DuList je kroz sedam brojeva svog tiskanog iydanja čitateljima donio seriju razgovora s predsjednicima gradskih kotareva u kojima su oni imali priliku iznijeti svu problematiku Grada, Lapada, Pila-Konala, Ploča-Iza grada, Gruža, Montovjerne i Mokošice. Bila je to prigoda za ‘pohvaliti se’ rješenim pitanjima kroz ovu godinu dana koliko su kotari službeno aktivni, ali i istaknuti aktualne projekte kao i one koji se planiraju u skoroj budućnosti i to bez ikakvog financijskog (marketinškog) tereta. Sedam predsjednika gradskih kotareva objeručke je prihvatilo ovu zgodnu priliku za besplatnu samopromociju te su našim čitateljima prezentirali rezultate svog jednogodišnjeg rada. ‘Šećer na kraju’, tj. osmi predsjednik kotara trebao je biti Nikša Sentović iz Komolca. Međutim, umjesto šećera, ostavio nam je samo gorak okusa u ustima. Naši će čitatelji, naime, ovog puta ostati uskraćeni za informacije o aktualnim projektima, već rješenoj problematici, ali i onoj koja je dio svakodnevice sugrađana u Komolcu jer je predsjednik ovog gradskog kotara Nikša Sentović odlučio ne dati ih DuListu. Naime, DuList je Sentovića kontaktirao u pretprošlu srijedu te smo istaknuli kako su svi predsjednici kotara već s nama odradili razgovore te upoznali nas i čitatelje s napravljenim u protekloj godini dana. Treba napomenuti da je većina redakcije DuLista pokušala telefonskim pozivima ‘umilostiviti’ Sentovića ne bi li pristao na razgovor, računajući da će se ipak predomisliti.
‘Od Sentovića ni traga ni glasa’
Svoju smo ‘sreću’ najprije okušali te srijede kada nam je Sentović na telefon rekao da nema vremena jer u sezoni ima jako puno posla te da u kotar svrati nedjeljom napraviti što već treba. Također je dodao da ne daje intervjue, nema iskustva s novinarima te da ne bi volio da mu netko nešto ‘namontira’. Na to smo mu odgovorili kako mu je takvo razmišljanje neutemeljeno te ga savjetovali neka se raspita s ostalim predsjednicima kotareva koji su, inače, svi redom i to sa zadovoljstvom te razumijevanjem ukazane prilike za pokazivanjem svog rada i zalaganja porazgovarali s DuListom, te ih pita kako su kod nas ‘prošli’. Sentović je nakon toga rekao da neće skroz odbiti razgovor te da ga zovemo u petak. Zvali smo ga i tada, međutim, uporno se nije javljao. Treći smo put pokušali stupiti s njime u kontakt putem bliskih mu posrednika ne bi li napokon pristao izdvojiti koji trenutak za intervju. Nakon niza poziva kako novinara DuLista, tako i posrednika, od Sentovića do zaključenja ovog teksta nismo čuli ni ‘traga ni glasa’. Dva je tjedna DuList pokušavao doći do razgovora s Nikšom Sentovićem, predsjednikom ne države, sabora ili suda, već jednog gradskog kotara. U redu je nemati iskustva s novinarima pa i biti skeptičan, ali s obzirom da smo prema svima postupili u dobroj namjeri te bi on sam tijekom razgovora imao priliku istaknuti ono što mu je važno bez da mu itko od novinara imputira što bi i kako trebalo, mogao je i trebao izdvojiti dvadesetak minuta za razgovor. Međutim, odlučio se držati svoje očito pogrešne percepcije o tome kako mediji funkcioniraju te slijediti svoje neutemeljene predrasude prema novinarima koji ‘namontiraju’ štošta na priče, a za koje zasigurno nije našao potkrepljenje kod predsjednika ostalih kotareva, ukoliko se s njima konzultirao. Tako je Nikša Sentović uskratio čitateljima DuLista razgovor o aktualnostima, ‘podvizima’ i problemima ovog kotara.
‘Problema ima napretek’
Slijedom svega toga, niz je tu pitanja koja treba postaviti. Naime, zašto je osoba koja ‘nema vremena’ i koja u kotar dolazi ‘samo nedjeljom’ uopće prihvatila obnašati funkciju predsjednika? Što bi trebalo značiti to što s novinarima nije spreman podijeliti nikakve aktualnosti i probleme svog kotara? Što je sa zahtjevima Komolčana kojih zacijelo kao i u svakom kotaru ima na pregršt? Što s njihovim problemima? Kojim će ih putem kanalizirati prema gradskoj upravi ako neće putem gradskog kotara koji postoji jedino i samo u tu svrhu? S druge strane, moglo bi se pomisliti da Komolac ni nema problema ili da se Komolčani nemaju na što potužiti s obzirom da njihov predsjednik nema novinarima što predočiti. Međutim, situacija nipošto nije takva. S obzirom da Sentović nije sam htio iskoristiti priliku i ‘pohvaliti’ se odrađenim poslom te čak i putem medija apelirati ne bi li se vitalni problemi Komolčana riješili, DuList je odlučio izviditi kakvo je stanje ‘na terenu’. I ne, problemi ga nisu mimoišli kako ni ostale kotareve, već ih, prema riječima stanovnika Komolca (podaci poznati uredništvu), ima napretek. Nekolicina njih bezuspješno je pokušala ukazati na dugogodišnje komunalne i infrastrukturne probleme koji ih more. Ali, naglašavaju, nemaju ih kome reći jer njihov kotar ne funkcionira. Komunikacije s građanima, dodaju, nema, te se u posljednjih godinu dana nije uradilo ništa. ‘Svatko u ovom kotaru radi što god hoće, a rješenja nigdje’ – govore nam stanovnici Komolca. Već dulje vrijeme mole da se kroz njihovo naselje postave ‘ležeći policajci’ zbog velike brzine kojom se tuda vozi, nedostaju im društvene prostorije koje pokušavaju dobiti već dulji niz godina, imaju problema i s vodoopskrbom te kanalizacijom, ponajviše u Prijevoru, Rožatu i Šumetu. Ukazuju nam na nemarno odlaganje kemijskog, građevinskog i svakog drugog otpada u ovom zaštićenom krajobrazu, o čemu redakciji DuLista gotovo tjedno stižu dojave. Nadalje, Komolčani ističu kako njihovi sugrađani uslijed novih građevinskih radova devastiraju potoke i ostala vodna bogatstva. Jedan je čak potok ‘osvanuo’ zabetoniran.
‘Ništa se ne radi’
-U zadnjih godinu dana ne radi se apsolutno ništa, ima problema koje bi trebalo pod hitno odraditi da bi se doprinijelo kvaliteti života. Nema komunikacije predstavnika kotara s građanima. Ne znam zašto su se uopće prihvatili ovog posla – ističe naš sugovornik iz Komolca (podaci poznati redakciji). Osim društvenih prostorija, stanovnicima je gorući problem i pristupna cesta do groblja u Rožatu. Starijim Rožačanima, pričaju mještani, gotovo se nemoguće popeti na sprovod uz sve one skaline do groblja. Ova im je cesta, naglašavaju, toliko puta obećana, a nikako da ugleda svjetlo dana. Spominjala se svojedobno, govore, i izgradnja vrtića, ali ni od njega ni traga ni glasa. Ističu kako se trenutno radi na rješavanju pitanja vodoopskrbe Prijevora, ali dodaju kako je taj projekt postojao još i prije dolaska novog predsjednika kotara i njegovih vijećnika. Komolčani zaključuju kako su više očajni te gube svaku nadu da će im se svakodnevica poboljšati jer jednostavno nemaju kome iznijeti svoje probleme pa ih se sve manje i angažira te uopće trudi na nešto ukazati. Iz svega navedenog, a toga zasigurno ima još i više, može se zaključiti kako Sentović nije pristao na razgovor jer se pobojao kako će se otkriti da u ovih godinu dana nije napravio ništa, o čemu svjedoče stanovnici ovog kotara. Njegovi su kolege u drugim kotarevima itekako imali što reći i pokazati. Nadamo se da će se i u kotaru Komolac stvari početi okretati nabolje te da će se napokon početi s radom i provođenjem vitalnih projekata. U suprotnome, možda bi bilo bolje da Sentović predsjedničku ‘palicu’ preda nekome drugome.