Natrag
16.12.2018 12:15

facebook

twitter

google

rss

dulist

Ovako se Vlahušić sjeća ’91.

4.12.2013 @ 19:24 Nikša Miletić Aktualno

Podijelite:

Ususret Danu branitelja Dubrovnika i 22. obljetnici najžešćeg napada na Dubrovnik u Domovinskom ratu emocije i sjećanja nisu neobična pojava.

Tako je i dubrovački gradonačelnik na Facebooku odlučio podijeliti kako se osjećao i što je radio tog dana. Njegovu objavu prenosimo u cjelosti.

Bude me eksplozije, jedna pa onda detonacije u nizu. Pogledam na sat, 5 je sati i 50 minuta. Četnici i JNA počeli su bombardirati Grad neubičajeno rano, obično počinju oko sedam ujutro kada ljudi odlaze na posao. Teško otvaram oči u hotelu Argentina, jer smo jutros do kasna slavili. Proslavljali smo uspješno završene razgovore koji su tri hrvatska ministra imala sa Crnogorcima u Crnoj Gori. Rudolf, Kriste i Cifrić bili su dobro raspoloženi, zapjevali smo u hotelskome restoranu. Kako je bombardiranje postalo neuobičajeno dugo, Slobodan Lang se obukao i izišao iz sobe te izašao van iz hotela. Dok sam ja sišao u predvorje, on je u rukama donio vrelu rasprsnutu minobacačku granatu. Ne geler, nego skoro cijelu rascvjetalu minobacačku granatu. Nije ga boljelo, iako je dobio opekotine koje je imao nakon toga više dana.Vijest o prvim žrtvamaZa vrijeme doručka Slobodan, Branko Čulo i ja odlučujemo što dalje i kako provesti dan. Jučer smo iz Konvoja Libertas pozvali sve naše sugrađane da budu u skloništima i da ćemo im donijeti poklone. Pokloni su trebali biti narančini iz Komolca koje smo nabrali sa predstavnicima Civilne zaštite iz Nove Mokošice, u Komolcu. Zajedno s njima brao sam narančine kod pumpe u Komolcu 4. prosinca i tako ih donio u Grad. Branko i Slobodan odlučuju, idemo u Grad, djeca su važnija od razaranja, Konvoj Libertas ne smije ih razočarati.Ostajem, ne da mi se izgubiti glavu. Djeca mogu pričekati, a narančini se neće pokvariti. Zabrinut sam za njih, geleri ne biraju ciljeve. Ostajem u hotelu, gledamo razaranje grada sa prozora, Petar snima sve na kameru, to su oni materijali potpisani 5AR. Razgovaram sa gospodinom de Misturom, čovjek je izaslanik UNICEF-a, hrabar čovjek, ne može vjerovati svojim očima. Na radiju čujemo i za prve žrtve, posebno za vatrogasce kod hotela Libertas. Gospodin Rudolf naziva JNA i pokušava zaustaviti razaranje, navodno postoje neka obećanja, ali JNA negira napad koji se odvija pred našim očima.Trčanje pod nišanom snajperistaOko 11 sati dolaze Slobodan i Branko, živi su. Kažu da u Gradu nema nikoga, da su ulice pune prašine, kupa, materijala, ljudi u skloništima su zabrinuti. Otišli su na Stradun i u Konvoju uzeli poklone i nosili u nekoliko skloništa. Konvoj Libertas drži svoja obećanja.Nakon sat vremena odmora, kažemo vrijeme je za ponovni odlazak u Grad. De Mistura se premišlja, hoće, neće. Ipak se odlučuje ostati u hotelu. Sada je trojka ponovo na okupu. Branka sve to zabavlja, kao da ide na kupanje. Zeza mene da jutros nisam htio ići jer se bojim. Kažem mu, nije normalan onaj koji se ne boji.Skoro je najteži izlazak iz Ville Orsule do pod zid. Treba ustrčati uz pedesetak stepenica i biti na direktnom nišanu snajperistima sa Srđa. Ali toliko smo to uvježbali, da cik – cak linijom dolazimo do pod zid garaža od Argentine i sada smo mirni sve do ulaska na most od Ploča. Tu opet malo trke i sreće i ulazimo do Revelina. Ne svraćamo do skloništa, oni su to maloprije obavili. Ulicom kod Dominikanskog samostana i ne izgleda stanje katastrofalno. Međutim slika se potpuno mijenja kada dolazimo na Stradun.Na Stradunu dim, krv, netko je tu poginuoStradun se skoro i ne vidi, izmaglica, par centimetara krhotina kupa, kamena, spomenika, odlomaka, palača, crkava tisućljetne baštine leži razbacani i naslagani jedno poviše drugoga. Ali ono što najviše brine je krv, ljudska krv. Na pločniku ispod zvonika, krv. Netko je ovdje ranjen, a možda i poginuo. Kasnije doznajemo tu je poginuo Pavo Urban, bilježio je povijest i u povijesti će ostati zapamćen sa svojim slikama ratnoga Dubrovnika.Šećemo Stradunom, idemo sredinom ulice, nigdje nikoga nema. Nevjerica. Kada se osvrnemo natrag, vidimo naše stope ostavljene u povijesnom nasljeđu polegnutim i raširenim po Stradunu, vjerojatno nakon potresa u najvećim razaranjima. Stope ostaju kao u snijegu. Puše snažna bura, pa kovitla prašinu, kamenčiće, ostatke prošlosti po našim otiscima. Ne traju puno, svega par sekundi i otisci odlaze u prošlost.Vatra i uništena baštinaKod Dubrovačke banke, prva osoba, pogrbljena starica sa štapom, u starome kaputu prelazi Stradun i ide prema Prijekome. Ima više od 80 godina, nikoga ne primjećuje. Iza nje hoda jedna smeđa mačka. Zamiču u ulicu, a mi dolazimo do prve zgrade koja gori, zgrada od Festivala. Požar u gradu. I ne primjećujem ga kao nešto posebno opasno. Uz takvo razaranje, vatra je nešto što se podrazumijeva pa zato ne mislim odmah o požaru kao opasnosti. Dolazimo do zgrade TIC-a i tu nalazimo ostatke hrvatske zastave, zapravo samo dijelove hrvatskog grba, koji Slobodan uzima i od tada je trajan spomen na 6.prosinca. Odlazimo do Franjevačkog samostana koji je također teško oštećen. Javljamo se fra Jozu Sopti i tamo nalazimo predstavnike Međunarodnog Crvenog križa, koji su umrli od straha. Oni su nas došli zaštititi, a Franjevački samostan je bijela zona prijavljena JNA kao mjesto potpune zaštite stanovništva, ako dođe do napada. Branko i ja se sprdamo na njihov račun jer od bijele zone, ostala su samo bijela i preplašena lica članova Međunarodnog Crvenog križa. Što ako Grad izgori?Nastavljamo obilazak Grada ulicom od Puča, vidimo da je oštećena i velika Onofrijeva fontana. U Ulici od Puča gore dvije, tri kuće na križanju sa Širokom ulicom. Susrećemo Vatrogasce na Zelenoj pjaci. Kažu nam da čine što mogu, nema vode u Gradu, pa se trude koliko mogu. A jutros je poginulo pet vatrogasca gašeći požar kod hotela Libertas. Zabrinuti su, ali se trude učiniti maksimum u tim prilikama. Dolazimo do zgrade Općine. Samo nekoliko ljudi. Svi zabrinuti, nitko ništa ne govori. Sudbina obrane Grada je u pitanju. Snažni napadi na svim linijama obrane, posebno teški na tvrđavu Imperijal i Sustjepanu. Prvi puta tada postavljam pitanje što će biti ako Grad izgori, imamo li ikakva načina da se spasi. Lang zove ministra Rudolfa i moli da preko Vlade stupi u kontakt s Italijom i neka nam pošalju avione i helikoptere za gašenje požara. Naivno, mislimo da će se tako zaustaviti napad na Grad. Kada jednom međunarodne snage dođu možda će i ostati. Možda svako zlo, nije za zlo. Ako je ovo cijena slobode, Grad će se oporaviti. Nemamo povratnu informaciju od Rudolfa pa idemo dalje. Valjda će se sada kada su napadi manji i požari ugasiti. S majkom Pava Urbana na grobljuSlobodan odlazi izdiktirati tekst za Slobodnu Dalmaciju o proteklim danima. Ja zovem bolnicu i provjeravam što je s Pavom Urbanom. Kažu da je mrtav. Slobodan inzistira da odemo do gospođe Urban. Branko ostaje u Gradu, a nama se pridružuje Marko Brešković pa odlazimo do Boninova i dajemo saučešće, majci koja je izgubila sina. Tragedija ne može biti veća. Nakon toga odlazimo u daljnji obilazak mjesta tragedije. Hotel Libertas. Hotel pun izbjeglica koji je bjesomučno gađan, poginulo je pet vatrogasaca koji su gasili prostore kod hotela. Već je pao mrak, susrećemo prijatelje, poznate, svi su u strahu, nitko ne zna što nam noć donosi, dan je bio tragičan, nikada veći broj poginulih nego danas. Grad gori, hoće li ga biti ujutro!Vraćamo se pješke iz Libertasa, a kod Bellevuea zaustavljamo policajce koje zamolimo da nas odvedu do Pila. Kada se približavamo Pilama vidimo nestvaran prizor. S desne strane gori IUC, a s lijeve Imperijal. Plameni visoko u nebo. Ali ono što brine je plamen iz Grada. Plameni jezici visoko iznad zidina, a u plameno crvenim jezicima brojne iskre. Vidi se gori suho drvo i jaka ga bura samo rasplamsava. Znači požar u Gradu nije ugašen u popodnevnim satima nego se rasplamsao. Sedam je sati uvečer, mrak je davno pao. Mrak jest, ali vjetar nije. Kažem Slobodanu ujutro nema više Dubrovnika, sutra imamo Pompeje. Grad u pepelu. Stoljeća ljudskog rada, kulture, umjetnosti i ljubavi nestati će u plamenu. Požar se neće sam ugasiti, nego će postepeno kuća, po kuća, ulica po ulica biti zahvaćena vatrom i nestati. Luđački razmišljam ima li šanse, što je činiti, tko može ugasiti vatru u Gradu. I padne mi na pamet ideja koju izlažem Slobodanu: Dubrovčani će sami izgasiti svoj Grad. Gledam me u čudu i ja mu kažem: Pozovimo sve građane da sada dođu gasiti grad. Nema Talijana, nema brodova, nema vode, ali imamo stanovnike Dubrovnika. Oni će sigurno uspjeti, kako – ne znam, ali makar mogu pokušati. Poziv građanima: Gasimo Grad!Kažem idemo do Nautike do Zapovjedništva Ratne mornarice tu na Pilama i njima reći što da učine. Prima nas Petar Matana, zapovjednik Ratne mornarice Dubrovnik, objašnjavamo mu što hoćemo. Matana šalje nekoliko svojih ljudi da izvide stanje požara. Vraćaju se vrlo brzo i kažu stanje je katastrofalno. Gori više od desetak kuća, plamen se širi preko krovova i zahvaća jednu po jednu susjednu kuću. Nema vremena za razmišljanje, Matana kao pravi zapovjednik preuzima odgovornost i odlučuje se da samostalno pošalje poruku građanima putem Radio Zagreba i Radio Dubrovnika. Na brzinu pišemo tekst koji se šalje Radio Zagrebu, čije su vijesti upravo počele u 19 sati, te za Radio Dubrovnik čije vijesti počinju u 19 sati i 30 minuta. Slušamo vijesti na oba radija i nakon toga izlazimo vani. Na radiju se objavio tekst: „Pozivaju se građani da pomognu u gašenju požara u Dubrovniku. Radi efikasnosti molimo da se drže slijedećeg rasporeda. Građani dobrovoljci MZ Grad da se okupe kod Široke ulice i Straduna, građani s područja Pila pred vratima od Pila. Tu će pričekati rukovodioce Civilne zaštite kao i vatrogasne stručnjake koji će rukovoditi gašenjem i organiziranjem ljudstva.?Jedinstvo i hrabrost DubrovčanaNije prošlo ni par minuta, a na Pilama izlaze ljudi, dolaze u grupama, autima, pješke, ne mogu vjerovati svojim očima. Toliki broj Dubrovčana želi gasiti požar, toliki broj ljudi ne haje za opasnost, ima žena, starije djece. Svi ulaze u Grad i skupljaju se prema najavljenom rasporedu. Na mostu od Pila susrećem braću, nisam ih vidio par dana. Sretan sam da su i oni tu. Sretan sam kao malo dijete. Na Stradunu nestvarna slika, gužva kao za otvaranje Ljetnih igara. Svi nešto rade, nitko ne viče. Ljudi se penju po prozorima, skidaju goruće persijane, pumpe pumpaju more u vatrogasne cijevi. Vatrogasci i Civilna zaštita prezeli su koordinaciju i svi slušaju bez pogovora, kao da su cijeli život vježabli gašenje svoga Grada. Razmišljam ovo je instinktivno, kao što majku ne treba učiti kako zaštiti svoje dijete, tako ni Dubrovčane ne treba učiti kako spasiti svoj Grad. Od tuge i jada vraća se osmijeh Gradu. Plameni jezici utihnjuju. Sada vjerujem ljudi su jači od vatre, Dubrovčani su jači od JNA. Sveti Vlaho i Sveti Nikola su se udružili i obraniti će Grad. Jedinstvena operacija u povijesti Grada. Može li ovaj dan donijeti slobodu?A ja mislim ono od jutros može li ovaj dan osim gašenja požara donijeti i slobodu. Mora da postoji neki način. Stalno to pričam Slobodanu kao svojemu Alter egu. Vrijeme je za veliki SOS za Dubrovnik. Naravno, Slobodanu ne treba puno govoriti. Odlazimo do Osnovne škole u Gradu, oni imaju telefon i onako zadihan, pod dojmom svega što se događalo tih sati u Gradu Slobodan za Radio Dubrovnik diktira tekst, poemu, krik: SOS za Dubrovnik. Ne mogu vjerovati da je to izgovorio skoro trčeći bez ijedne stanke, iz duše. Za mene najljepša pjesma ikada izrečena, a kada bi još i upalila. Kada bi sa gašenjem požara došlo još i toliko željeno oslobođenje.Za to ćemo morati pričekati još neko vrijeme. Vrijeme koju su najviše izborili branitelji na Srđu i Sustjepanu. Vrijeme kojima su pridonijeli i gasitelji požara u Gradu, njih nekoliko tisuća. Ljudi bez kojih danas Dubrovnik ne bi bio isti. Sveti Nikola, 6. prosinca pomogao mi je da shvatim, kako za svaki problem ima rješenje. Nema nerješivih problema, ima problema za koje još nitko nije našao rješenje.

Komentari





O autoru: Nikša Miletić

Magistar sam komunikologije, po prirodi idealist, u stvarnosti cinik sa rozim naočalama. Smatram kako je biti u mogućnosti ispraviti ili ukazati na nepravdu vjerojatno najveća legalna i legitimna moć koju pojedinac može imati.

Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana