Kultura

RAJ HABSBURŠKOG MONARHA Maksimilijan je bio oplemenitelj, ne devastator

Što je bilo u podlozi ideje stvaranja Maksimilijanovih vrtova na Lokrumu? Tko je bio njihov kreator? Kako su uopće izgledali projekti? Pitanja su čije odgovore je prilikom dvogodišnjeg istraživanja u gradovima od Beča, Trsta, Padove, Zadra, Splita i Dubrovnika, Maksimilijan obradivši obiman opus građe na različitim jezicima, pronašla Dubrovkinja doc. dr. sc. Mara Marić, predstojnica Zavoda za mediteranske kulture Sveučilišta u Dubrovniku. Naime, posredstvom Zavoda za obnovu Dubrovnika njen odsjek je angažiran na radovima obnove vrtova habsburškog monarha kojeg provode za potrebe i u suradnji s ju Rezervat Lokrum, a čija procjena stanja na terenu je javnosti predstavljena još u rujnu 2018.

Autentično Maksimilijanovo razdoblje
Isprva, kako ističe naša sugovornica, dogovorena je studija koja je obuhvaćala tek korpus građevine prepoznate GuP-om kao kulturno dobro. Međutim, daljnjim proučavanjem ustanovljeno je kako je neodvojivi dio ornamentalnih vrtova čitavo pristupno područje koje uključuje pročelje i šetnice do pred Portoč. Istraživanje je stoga prošireno, a Marić se osobno prihvatila detaljnijeg istraživanja ove teme. Rezultati do kojih je došla bit će u objavljeni u knjizi koja u tisak ide krajem ove godine u nakladi dubrovačkog Sveučilišta i Matice Hrvatske ogranak Dubrovnik. Mali djelić istraživanja dr. sc. Marić objavila je i s akademikom Mladenom Šćitarocijem u prestižnom britanskom časopisu ‘Studies in the History of Gardens And Designed Landscapes’. S istraživanjem su upoznati i u Beču te je Mara Marić pozvana od direkcije dvorca Schönbrunn kao gostujući predavač na obilježavanju 450 obljetnice carskih perivoja.

Dio crteža slikara Antona Perka iz oko 1880. godine, Zbirka Perko – Znanstvena knjižnica Dubrovnik

-Istraživanje je neosporno dokazalo da uspostava perivoja u autentičnom Maksimilijanovu razdoblju nastaje prema njegovoj viziji i direktnim uputama. Ono počinje 1859. kada ga u listopadu njemu na dar kupuje supruga Charlotta pa do kraja 1863. iste godine, nakon toga u svibnju 1864. Maksimilijan stiže u Meksiko kao meksički car. Kako je Maksimilijan bio ljubitelj lijepoga, ne samo kolekcionar, nego i pasionirani botaničar i hortikulturist, već i graditelj otkriveno je i ranije. U knjigama austrijskih istraživača mogu se pronaći nacrti krajolika s kućama koje je on slikao jer je, osim za prirodne znanosti, imao talent za crtanje. Upravo troškovnici i zapisi njegovog glavnog vrtlara pokazuju kako je za sve ‘linije’ u lokrumskom perivoju upravo on zaslužan – priča za duList Marić. Njegovim glavnim dvorskim vrtlarom zaduženim za Lokrum imenovan je Čeh Joseph Laube podrijetlom iz Bohemije, također u to vrijeme predjela austrijske carevine.
-Zanimljivo je kako su vrtlari na bečkom dvoru i inače uglavnom bili Česi. To je narod razvijene kulture vrtlarenja te broji jedno od prvih vrtlarskih udruženja. Zanimljivost je da je posljednji školovani vrtlar na Lokrumu 20.-ih godina 20. stoljeća također došao iz Češke te je kasnije zaposlen u Rasadniku ‘Čibača’. Dvorski vrtlar Laube me osobito zaintrigirao, jer je bio osoba od velikog Maksimilijanova povjerenja i jer se može iščitati iz njegovih pisama da je u prilično teškim otočnim uvjetima uspostavljao gospodarstvo i lokrumski perivoj. U razumijevanju brojnih zapisa i troškovničkih stavaka pisanih na staronjemačkom iznimno mi je pomogao biolog i izvorni njemački govornik gospodin dr. Rainer Dornbusch – govori dr. sc. Mara Marić.

Za kreaciju vrtova inspirirala ga Španjolska
Prešutno se mislilo kako je Maksimilijan devastirao Lokrum benediktinskog doba. Međutim, kaže Marić, kod usporedbe prvog plana otoka te prve i druge katastarske izmjere, vidljivo je da je on sa svojim timom inženjera i čitavom plejadom najistaknutijih europskih znanstvenika koji su posjećivali otok, dobro proučio teren i zadržao sve vrijedne poljoprivredne površine.
-Ostavio je stare maslinike koje je kasnije nadopunio. Tome u prilog ide podatak kako je samo u prvoj godini njegovog posjedovanja otoka prinos bio 60 barila ulja. Zadržao je i upotpunio povijesni vinograd na mjestu današnjeg botaničkog vrta. Vrela pokazuju da je Maksimilijan s Malage poslao trsove malvasije na Lokrum. Prema tome, može se reći da je oplemenio prostor. Prvotno je prostor na kojem su nastali pristupni ornamentalni vrtovi bio pašnjak takozvani Pascolo prekriven tu i tamo kojom voćkom. Za kreaciju tih vrtova inspirirala ga je Španjolska. Naime, postavši vrhovni zapovjednik austrijske mornarice, ali i prije, mnogo je putovao. Provodio je manje ekspedicije Mediteranom. Bio je oduševljen tim srazom arapske i europske kulture. Na karti otoka zapisani su tako španjolski nazivi – tumači Mara Marić. Pristupni dio nosio je ime alameda. Posrijedi je, kaže Marić, pejsažno-urbanistički termin za formu koja je korištena u španjolskim gradovima. To je šetalište s više uzdužnih paralelnih linija šetnica s visokim nasadima stabala, predviđeno za susret u predvečer više građanske klase, izrazito promenadnog karaktera.

Zabilježena je anegdota prema kojoj je majku izvjesnog Luja Guska napala Maksimilijanova ‘šimija’ – majmun na što se on žalio upravitelju Jungu

-Ta se forma osvajanjima prenijela i u Južnu Ameriku. Stoga ne čudi što je Maksimilijan po dolasku u Meksiko krenuo s osuvremenjivanjem alamede u Meksiko Cityju. U memoarima opisuje alamede na preko 40 mjesta. Želio je tu formu, iako imanentnu gradskom javnom prostoru prenijeti u lokrumski ambijent. Nekoliko je ciljeva time želio postići. Prije svega stvoriti atraktivni predvrt svojoj rezidenciji, ures građevini. Alamede su izvorno u Španjolskoj bili prostori susreta građana, u ljetnim večerima, u hladu. Maksimilijan je bio socijalno osviješten pa je izvjesno kako su ti prostori na Lokrumu trebali poslužiti i Dubrovčanima. Podsjetimo, prvi perivoj kojeg je radio bio je Maxing u četvrti Hietzing pokraj Schönbrunna kojeg je neposredno nakon dovršetka darovao žiteljima tog kvarta. Lokrumska alameda nije do kraja izvedena. Kao svaka avenija ona je trebala imati svoje klimaksne točke na početku – kod uvale Portoč i kraju – kod rezidencije – zaključuje znanstvenica.

Akcent perivoja egzotične biljke
Koncept alameda Maksimilijan je prilagodio lokrumskim osobitostima, nastojeći kopirati neposredni okoliš i autohtonu vegetaciju. U njezinom okrilju smještene su egzote na kojima je bio akcent, a autohtono bilje ga je štitilo od naleta vjetra, velike hladnoće i posolice.
-Maksimilijanova glavna preokupacija bila je prilagoditi što veći broj stranih vrsta. To je bila moda onog vremena, pokazatelj moći. Poznato je kako je on bio pokrovitelj dvije velike ekspedicije. Jedan od najvećih austrijskih istraživačkih podviga bila je dvogodišnja ekspedicija austrijskom fregatom Novara, i druga brazilska u kojoj je sam Maksimilijan sudjelovao, a trajala je otprilike pola godine. Na obje je uz, botaničare i geografe, išao i njegov dvorski vrtlar čiji je zadatak bio prikupljati sjeme, kao i slikar pejsažist, litograf Joseph Selleny koji je napravio preko stotine skica ne samo biljaka već ambijenata koji su Maksimilijanu služili kao inspiracija za kreaciju perivoja ne europskom tlu – iznosi dr. sc. Marić. Važno je napomenuti kako je Maksimilijanova glavna rezidencija bila Miramar. Njegov dječački san bio je imati kuću pored mora. Prilikom aklimatizacije biljaka na tom predjelu visokotršćanskog zaljeva gdje dolazi do sudara kontinentalne i mediteranske klime, jaki sjeverni vjetar je onemogućavao da on prilagodi sve što je zamislio. U radovima drugih istraživača o perivoju u Miramaru, objašnjava Marić, možemo pročitati pisma vrtlara kojima se obraćaju Maksimilijanu žaleći se kako im je, ‘prokleta bura’ ponovno uništila agrume i druge za ono podneblje egzotične biljke. Zbog toga se Lokrum habsburškom nadvojvodi činio kao idealna lokacija.

-Pored palete Maksimilijanovih savjetnika jedan od važnijih bio je Šibenčanin profesor Roberto de Visiani, dugogodišnji prefekt najstarijeg europskog botaničkog vrta u Padovi. Na Lokrum je došao u travnju 1863. kako bi dao svoj sud o radovima provedenim u protekle četiri godine. Iste godine objavljuje članak u časopisu L’Ortolano u kojem poziva europske stručnjake vidjeti ga. Naime, osim alamede Maksimilijan preuređuje klaustarski vrt. Započeti su i radovi na zapadnom dijelu. Ti intimni privatni Maksimilijanovi vrtovi, okrenuti prema pučini definirani su već nacrtom 1860. godine. Jedna od značajnih promjena koja se trebala dogoditi jest rastvaranje zapadnog zida samostana i izgradnja novog zapadnog pročelja rezidencije, čime bi se značajno promijenio karakter sklopa kako su predlagali arhitekti nikad realiziranih projekata rezidencije Segenschmid i Hofmann – priča predstojnica Zavoda za mediteranske kulture Sveučilišta u Dubrovniku.

Obogaćuje i faunu otoka
Napravljeni su tek prvi koraci u tom smjeru i to upravo izgradnjom velike terase s prostranim stubištem koja je skladno povezala gotičko-renesansni klaustar i donje vrtove, takozvanu Zvijezdu.
-Prema planu u ritmičnom rasporedu ondje su bile postavljene vertikale, stupaste tise od kojih su tri do danas ostale. Donji vrt je kasnije nazvan Parkom zvijezda zbog oblikovanih osam krakova bordurama šimšira, a u sredini je zamišljena voda, dakle fontana. Problem vode na Lokrumu bilježe još stari pisci primjerice Serafino Razzi. Benediktinci su se mučili s prikupljanjem vode, pogotovo za navodnjavanje i osobno korištenje. Jednako je bilo s Maksimilijanovom upravom na otoku. U perivoju je bio postavljen niz replika brončanih antičkih skulptura koje su vjerojatno uklonjene nakon odlaska prijestolonasljedničkog bračnog para Rudolfa i Stephanie von Habsburg s otoka – govori dr. Marić. U središnjem dijelu je bio kip Klanjatelja/Adorante – dječaka s uzdignutim rukama okrenutim suncu, jedna od replika vrlo poznate grčke statue iz helenističkog razdoblja. Rađena je u minhenskoj radionici Geiss. Identična je bila postavljena u Miramaru i do danas se tamo nalazi te je kao i na Lokrumu okrenuta zapadu, prema suncu.

