Prijeko je glavna ulica koja presijeca šesti seksterij, kako ih je istražujući po starim spisima iz arhiva podijelio Lukša Beritić, u današnja vremena rekli bi jedan od kvartova Grada sa ukupno četrnaest uzdužnih ulica.
Počinje od Dominikanaca i Zlatarske ulice, te ide sve do Medovićeve ulice i Male braće, ili obratno, uz to, također ide paralelno sa Placom, te se i cijeli taj šesti seksterij, danas kvart zove kao i njegova glavna ulica – Prijeko. Do nje se može sa Straduna jednom od četrnaest ulica precizno poredanih, ili odozgo kroz Bužu pa niz skale i na sve strane, a može se i ispod malog volta pored Rosarija i Dominikanaca, gdje i stoji kameni natpis s imenom ulice Prijeko. Taj uski prolaz ispod volta, ni metar širine, je najmanje znan i najmanje prometan, ali nekako i najromantičniji, pa i najugodniji za ući unutra, u ulicu, samim tim i u kvart – Prijeko.
Četrnaest ulica…
Kao i u cijelom Gradu, i na Prijekom, sve te ulice svojim imenima otkrivaju nam burnu diplomatsku, obrtničku, kulturnu i kakvu sve ne povijest Dubrovnika i Republike. Svojim detaljima, mjestima, te posebno čeljadi koja je u njima živjela, a neka još uvijek i živi, svaka od tih ulica priča je za sebe. Zlatarska je prva u nizu, ulica velikih meštara srebra i zlata po kojima i dobiva ime, odmah je iza, uz ili pored Sponze, po sredini nje crkvica je Sv. Nikole, iza koje se može do Rosarija i Dominikanaca, ili dalje uz skale do vrha i crkvice i utvrde Sv. Jakova Pipuna. Druga do nje je Kovačka, koja opet podsjeća na stare obrte, tu su se činile stare brave za trezore pune blaga, tajni ičega sve ne. Iduća, treća u nizu je Žudioska, u kojoj su se skrivali Žuđeli tražeći zaklon od raznih progona, stoga je tu i Sinagoga. Niz il' uz Bužu, čeljad bi rekla za narednu ulicu, službeno nazvanu po velikom Ruđeru Boškoviću, na vrhu koje je Austrija 1908. probila novi ulaz u Grad, od čeljadi Grada već tada šaljivo ili ironično, možda i pomalo ljuto nazvanu – Buža. Dalje u nizu ulicu Prijeko presijecaju Dropčeva, ulica s imenom znanog ljekarnika i ulica s onim velikim fikusima, pa Zamanjina po znanoj obitelji Zamagna, te Vetranićeva, ulica velikog pjesnika. Dalje u nizu ili đirom preko Prijekog ulica je tako čudna imena, Petilovrijenci, imenovana po crkvici u čast tri mučenika iz Kotora. Do nje dalje u nizu opet su dvije ulice nazvane u slavu pjesnika i prevoditelja, Kunićeva i Nalješkovićeva, pa Antuninska po znanoj bratovštini, te opet još jedna po pjesniku, Palmotićeva. Predzadnja ulica je Od Sigurate, po ranokršćanskoj crkvici, a zadnja u ovom nizu, tamo već kod Male braće i Franjevačkog samostana je Medovićeva ulica, po velikom slikaru Celestinu, kome baš ove nedjelje, 17. studenog obilježavamo rođendan. E kad smo to već spomenuli, zapišimo i podsjetimo se kako je veliki slikar i jedan od začetnika hrvatske moderne rođen spomenutog datuma 1857. u Kuni na Pelješcu, a umro je 1920. u Sarajevu.
…i neke manje ulice
To je taj niz od četrnaest ulica, onih glavnih, koje presijecaju kvart i ulicu Prijeko. Ali, na Prijekom ih ima još. Gore, od Buže do Minčete, uz same zidine, ide paralelno ulica po kojoj se zove i taj dio Grada, Peline. Odmah tu, malo ispod skrivena je i mala ulica koja nosi ime Hanibala Lučića. A kad se krene ispod Minčete dolje do Straduna, ide se malom ulicom očekivano logična imena – Ispod Minčete. Na dnu te male ulice spajate se na još jednu malu ulicu, možda i najživotnijeg naziva u Gradu, Plovani skalini. Dalje, niz skale od Minčete do Straduna, opet na dnu spomenute Plovane, ulica je zvana Mala, jer je mala i uz to poprečna, s kojom se izlazi u Palmotićevu i tu završava taj mali, tako čudnovat labirint ovog kvarta Grada kojeg zovemo i Ispod Minčete. S tim manjim ulicama zaokružili smo baš sve ulice Prijekog. E, da. Ima i ona mala prelazna između Zlatarske i Kovačke, ali ona nema imena. I sve te ulice povezuje ipak ona glavna ulica – Prijeko. Već dugo godina tu ulicu zovemo i 'ulica od restorana' jer po njima je kod naših dragim turist i stekla 'reputaciju', ali ta velika i duga ulica, zapravo je puna prelijepih priča i detalja, od njenih balkona po puno, puno tog. Dakle, predio nekad davno, davno zvan Dubrava, tada rijetko naseljen tek pristiglim Slavenima, smješten na padinama Srđa i na sjevernom dijelu morskog rukavca koji ga je dijelio od velike hridi Lausij, Ragusij i kako sve u spisima zvan, dva dijela koja se spajaju nasipanjem negdje u 11. stoljeću i postaju jedan Grad 1296. godine, te pod nazivom Prieki ulazi u okruženje novo sagrađenih zidina, precizno planski građen, točno određenih širina ulica i visina zgrada, omeđen krajevima svog područja s dvije već tada izgrađene predromaničke crkvice, na istoku Od Sigurate, na zapadu Svetim Nikolom, kvart je kojeg nakon svih ovih stoljeća čini ovih navedenih 14 glavnih ulica, dvije poprječne; Prijeko i Peline, te četiri manje. I to je to, Prijeko.