Karantena – od tal. quarantina (četrdesetak dana izolacije) – privremena izolacija bolesnih ili potencijalno bolesnih osoba, životinja ili biljaka u svrhu sprečavanja širenja zaraze. Naziv se može odnositi i na ustanovu u koju se smještaju oboljeli (stariji naziv za takav prostor je lazaret).
I eto imamo definiciju, mada sam sklon nazvati ih inkubatorom, barem u onom manjem njihovom dijelu, u kojem več četiri desetljeća I pod dva politička sistema žive I borave mladi I razne udruge.
Prostor koji je ogromnoj količini mladih ljudi bio prvi susret sa kulturnim životom, a u novije vrijeme prostor u kojem udruge koje se bave programima za sve generacije rade I opstaju.
Da, ali samo do današnjih dana. Prezentacijom uređenja Lazareta, nigdje nisu spomenuti “stanari” Lazareta, osim Linđa, koji ruku na srce nosi tako veliko obilježje Grada, da bi se pri samoj pomisli njegovog bacanja na ulicu moglo dogoditi političko samoubojstvo na mah!
Je li stvarno sve treba komercijalizirati, zar stvarno neke od udruga koje već čitav niz godina djeluju sa ozbiljnim rezultatima , koji su ostavile traga u Gradskim povjesnim spisima ne zaslužuju da budu uvrštene da budu daljnji korisnici prostora? Slažem se sa razmišljanjem da prostor Lazareta nije samo njihov, ali zar se ne može sjesti za stol, porazgovarati I vidjeti tko su sve zainteresirane strane te naći modele korištenja na svačije zadovoljstvo?
Može, naravno ako ima sugovornika! Svjedok sam da na sučeljavanju u Lazaretima u vrijeme predizborne kampanje na koje su pozvani kandidati za gradonačelnike, a na kojem sam zastupao stranku Dubrovnik Regiju kao dogradonačelnički kandidat koji bi bio zadužen za kulturu i opće poslove, g.Vlahušića nije bilo! Ni sada se nije pojavio. Nije se moglo postaviti pitanje , čuti nešto o planovima za budućnost i razgovor je izostao, osim što su ostali kandidati koji su se lijepo popričali sa članovima udruga I rekli svoja viđenja ovog vrijednog prostora.
Što stoji iza građevinskog “čiščenja” lazareta, po mome sudu nešto puno ozbiljnije , nešto puno opasnije!
Postupak ubijanja kulturnih vinjeta grada počeo je gašenjem Malog raspjevanog Dubrovnika, napadom na Društvo prijatelja Dubrovačkih starina, a nastavlja se gašenjem Lazareta, a samim time I Studentskog teatra Lero, Udruge Deša, Kluba mladih Orlando I ostalih udruga korisnika prostora. Pravo je pitanje jesmo li u svjedoci planiranog uništenja ideniteta Grada, njegovih institucija I kakav se monstruozni plan krije iza svega ovoga.
Čini mi se da se krije plan ubijanja one osobnosti, one specifičnosti koju ima ova Dubrava, želi se građane napraviti bezličnom masom koju će zadovoljiti tanak sloj mikro asfalta, I šetnja bagera gradom kao tenkova na trgu Tien An Men. Mišljenja sam da moramo stati u zaustavljanju tog plana baš kao I onaj Čovjek sa najlon vrećicama na istoimenom trgu, jer ako popustimo strah me što ćemo ostaviti našoj djeci.
Zato Vas molim poštovani sugrađani, ne dajte da vas zavara asfalt, ne dajte da vas neko pretvara u bezličnu koju pokušavaju prevesti žednu preko vode, nemojmo postati suveniri u Dubrovniku, Gradu muzeju.
S poštovanjem
Marijo Anđelić