Aktualno

PROVELI SMO JUTRO U BOLNICI Pacijenti ne smiju osjetiti da nema dovoljno liječnika

Nedostatak liječnika, medicinskih sestara, ali i nemedicinskog osoblja samo su neki od izazova s kojima se suočava Opća bolnica Dubrovnik. U srcu turističke sezone se obim posla u bolnici znatno povećava, samo je od siječnja do proteklog petka pregledano 1414 pacijenata iz drugih država, a do kraja sezone brojka redovito naraste i do pet tisuća. Gostujući liječnici, među ostalima, ‘spašavaju’ situaciju te pojedini bolnički odjeli poput Dermatologije ne bi ni bili u funkciji da bolnici ne pristižu kolege iz drugih bolnica i kliničkih centara. Ekipa DuLista proteklog je petka na poziv ravnatelja doc. dr. sc. Marija Bekića provela jutro u bolnici te je obišla najfrekventnije odjele. Odabran je upravo petak i to poslije blagdana, kada je bolnica vrvjela gužvom, a uz ravnatelja odjelom nas je proveo i glavni tehničar Službe kirurških djelatnosti bacc.med.techn. Alen Tahirović. Stigao je ravno iz dežurstva, ali mu nije nipošto bio problem pridružiti nam se u obilasku.
Na svakom od odjela kojim smo prošli porazgovarali smo s glavnim sestrama, onima koji, riječima ravnatelja Bekića, ‘gase požar kad je potrebno’. To su osobe koje vode glavnu riječ prilikom organizacije posla što nije uvijek jednostavno, pogotovo zato što, kako su svi redom istaknuli, nijedan pacijent ne smije na svojoj koži osjetiti da liječnika i sestara nedostaje. Bude i dana, naglašava ravnatelj Bekić, kada čitavu smjenu drže gostujući liječnici. Primjerice, odlaskom liječnice s Odjela za dermatologiju dubrovačka bolnica bila bi ostala bez te djelatnosti, ali, pristigla su dva dermatologa iz Splita koji se mijenjaju svako 15 dana i to je, ističe Bekić, jedini pododjel koji nema lista čekanja i primjedbi. Odjel Ginekologije također u potpunosti ovisi o gostujućim liječnicima, tu su i odjeli Traumatologije gdje rade tri gostujuća liječnika.

Naš domaćin Alen Tahirović i sestra na ortopediji Sonja Tepšić

‘Vanjski liječnici spašavaju situaciju’
-Moramo se organizirati s vanjskim liječnicima kako bi se osigurao neometan rad u ambulantama. Sve je to kombinacija ljudi koju tu rade, zatim onih koji su u mirovini, a voljni su raditi i kolege sa strane. Ali, to nam je budućnost. Gostujućim liječnicima uredno plaćamo po ugovorima o djelu, nitko ne bi dolazio da nije tako. Njihova brojka varira, ali imamo ih desetak, jer su po klinikama na specijalizacijama. A, državni je problem i što klinike specijalizante jako dugo drže. Bolnica je iznajmila i jedan dvosobni stan u blizini, platili smo ga po tržišnoj cijeni da bismo preko ljeta naše mlađe kolege koji su u Zagrebu doveli, jer se onima koji nisu iz Grada ne da svako malo odlaziti i dolaziti. A, nažalost imaju takve šefove klinika koji im kažu da će im, ako odu na mjesec dana u Dubrovnik, produljiti specijalizaciju za mjesec dana. Specijalizacija traje do šest godina, zamislite što onda znači kad vam netko kaže da će je produžiti. Vježbaju nepopustljivost na specijalizantima. Borimo se doslovno za svakog pojedinog djelatnika – istaknuo je ravnatelj Bekić.

Ravnatelj dr. Marijo Bekić

Pomoćnik ravnatelja za kvalitetu dr. med. Stjepan Đuričić naglasio je kako je Opća bolnica Dubrovnik među prvih sedam bolnica po kvaliteti liječenja pacijenata. Đuričić je podsjetio kako se bolnica osim redovnih slučajeva, suočila i s izvanrednim situacijama poput tragedije u Hidroelektrani Dubrovnik, ali i nikad jače epidemije gripe te ospica gdje su se u potpunosti reorganizirali kako bi mogli adekvatno pomoći. Nakon nesretnog slučaja s dječakom Gabrijelom Bebićem u Metkoviću, rekao je Đuričić, cijela se dolina Neretve preorijentirala k Općoj bolnici Dubrovnik, na njezin hitni bolnički prijem. Obim posla tada se naglo povećao kao da je srce sezone. Ipak, manjak liječnika najčešće se osjeti upravo na listama čekanja što nam je potvrdila i administrativna službenica i zamjenica glavnog voditelja Centralnog naručivanja Đana Denon koja nas je provela kroz njihov radni prostor, prvu ‘postaju’ pri dolasku u bolnicu. Tu se također i naručuje za preglede, bilo osobno, putem telefona, maila ili faxa. Samo kroz jutro, ističe Denon, zaprimi se stotinjak poziva.

Zamjenica glavnog voditelja Centralnog naručivanja Đana Denon

Liste čekanja posljedica nedostatka liječnika
-Najveće liste čekanja su za ultrazvuk srca s obzirom da je doktorica Stanka Mejić Krstulović otišla iz bolnice, za doppler nogu se čeka malo dulje iz istog razloga. Naime, doktorica Maida Brković-Bašić je na specijalizaciji u Zagrebu pa doktorica Ilenia Romić Marčinko rješava koliko može. A, lista čekanja nema u kirurškoj općoj ambulanti gdje se može doći u podne i u ponoć. Naravno, sve ono što je hitno rješava se u roku od 24 sata, a ostalo ide u redovnim terminima. Uvijek gledamo sve napraviti da pacijent ne pati, on je na prvom mjestu – govori nam Denon. Naš obilazak nastavili smo na Odjelu za ortopediju, traumatologiju i neurokirurgiju gdje smo zatekli najveću gužvu. To pak ne čudi s obzirom da je najopterećeniji odjel čitave bolnice.

-Svi su kolege na pozicijama. Na ovom odjelu rade četiri umirovljenika i opći kirurg koji se vratio proteklog petka s bolovanja radi operacije kralježnice – rekao je Bekić. Organizatoricu i koordinatoricu ovog odjela, sestru Sonju Tepšić ‘uhvatili’ smo za razgovor tek u hodu dok je u toj velikoj gužvi manevrirala kroz ambulantu. Samo kroz to jutro obradili su oko 120 pacijenata. Dnevno ljeti bude do 50 pacijenata do 15 sati, a u popodnevnoj se smjeni radi i na hitnim slučajevima. Posebno nas je zanimao Centralni operacijski blok kroz koji nas je provela glavna sestra Stella Ledinić bacc. sestrinstva, a naš je fotograf imao priliku i ući u salu dok je u tijeku bila operacija kako bi iz prve ruke vidio kako izgleda suradnja između liječnika koji operiraju te sestara.

-Operacijski blok ima pet operacijskih sala te odvojene hitnu oftalmološku i ginekološku salu. Ovdje se odvija sav operacijski program. Što se tiče sestara instrumentarki, imamo ih 34 te još pet sestara u sterilizaciji. Dan prije napravimo operacijski porogram, na osnovu njega se raspodjele sestre i operacije po određenim salama, a nakon jutarnjeg sastanka prenosi se hitna služba te dežurni kirurzi u slučaju da je nešto došlo hitno stavljaju na program dodatne operacije. Operacijski program počinje u 8.30 ujutro. Sestre su u operacijskim salama već u 8, pripreme sve za opraciju, provjere sve aparate. Usko surađujemo s anestezijskim tehničarima i anesteziolozima koji se brinu o tome da pacijent dobije premedikaciju i bude pozvan na vrijeme u operacijski blok. U svakoj sali budu dvije sestre instrumentarke, jedna za operacijskim stolom i okolna sestra koja opsrkbljuje tu sestru i liječnike – govori nam sestra Stella te ističe kako se godišnje obavi oko četiri do 4500 operacija od čega najviše bude onih vezanih za kirurgiju.

‘Posao težak, ali ne bih ga ni za što mijenjala’
Posao ovih sestara jedan je najtežih i najodgovornijih, naglašava sestra Stella. Moraju paziti kada je pacijent došao, o kome se radi, ima li dovoljno instrumenata za operaciju. A, svaki od operatera opet ima svoj način operiranja na što sestre moraju biti spremne.

Glavna sestra Centralnog operacijskog bloka Stella Ledinić

-Ovo radno mjesto je specifično jer mi nemamo nikakvo posebno školovanje. Sestre su ‘normalne’ kao i sve druge po odjelima. Osim od kirurga, učimo i jedna od druge. Edukacija je dugotrajna, jer kad ste dežurna instrumentarka za kirurgiju, morate apsolutno u svemu biti samostalna, znati što sve treba za operacije i kako reagirati u hitnim slučajevima. Jednoj su sestri potrebne dvije do tri godine da može samostalno držati dežurstvo na kirurgiji. Mi također radimo u dežurstvima što je neobično za sestre. One obično rade u smjenama, ali zbog nedovoljnog broja morale smo se prilagoditi jer ne možemo pokriti sav program. U zadnjih dvije do tri godine svugdje je manjak ljudi, dosta nam je sestara pošlo u mirovinu ili na bolovanje, dežuramo svako treći dan – ističe sestra Stella. Sestra, naglašava, mora imati hrabrosti i podnositi stresne trenutke. Ipak, unatoč svemu, sestra Stella ne bi radila neki drugi posao.

-Meni je ovaj posao prekrasan i svim bi mladim ljudima koji završavaju srednju Medicinsku školu preporučila da nam dođu i okušaju se iz prve ruke. Vjerojatno će se većina zaljubiti u ovaj posao. Edukacija je dugotrajna, ali ne bih ništa drugo u životu radila radije nego ovo. Samo, voljela bih kada bi nas bilo više – naglašava. S njome se slaže i naš ‘vodič’ kroz bolnicu glavni tehničar Službe kirurških djelatnosti bacc.med. techn. Alen Tahirović. Svoj posao ne bi mijenjao ni za što na svijetu bez obzira na uvjete rada. Jednostavno, voli ga i on ga ispunja, što potvrđuje i činjenica da mu nije bilo problem ni nakon dežurstva biti s nama i voditi nas.

Trebaju nam digitalni uređaji
Nakon operacijskog bloka svratili smo na Odjel radiologije gdje nas je glavni inženjer Jozo Prcela upoznao s raznim novostima. Na ovom odjelu, među ostalim, rade klasični rentgen, mamografiju, dijaskopiju, magnet i CT. Dnevno naprave oko 150 pretraga. Tijekom jutra odrade 15-ak mamografskih pregleda, a potom se posvećuju i pacijenticama naručenima na pretrage putem Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke.

Glavni inženjer radiologije Jozo Prcela

-Na mamografiji smo prije godinu dana dobili novi digitalni mamografski uređaj čime se ubrzao postupak te povećala senzibilnost promjena na dojkama koje se njime mogu detektirati, a smanjena je i količina zračenja. Dobili smo također mogućnost tomosinteze te trenutno jedini u Hrvatskoj radimo kontrastnu mamografiju. Radimo od 19.30 pa sve dok se posao ne završi. Što se tiče CT-a, imamo dva uređaja od kojih je jedan iz 2006., a drugi iz 2016. Naime, nepisano je pravilo da je servisno – garantni rok tih uređaja desetak godina – ističe Prcela. Na Odjelu radiologije radi 18 inženjera radiologije, 11 radiologa, dok su tri liječnika trenutno na specijalizaciji. Protekli tjedan, naglašava Prcela, u bolnicu su uveli novu pretragu kontrastnog ultrazvuka koja se koristi i prilikom pregleda djece, a kojim je smanjena količina zračenja što je velika prednost.

-Voljeli bismo kada bismo imali malo novije i digitalne uređaje. Uređaji su u medicini kao u autoindustriji, svako malo imate neke nove stvari koje bi se mogle implementirati. Svi su uređaji u funkciji i rade, ali bilo bi bolje da su digitalni – ističe inženjer radiologije Jozo Prcela. Po izlasku s radiologije susreli smo invazivnog kardiologa iz bolnice Sveti Duh Deana Strinića. On nam je pak otkrio kako dolazi po dogovoru s obzirom da je u bolnici manjak kadra. U ljetnim mjesecima, naglasio je, obim posla znatno je veći pa daje sve od sebe kako bi pomogao.

Spasili život poljskom pilotu
-Proteklog tjedna imali smo slučaj pilota iz Poljske koji je došao u 2 sata u noći i da nije bilo brze koronarne intervencije, preminuo bi. Ovako je već ovog četvrtka otišao za Poljsku i sve je prošlo u redu. Pokušavamo pomoći koliko god je moguće da i ovaj dio Hrvatske bude pokriven i da ljudi imaju skrb koju zaslužuju. U dubrovačku bolnicu dolazim od sedmog mjeseca prošle godine. Radim invazivne zahvate na srcu, implantiranje stentova – rekao je dr. Strinić. Nakon Radiologije svratili smo do hitnog objedinjenog bolničkog prijema, točnije u njegove privremene prostorije jer će se novi hitni prijem na kojem su radovi skoro gotovi, otvoriti u osmom mjesecu. Diplomirani medicinski tehničar i glavni medicinski tehničar hitnog prijema Bruno Mihatović istaknuo je kako u zimskom razdoblju obrade dnevno 40-ak pacijenata, dok se ljeti obim posla poveća za 20 pacijenata po danu.

Invazivni kardiolog Dean Strinić

-Na odjelu nas je 17 medicinskih sestara, jedan je liječnik na specijalizaciji iz urgentne medicine, tri su administratorice i naravno šef kirurg. Sad smo u prilagođenim uvjetima jer se u osmom mjesecu očekuje otvaranje novog Objedinjenog hitnog bolničkog prijema u prostorima starog hitnog prijema. Opremanje je gotovo te se moraju ishoditi uobičajene dozvole. U ovom sastavu nećemo moći opskrbiti novi hitni prijem i opseg posla. Godišnje imamo oko 16 tisuća pacijenata. U ovakvoj konstelaciji snaga i s takvim hitnim prijemom, sigurno nećemo moći obuhvatiti takav djelokrug rada. Nedostaje nam 10-ak medicinskih sestara, što nije problem samo ovog hitnog prijema već hrvatskog zdravstva. Trebalo bi se na tom području puno više raditi. To nema veze s upravama nego cjelokupnim sustavom počevši od obrazovanja, Ministarstva zdravstva, komora medicinskih sestara i tehničara koji bi trebali napokon sjesti i dogovoriti se na dobrobit pacijenata i djelatnika u zdravstvenom sustavu – rekao je Mihatović.

Glavni medicinski tehničar hitnog prijema Bruno Mihatović

Kuhinja izdaje dnevno 320 obroka
‘Prošetali’ smo se potom i do kuhinje koja opskrbljuje pacijente te dežurno osoblje bolnice. Proteklog tjedna uređen je i restoran u kojem dežurni liječnici objeduju i večeraju. Nutricionistica Tena Tarnai u kuhinji nam je otkrila kako od početka do sredine tjedna podijele oko 320 obroka, dok ta brojka pri kraju tjedna opada. Bolnička kuhinja izgleda kao prava mala tvornica. Naime, svježe meso, povrće, riba čuva se u posebnim komorama, a glavna kuharica sve meso reže, priprema i melje. Upravo smo se ovog petka uvjerili iz prve ruke kako manevriraju tolikom količinom posla. Na kraju našeg obilaska svratili smo do Odjela Pedijatrije kroz koji nas je provela glavna sestra Anka Drobac. To je prostorno jako mal odjel te se jedva snalaze kako ne bi smetali jedni drugima tijekom rada. Sestara i na Pedijatriji nedostaje. Uz Polikliniku na brizi im je i 25 ambulanti. Na neonatologiji vode brigu o novorođenčadi, stacionarni dio odjela raspolaže s 19 kreveta, jednim krevetom za produženo liječenje te četiri kreveta Dnevne bolnice.

Nutricionistica Tena Tarnai

-Godišnje u Poliklinici odradimo oko 30 tisuća pregleda. Cijeli odjel lijepo je uređen za djecu, imamo otvorenu knjižnicu i sobu za igranje. Kod nas svi roditelji koji to žele mogu ostati sa svojom djecom. Imamo rasklopnu fotelju pa mogu ostati i tijekom noći. Često se roditeljima učini da je samo fotelja premalo, ali kada odu u druge bolnice znaju nam povratno reći da nisu dobili ni to pa nam kažu ‘ne šaljite nas nigdje iz Grada’. Jedina smo bolnica u Hrvatskoj po ovom pitanju – naglasila je sestra Anka Drobac. Opća bolnica Dubrovnik, unatoč svim preprekama, izazovima i nedostatku kadra, još uvijek uspješno posluje te se zaista trudi biti na usluzi svojim pacijentima. Naravno, na razini države, a što je naglasio i sam ravnatelj bolnice Marijo Bekić, moglo bi se napraviti nekoliko koraka kako bi im se olakšalo. Primjerice, bolnici bi koristilo kada bi postala turistička bolnica kako bi mogla povlačiti sredstva iz Ministarstva turizma. Ipak, tijekom ljetnih mjeseci na usluzi je tolikim turistima. Nadalje, bilo bi poželjno kada bi liječnici koji su na specijalizacijama, rekao je Bekić, više vremena provodili u matičnim ustanovama, a ne na zagrebačkim ili splitskim klinikama. Problematično je i to što Ministarstvo zdravstva Opću bolnicu Dubrovnik tretira jednako kao one bolnice koje su od najbližeg bolničkog centra udaljene 40-ak minuta što za Dubrovnik nikako nije slučaj.

Iz tiskanog izdanja DuLista od 26. lipnja 2019.

Pročitajte još

PRIPREMITE SE! Stiže nam još jedan toplinski val

Dulist

OD SRIJEDE NA KIOSCIMA Čeka vas novi broj DuLista

Dulist

GRAD O SLUČAJU ‘PEDERSTRIAN’ Stručnjaci su lektorirali natpis, ali svima se događaju pogreške

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija