PRIČA SEZONKE LUCIJE G. ‘Zbog odnosa u lopudskom hotelu prisiljena sam iseliti iz Hrvatske’

Nedostatak radne snage bolna je činjenica s kojom se ugostitelji, hotelske kuće i brojni drugi dionici u turizmu suočavaju ususret turistič­koj sezoni. Uvozimo inozemnu radnu snagu držeći se one ‘da domaći ljudi ne žele raditi’. Nakon Filipinaca i Taj­lanđana posegnuli smo i za istočno­hercegovačkim bazenom zapošlja­vajući radnike iz susjednih zemalja u turizmu i ugostiteljstvu. Dobili su bolje uvjete nego domaći, a naši su ljudi, oni koji žele raditi, bili prisiljeni otići u inozemstvo. I dok su razlozi odlaska zacijelo raznoliki, među njima se svakako nalazi i nezadovoljstvo pla­ćama, mogućnostima rada, ali i odnosa samih poslodavaca prema zaposleni­cima. Postoje, naime, i oni koji bi rado radili u Hrvatskoj ili pak u Dubrov­niku i njegovoj okolici, ali ih je nehu­manost i nebriga sustava prema zapo­slenicima u tome onemogućila. Došli su u biser turizma nadajući se da će i oni moći dobiti dio kolača u turistič­koj oazi, a pitanje je koliki je broj onih koji su odavde otišli s gorkim okusom u ustima, prevareni i razočarani.
Jedna od njih je Krapinjanka Lucija G. koja je svoju priču odlučila izni­jeti kako bi barem drugima koji dolaze raditi na širem dubrovačkom području pokazala kako pojedinci tre­tiraju sezonske radnike te s kolikim se nemarom odnose prema domaćoj rad­noj snazi koja je itekako voljna raditi. Naime, naša sugovornica tri je godine radila kao sezonac u Hotelu Lafodia na Lopudu. Direktori su joj obećali da će ove godine postati stalnim sezoncem, ugovor je bio pred potpisom, a onda je uslijedio hladan tuš. Doznala je da su je izigrali, obećanje prekršili, a ona nakon svega, u suzama nam je otkrila, ne samo da se neće vraćati na Lopud ili pokušati u Dubrovniku, već je primorana u potrazi za poslom otići iz Hrvat­ske. Ovo je priča o tome kako smo još jednog hrvatskog sezonca željnog rada otpravili u inozemstvo. ­
— U Hotelu Lafodia ponudili su mi ugovor za stalnog sezonca. Sve je dogo­voreno usmenim putem s direktorom prije mog odlaska kući. Nakon toga došao mi je mail direktora i šefa finan­cija Nikole Bote s obrascem, tj. zahtje­vom za primanje novčane pomoći za one mjesece u kojima do sezone neću raditi. Trebala sam ga ispuniti i predati na HZZ što sam uredno i učinila te sam dobila povratnu informaciju kako ću biti prijavljena od 1. prosinca do 30. travnja te da će mi ugovor biti dostav­ljen na kućnu adresu da ga mogu pot­pisati i vratiti. Međutim, kako ugovor nije stigao, odlučila sam kontaktirati Zavod za zapošljavanje u Krapini, gdje inače stanujem, kako bih provjerila jesam li prijavljena. Tada su mi odgo­vorili da sam uključena u mjere za novčanu pomoć, ali da u Dubrovniku netko jako puno kasni s provedbom – započela je priču naša sugovornica.

Čekajući izgubila prava na birou
Začuđena što još uvijek nije prijav­ljena te što joj ugovor nije poslan, kon­taktirala je direktora i šefa financija u Hotelu Lafodia Nikolu Botu kako bi doznala o čemu je riječ. Međutim, javio joj se Vladimir Ćuk, novi vodi­telj Odjela ljudskih potencijala koji joj je rekao kako ipak nije ostvarila pravo na novčanu naknadu, ali da on nije upućen te ne zna zbog čega ugovor s njome nije potpisan. Lucija G. je čeka­jući i nadajući se da će potpisati za stal­nog sezonca u Lafodiji, kako joj je i obe­ćano, čekala i odbijala ostale poslovne ponude, misleći da je zaposlena, a u međuvremenu je i izgubila sva prava na birou.
— Nanijeli su mi veliku nepravdu i napravili ogroman propust. Ovakvoj se neprofesionalnosti nisam nadala. Nisam ovo mogla prešutjeti. Ako išta, možda ovako spriječim da se ovakve stvari dogode nekome poslije mene – istaknula je ova Krapinjanka.
DuList je kontaktirao Hotel Lafodiju, konkretno šefa financija Nikolu Botu te voditelja Odjela ljudskih potencijala Vladimira Ćuka, kako bismo doznali što se zapravo dogodilo i zašto je naša sugovornica ostala bez ugovora i nov­čane naknade. Nikola Bota nam je rekao kako su ga iz kadrovske službe izvijestili da su im iz Zavoda za zapo­šljavanje i Zavoda za mirovinsko osi­guranje javili kako je gospođi Lucija G. greškom odobreno pravo na novčanu naknadu te da ga nikako nije mogla ostvariti jer je imala prekid u radnom odnosu od mjesec dana. Zbog toga, naglasio je Bota, nisu je mogli zapo­sliti kao stalnog sezonca. Lucija G. je doista i imala prekid od mjesec dana, ali upravo zato jer je iz Lafodije nisu na vrijeme prijavili. To se razdobje točno poklapa s onim u kojem je čekala da je prijave te da potpiše ugovor.

Prekid od mjesec dana
— Kad sam se čula s Botom rekao mi je da me, s obzirom da kasne, ne mogu prijaviti od 1. studenog pa da će me onda prijaviti od 1. prosinca. Glu­post je što govori, pokušava se izvući. Međutim, ako je i dobio tu informaciju s Mirovinskog kako tvrdi, onda mi je trebao javiti osobno ili telefonom ili mailom da je došlo do takve situacije, a ne ostaviti me u uvjerenju da sam pri­javljena i zaposlena. Na ugovoru sam bila do kraja listopada i zadnji dan sam razgovarala s oba direktora i rečeno mi je da će situacija biti riješena i da će mi biti poslan ugovor i zahtjev za tu nov­čanu naknadu i ja sam čekala. Ja sam zbog njih imala prekid od mjesec dana. Oni su me trebali prijaviti u tom roku, a to nisu učinili. Ja bih se bila sama pri­javila na Zavod, međutim, nisam znala da je takva situacija – prokomentirala nam je Lucija G.
Voditelj Odjela ljudskih potencijala Vladimir Ćuk istaknuo nam je kako je ‘kadrovsku’ preuzeo 16. prosinca te da je tada ugovor naše sugovornice bio u fazi rješavanja. Dodao je kako su čekali podatke Hrvatskog zavoda za zapošlja­vanje kako bi mogli potpisati ugovor. Međutim, istaknuo je, tada je primije­tio da Lucija G. ne ispunjava uvjete iz članka 43. Zakona o tržištu rada pa je nazvao Zavod.
— Može se dogoditi da Zavod omaš­kom neke zahtjeve pusti, a kada dođe kontrola, mi moramo vraćati sredstva potpore jer nisu ispunjeni uvjeti. Tra­žio sam od Zavoda da mi iskontrolira ovaj predmet i vidio sam da postoji prekid kontinuiteta od 1. do 30. stude­nog. Oni su mi to potvrdili te istaknuli da ona ne ispunjava uvjete – rekao je Ćuk te dodao kako kod sklapanja ugo­vora sa stalnim sezoncima ulogu uvi­jek igra dobra volja poslodavca te kako se radi procjena mogućeg zaposlenika.
— Svjestan sam da je njoj možda netko obećavao, ali treba imati na umu da je to bio gospodin koji je mijenjao cijelu kadrovsku službu (Nikola Bota, op. a.), dok kadrovske nije bilo. To nije njegov ‘fah’, a neke su stvari morale funkcionirati. Sa zakonske strane stvarno nisu ispunjeni uvjeti, a s ljud­ske strane, gospođa je upala u vrijeme kad je sama tvrtka, što se tiče kadrov­ske službe, bila bez glave. Direktori je nisu smjeli odjaviti ako su je mislili zaposliti kao stalnog sezonca. 31. listo­pada je trebao biti kraj radnog odnosa, dan ranije je trebala biti napravljena prijava, a 1. studenog je prijava trebala biti predana na Mirovinsko. To nije na kraju napravljeno – govori nam Ćuk istaknuvši kako nijednom radniku nije zakonom zagarantirano primanje nov­čane naknade kao i potpisivanje ugo­vora za stalnog sezonca, već da to ovisi o dobroj volji poslodavca.

‘U kadrovskoj nije imao tko reagirati’
— Možda prema gospođi nije postu­pljeno ljudski, ali mi sami nismo tada imali nekoga u kadrovskoj tko bi na to reagirao. Da sam ja tada bio tu, bio bih je nazvao i objasnio situaciju. Svjestan sam da je čekala mjesec i pol dana, ali nažalost nije bilo nikoga u kadrovskoj da reagira. Ugovor nije potpisan zbog neispunjavanja uvjeta propisanih zako­nom, a za nas bi to rezultiralo vraća­njem sredstava da smo joj ga svejedno dali – istaknuo je Ćuk.
Nitko se, dakle, nije udostojio gos­pođi javiti da je zbog njihove nepro­fesionalnosti i nebrige ostala bez svo­jih prava. Kadrovska služba nije bila u cijelosti u funkciji, ali to zaista ne može biti opravdanje za ovakav pro­pust koji je radnicu željnu rada otpra­vio u inozemstvo.
— Idem vani raditi, prisiljena sam otići. Nakon svega ne planiram se vra­titi na Lopud. Borila sam se i radila, a sada sam ostavljena bez izbora – u suzama nam je prokomentirala Lucija G. nakon što smo joj ispričali sve što smo u Lafodiji doznali. Mala joj je utjeha to što su priznali da je došlo do pogreške s obzirom da je nemaju namjeru ispraviti već se pozivaju na neispunjavanje zakonskih uvjeta koje gospođa nije ni mogla ispuniti zbog njihove pogreške. Ipak, važno joj je bilo iznijeti cijelu priču kako netko drugi poput nje ne bi upao u istu zamku pa možda i kod nekog drugog poslodavca.

Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 15. siječnja 2020.