnik sve prolazi dok ne dođe do nastupa. Ipak, čin glazbe Božji je dar predan meni da ga dajem publici i na Srđu sam baš svoja.

Bliži se deseta godišnjica Vašeg festivala. Možete li se prisjetiti njegovih početaka. Je li on ispunio Vaša očekivanja?

Vidim da je publika s vremenom stekla jedno povjerenje. Uvijek mi je izazovno doći u Grad, jako poštujem Dubrovkinje i Dubrovčane, svaki dio ovog grada i nekako smo se s vremenom zbližili. Stekla sam mnoge prijatelje, poznanike, neki već dolaze gore da se vidimo i pozdravimo. Intimizirali smo se na lijepi način i to mi je posebno drago.

U posljednje vrijeme okrenuli ste se i duhovnoj glazbi. Uz spot sa sestrama milosrdnicama, na violončelu izvodite i neke aktualne duhovne pjesme. Kako ste se odlučili za taj žanr te što Vam takva vrsta glazbe znači?

To je poziv. Nisam se ja odlučila za duhovnu glazbu, već je ona došla k meni u pravom trenutku. Primjerice, ‘Gledaj On te gleda’ pjesma je koja je meni u duhovnosti jako puno značila. Svirajući nju došla sam na sasvim drugu razinu s glazbom. Počela sam je shvaćati kao da nisam ja toliko bitna, već poruka koju trebam poslati. A, poruka koju jedna javna osoba kroz umjetnost pošalje, vrlo je bitna, jer može biti jako nezgodna ako se ne pripazi na razne elemente počevši od odijevanja, izražavanja. Mladima posebno treba davati neku pozitivnu vibru. Nisam to oduvijek nosila u sebi, sve je to došlo s vremenom i sazrijevanjem. Sviram katkada i na klanjanju i to su trenutci koji se ne mogu opisati. Tada glazba dotiče ljudsko srce, što je u komercijalnim nastupima teško postići. I dar improvizacije dobila sam kroz duhovnu glazbu, ali i dalje ‘furam’ i svoj repertoar klasiku te rock.

Često Vas nazivaju hrvatskom ambasadoricom zbog brojnih nagrada za turistička videa, promovirali ste i Dubrovnik. Smatrate li da je upravo to svojevrsno poslanje uspješnih i poznatih glazbenika?

Svatko od nas tko je prešao granice Lijepe naše svojim darom i nečim što radi, svojevrsni je ambasador zemlje bilo u sportu, kulturi ili nekom drugom segmentu. Čast mi je i sretna sam da imam tu priliku promovirati zemlju. Ovih sam se dana vratila iz Kine i pola Kine je u livestreamu gledalo stonske zidine. Volim im reći da smo mi mali, ali po zidinama poslije njih drugi i oni to zadivljeno gledaju. Sve je to promocija i to je krasna uloga. Dok god sam živa i sviram violončelo, uvijek ću s ponosom pričati o svojoj zemlji. Ne stavljam u prvi plan svoje sviranje, već Hrvatsku. Bila sam gošća na TEDxCEIBS konferenciji te sam imala priliku predstaviti svoj rad i zemlju u 18 minuta. Pored mene su bili bivši premijer Francuske, Dominique de Villepin, Wei Lin, projektant mostova Zhuhai Hong Kong i Macao, Kong Xiangdong, ugledni kineski, svjetski poznati pijanist, Joyce Deng, potpredsjednica Luxottice, najveće kompanije na svijetu, proizvođača naočala i naočalnih leća. Zahvaljujući mom super menadžmentu uspjela sam na tome sudjelovati i napraviti odličnu promociju za našu zemlju.

Pročitajte još

VLAHOVE ‘VILE’ Ovako Tatjana Dragović i kćer Luce figuraju u konavoskoj nošnji

Dulist

PROJEKCIJE, RADIONICE I PREDAVANJA Program za velike i male na filmskom festivalu ‘Tišina molim!’

Dulist.hr

Dijelimo ulaznice za utakmicu VK Jug AO – Sintez Kazan

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija