Izgleda kao da je netko s prvim danima studenog spustio zastor. Predstava je gotova. Broj slijetanja u zračnu luku se sveo na nužni minimum i tek su rijetki Koreanci i Japanci koji se prošetavaju Stradunom. Drugih nema. A imali smo sjajnu sezonu. Zapravo više nije korektno pričati o sezoni. Odradila se iznimna turistička godina. Sa skoro 3,7 milijuna noćenja, gotovo 2 milijuna putnika koji su prošli kroz zračnu luku, više od milijun onih koji su poželjeli vidjeti grad sa zidina, oborili su se svi dosadašnji rekordi. Brojke su impresivne. Međutim, Dubrovnik može još, ali treba i mali predah, zaslužio si ga Grade! Barem dva-tri mjeseca, za opiturat i obnovit, za napunit baterije i osmislit novu ponudu.
Nego ovih dana više od turističkih brojki pažnju su privukle političke brojke. Novi prijedlozi o povećanju poreza na dodanu vrijednost za turizam i ugostiteljstvo s 13 na 25 posto. Kada razmišljate s digitronom u ruci, kao što to očito radi nova Vlada, najnoviji prijedlozi su logični. Zakrpaj proračun iz stavki koje najviše donose i prebaci tamo gdje stalno škripi i fali. Svoju najnoviju poreznu reformu ministar financija Zdravko Marić obrazlaže kako će podizanjem PeDeVa u ugostiteljstvu pokušati prebaciti dio poreznog tereta na turiste. Međutim, u stvarnosti bi takva odluka mogla biti potpuni promašaj! Sjetit ćemo se svi početka 2014. godine kada je snižena stopa PeDeVea s 25 na 13 posto. Turisti to smanjenje nisu ni osjetili, a o građanima da i ne govorimo. Sve je išlo na ruku ugostiteljima. Kako? Pa uzmimo samo banalni primjer cijene kave, recimo, na Stradunu. Recimo da je kava 2013. koštala 12,5 kuna, a stupanjem na snagu novog zakona kada je smanjen PeDeVe na 13 posto, kava nije pojeftinila na 11,30 kuna, već joj je cijena ostala ista. Ali zato će sada primjenom novog zakona gdje je porez na dodanu vrijednost vraćen na 25 posto, ta ista kava biti skuplja od 15 kuna. I, što dobivamo? Novi val poskupljenja. Ne samo za strance, jer ne piju jedino oni kavu na Stradunu. Banalno znam…
Naravno, taj domino efekt nastavit će se na hotelske usluge i iznajmljivače soba i apartmana, i gdje smo onda? I ovako skupi, postat ćemo najskuplji. A s tim i nekonkurentni!
Jedan Luksemburg ima tek 3 posto poreza na hotelski smještaj i restoranske usluge. Portugal, Belgija i Nizozemska 6 posto na hotelske usluge i do 13 posto, ovisno o zemlji, za usluge u restoranima. Može li se za njih reći da nisu turističke zemlje, da nam možda nisu konkurencija?
Naravno da država mora balansirati i u trenutku kad nekome daje, drugome mora uštipnuti, no je li to potrebno raditi grani koja stvara skoro 20 posto bruto domaćeg proizvoda i vodeći je pokretač rasta BDP-a u Republici Hrvatskoj.
U svemu ovome naš saborski zastupnik Mato Franković mogao bi se naći na mukama. Nije baš da njega netko nešto previše pita u cjeloj ovoj matematičkoj kalkulaciji, ali činjenica ostaje kako se za vrijeme kampanje baš on zauzimao na smanjenje PeDeVea na turističke usluge. Pače, tada je bio mišljenja kako će ‘smanjenje stope PDV-a u turizmu imati niz pozitivnih efekata te će povećati investicije u turizmu kao i reinvestiranje dobiti u nove investicije’. Ali očito je kako stranka ne djeli njegovo mišljenje pa će ubuduće morati svoja razmišljanja ne izgovarati naglas. Eto, nije ni krenuo, a već je jedno obećanje pogazio.
PS. I da, jeste li primjetili nešto neobično na dodjeli nagrada na Danima turizma u Bolu? Koliko je neobično, toliko je u isti mah bilo i nepristojno, a po mišljenju velikog dijela turističke struke okupljene na Braču, i skandalozno. Sve ključne nagrade u turizmu preuzimali su direktori ili predsjednici Turističkih zajednica, samo se u slučaju Dubrovnika dogodio presedan. Po političkom ključu jedan je pročelnik prigrlio dvije vrijedne nagrade krovne turističke institucije. Jer, po čemu bi struka trebala preuzimati nagrade od te iste struke, kad u našem gradu, očito, glavnu i posljednju pa tako i ‘turističku riječ i zasluge’ vode političari i politički namještenici.