Prije skoro četiri desetljeća Wattie Buchan i njegovi ‘The Exploited’ su na svom prvom albumu pružili otpor uvriježenom mišljenju i uzviknuli ‘Punk’s Not Dead’ u trenutku kada su klasični pankeri jedva davali znakove života pregaženi okrutnom neo-liberalnom ekonomskom politikom Reagana i Thatcherice. Iako se činilo da su oni samo posljednji buntovnici koji odbijaju prihvatiti gole činjenice o nestanku punka s glazbene scene, pokazalo se da je Wattie ipak bio u pravu. I danas, punih četrdeset godina od raspada ikona punka Sex Pistolsa, žanr je itekako živ. A nekim nevjerojatnim čudom, živ je i Wattie. Sigurno ne baš dobrog zdravlja, ali ipak živ i još uvijek buntovan.
Punkere i danas možete vidjeti u prolazu, istina ne baš u nas, ali u londonskom Camdenu i Tottenhamu često možete naletjeti na cure i momke živopisnih krijesti u odrpanom jeansu i crnim kožnjacima kako pružaju otpor. Danas manje Borisu Johnsonu i Brexitu, a više hordama turista u potrazi za idealnim selfijem.
Glazbeno, punk se prilagodio mnogim trendovima i krenuo u različitim smjerovima. Klasičnu punk nostalgiju za sedamdesetim najbolje možete čuti sa albuma australskog kvarteta fantastičnog pankerskog naziva AMLY AND THE SNIFFERS. Iako premladi da bi uživo čuli Never Mind the Bollocks (a i Dookie isto tako) na svom debitantskom albumu u niti pola sata svirke otprašili su solidnih jedanaest stvari kojih se ne bi posramili ni The Damned ili The Stooges. Pjevačicu Amy Taylor i ostatak ekipe ne zanima što mislite o njima (u pjesmi ‘Got You’), glasno prkose autoritetima (u ‘Some Mutts Can’t Be Muzzled’) i odrješito svima poručuju da mogu ‘GFY’.
Drugi odličan mladi punk band kreativnog punk naziva – illiterates, dolazi dosta neočekivano iz prijestolnice modernog hip-hopa – Atlante. Negdje na razmeđi Dead Kennedysa i Mudhoneya u svega 22 minute svog drugog albuma ‘Goddamn GunToting Junkie Camaro Enthusiasts’ bez dlake na jeziku seciraju probleme modernog američkog društva na zarazno dobrim stvarima kao ‘Violence is Golden’, ‘Loose Cars Fast Women’ i ‘Beer Commercial’. No, ako tražite jednu stvar koju ćete cijeli dan pjevušiti i zviždukati, bez obzira jeste li fan Ratova zvijezda, obvezno poslušajte odjavnu pjesmu s albuma ‘Red Han Solo Cup’.
Ako ste više ljubitelj veselijeg, zabavnijeg folk-punka uz kojeg možete popiti par piva i prisjetiti se mladosti i The Poguesa, odlična preporuka su južnoafrički tHe sHaBs i njihov novi album ‘Can You Hear Us At The Back’. Set od dvanaest duhovitih party pjesama uljepšat će vam dan bez obzira koliko vam je do tada već bilo dobro, a posebno bih preporučio ‘Tom and Phillip’s Song’ – samokritičnu biografiju propalog lokalnog banda ili ‘We’ve All Been There’ o dražima (i lošijim stranama) alkohola.
Nećete lako zaboraviti ni filadelfijske punkere živopisnog imena MANNEQUiN PUSSY, koji su se svojim trećim albumom ‘Patience’ probili do vrha indie scene potpisom za Epitaph Records. Pronalazeći inspiraciju u vlastitim životnim iskustvima i nedaćama, pjevačica Marisa Dabice i ostatak banda u deset pjesama emopop-punk ostavljaju sve svoje emocije na vinilu, najbolje izražene u stihu pjesme ‘Drunk ii’ – ‘I still love you/ You stupid fuck’.
Posljednja preporuka je projekt polovice članova legendarne post-hardcore grupe Cave In, koji su pod imenom NOMAD STONES prošlog mjeseca izdali fantastičan album ‘Unriddled’. Potpuno promijenivši svoj uobičajeni žestoki gitarski zvuk, Adam McGrath i John Conners vraćaju slušatelje u doba Ramonesa izvrsnim ‘Lines in the Sand’ i ‘Pillage and Burn’, ‘True Ability’ biste lako mogli podvaliti na kompilaciju britanskog punka sedamdesetih, a uvodna ‘Behind the Trigger’ nudi odgovor onima koji se pitaju kako bi zvučali Mars Volta da počnu svirati punk.
Zato odmah utrljajte pjenu za brijanje u kosu, rasparajte svoju omiljenu majicu, pridružite se Wattieju i ekipi i pokažite da je punk još uvijek itekako živ.