Razglednica s prikazom vrta gotičkorenensansnog klasutra iz 1900.–1905. godine, preuzeto iz knjige Dubrovnik sa starih razglednica 1996., str. 136.

-Važan dio bile su i površine za razmnožavanje bilja. Na prostoru gdje su danas vatrogasci bio je staklenik. Za razmnožavanje na jugu koristila se velika livada. Bila je to prava proizvodna manufaktura. Razmjena biljnog materijala vršila se između Lokruma i Miramara u oba smjera. Profesor Roberto de Visiani zabilježio je preko 90 različitih rodova, dakle 100-tinjak egzotičnih vrsta, među njima dvije vrste banana, ananas i tri vrste araukarija. Taj popis, međutim, bio je puno širi. Konačan broj nikad nećemo saznati. Zanimljivo je spomenuti kako su Lokrum opskrbljivali osim Maksimilijanovih ekspedicija i poznati rasadnici diljem Europe poput Graza, Schönbrunna, Trsta, Padove i Londona – tumači. Uz floru, Maksimilijan obogaćuje i faunu otoka. O tome priča anegdota zabilježena u knjizi Antuna Stražičića prema kojoj je majku izvjesnog Luja Guska napala Maksimilijanova ‘šimija’ – majmun na što se on žalio Maksimilijanovu upravitelju Jungu.

Laube je bio osoba od velikog Maksimilijanova povjerenja. U prilično teškim otočnim uvjetima uspostavljao je gospodarstvo i lokrumski perivoj

-Smrću Maksimilijana von Habsburga otok dolazi u ruke krunskog princa Rudolfa koji na Lokrum dolazi češće negoli njegov stric. 31-godišnji carević tragično umire 1889. oduzevši si život u aferi poznatoj pod imenom Mayerling. Od 1891. do 1917. skrb preuzimaju Dominikanci koji ondje otvaraju školu za svoje novake. Krahom Monarhije u posjedu Lokruma je Ministarstvo zdravstva Kraljevine SHS pa Jugoslavije gdje je otvoreno oporavilište za djecu. Lokrumski perivoj je uvijek u većoj ili manjoj mjeri održavan, ali nikad – prije ili poslije Maksimilijana, tolika sredstva nisu ulagana u jedan perivoj na dubrovačkome području i šire, jer takvo nešto mogla si je priuštiti samo carska kuća – kaže Mara Marić. Na pristupnom dijelu može se vidjeti kako je u prošlosti bilo određenih popravaka i dosadnje te su glavni elementi vrtova očiti i danas. Ipak, ideja o obnovi prvi put javila se 1989. Autor rješenja krajobrazni arhitekt dr. sc. Bruno Šišić visinu zahvata, ali tretirajući cijeli otok, uključivo botanički vrt, izgradnju staklenika i maslinike, je procijenio na tadašnjih 31 milijun dinara. No, ona je pred Domovinski rat spriječena. 2017. potpisanim ugovorom o suradnji između JU Rezervat Lokrum, dubrovačkog Zavoda za obnovu i Sveučilišta u Dubrovniku započela su istraživanja koja su 2018. i 2019 rezultirala vrtnim elaboratima s detaljnim smjernicama obnove. Sada slijedi izrada detaljne projektne dokumentacije kako bi Grad Dubrovnik i JU Rezervat Lokrum mogli aplicirati na fondove EU odnosno pristupiti procesu obnove ove vrijedne ne samo dubrovačke i hrvatske već europske te svjetske baštine.

Foto duList/Mara Marić; arhiva

Pročitajte još

KONCERT NAKON DESET GODINA Švedski zbor Romeo i Julija nagrađen velikim pljeskom!

Dulist

U Zavičajnom muzeju strani studenti restauriraju konavosku kulturnu baštinu

Dulist

Renomirani švedski zbor Romeo i Julija u Dubrovniku

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija