Natrag
13.11.2018 01:16

facebook

twitter

google

rss

dulist

NA DEŽURSTVU S DUBROVAČKIM VATROGASCIMA Barem smo dvadeset puta rekli: Uh, zamalo!

24.8.2014 @ 15:26 Baldo Marunčić Zanimljivosti
3;3

Podijelite:

Javna vatrogasna postrojba Dubrovački vatrogasci ovog ljeta, zahvaljujući prije svega kišnom vremenu,  nije imala puno posla s požarima u prirodi. Postrojba koja operativno raspolaže sa 75 vatrogasaca i 40 vozila ipak nije bez posla. U proteklom razdoblju medijski su zabilježene njihove intervencije u povijesnoj jezgri, Gružu, Lapadu. Njih pak smeta izraz ‘požarna sezona’, jer kako ističu, nemaju sezonu jer ‘ne ovise o gostima’.

– Vlada percepcija o požarnoj i nepožarnoj sezoni. Postoji povećana opasnost od nastanka požara na otvorenom području – ističe Zdravko Kovačić, dok njegov kolega, zapovjednik JVP Stjepko Krilanović dodaje:

– Svake godine imamo oko 400 intervencija, a ono što se zove sezonom su možda dva požara koji se uslijed vremenskih uvjeta produže na 2-3 dana. Dosad smo imali 231 intervenciju, što je u rangu prosjeka.
Krilanović i Kovačić ističu kako su intervencije u povijesnoj jezgri postale normalna pojava te da će ih ubuduće biti sve više.
– Godišnje imamo u prosjeku pet intervencija u povijesnoj jezgri. Zasad se to dosta dobro ‘hvata’. Instalacije su stare, rade klime i stvaraju preopterećenje. Prošlotjedni požar u ulici Dinka Ranjine izbio je u najnezgodnije vrijeme, u devet sati navečer, kada je pun Stradun i teško se probiti – kažu nam.

Najteže je s prometnim nesrećama

Ističu kako su im intervencije u prometnim nesrećama ipak posebno teške. Toliko teške da se počelo razmišljati o jednoj vrsti psihološke pomoći vatrogascima.
– Ono što se dogodilo u Slanome, kad su poginuli otac i dvoje djece… Na čovjekovu psihu to teško djeluje. Kad vidite dijete doslovno iskomadano u vozilu, a morate ga iz vozila vaditi komad po komad. Mislim da nitko nije tako nešto doživio. Strašno! To je najteži posao vatrogasca. Svi mi kad smo se zaposlili bili smo svjesni da ćemo se u karijeri morati dvadesetak puta spustiti niz Boninovo, gasiti stotinjak kuća i da će mu život biti ugrožen možda pedeset puta – kaže nam Krilanović.
– Imamo benificirani radni staž, ali nam ne skraćuje radni vijek, već imamo nešto veću mirovinu. Je li vatrogasac sa 60 godina spreman odraditi tešku intervenciju? Još uvijek zakonski nemamo profesionalnu bolest i nama je otvoreno rečeno, ako imamo bolesnog vatrogasca, da ga ili negdje zaposlimo u tijelu lokalne uprave da nešto fotokopira ili da mu damo otkaz – dodaje s dozom gorčine.
– Onda molite Boga da takvih imate što manje! Možemo ih premjestiti u servis vatrogasnih aparata ili skladište. Možda jednog, ali ne pet – kaže Krilanović.
Priča o novoj lokaciji i budućem Vatrogasnom domu trenutno je utihla. Naši sugovornici ističu – ništa se ne zna.
– Iskreno, ova lokacija je jako dobra. Nju smo 1945. godine dobili od gospara Šikića isključivo za tu namjenu. Našli smo idealnu lokaciju kod Feroterma na Ilijinoj glavici, ali to je privatno vlasništvo. Onda smo odredili lokaciju na magistrali, sve smo napravili, od projekta, sondaže terena, hortikulturnih izmjena. I onda se, iz nama nepoznatih razloga, sve izbrisalo. Rekli su nam da je taj dom preskup, da navodno košta 120 milijuna eura, pa smo pristali da bude manji, s manje parkirnih mjesta, garažnih ulaza i uredskih prostora. Od tad do danas ništa – kaže nam Krilanović.
Dubrovački vatrogasci izlaze na svaki poziv, a tek na mjestu intervencije saznaju pravu prirodu dojave.
– Imamo lažne dojave, gdje nas neka ‘zvijezda’ navlači. Imamo i slučajeve gdje nas ljudi pozovu, ali u međuvremenu riješe problem sami. Kad naiđemo na zatvorena vrata djelujemo nakon procjene. Uvijek je tu policija, posebno kad je riječ o smrtnom slučaju – ističe Kovačić, dok Krilanović dodaje kako postrojba ima ovlast ulaska u kuću, ali to rade jedino ako ocijene da su životi ugroženi.
– Kad vidimo da gori, koristimo ‘ovna’ za probiti vrata. Imamo i primjer da nam susjed javi ‘Nije mi se javio deset dana’, a vrata su zaključana. Onda procijenimo možemo li nekako ući, možda kroz prozor. Ako ne možemo, onda bušimo cilindar od brave i tako uđemo – objašnjava nam Krilanović.
Dubrovački vatrogasci ističu kako građani uglavnom dobro reagiraju i da dobro gledaju na njih.
– Ponekad se zna dogoditi da reagiraju burno, a ne znaju situaciju. Imali smo jednu prometnu, gdje su čovjeku noge zaglavile u vratima, a poziv smo dobili od Hitne nakon što ga oni nisu uspjeli izvući. Kad smo stigli, počeli nam ljudi govoriti: pa gdje ste dosad? Zato smo tražili da nam javljaju za svaku prometnu nesreću na koju ide Hitna pomoć. Inače, jako smo zadovoljni suradnjom s Hitnom pomoći, jednako kao i s Policijom. Tu nema politike! – kažu nam vatrogasci. Ističu kako su građani ‘navikli na njih’ pa ih zovu ‘za bilo što’.

Šokovi i smirenje

– Azilu na Žarkovici prenesemo 70 cisterni vode, za Gornja sela oko 600 cisterni. Imamo i preko 150 intervencija koje ne naplaćujemo, na primjer postavljanje i skidanje standala, raznih strata. Imamo i oko 150 intervencija koje naplatimo, poput nekih ispumpavanja. Mi smo tu da budemo građanima na usluzi. Moramo ići i na intervencije poput spašavanja mačaka ili uklanjanja zmija, osa i pčela. Imamo pčelare u postrojbi pa oni to riješe na pravi način – objašnjavaju nam sugovornici.
Smetaju im mišljenja kako vatrogasci ne rade ništa osim intervencija. Tvrde kako imaju popunjen radni dan, od pregleda vozila i opreme do raznih radova i teoretske nastave…
– Nastojimo na predavanjima posebno mladim momcima objasniti posao. Uvijek kažem: onaj tren kad misliš da nešto znaš, znači da počinješ ići unatrag i da ne znaš ništa. U životu moraš stalno učiti, a u našoj profesiji to posebno vrijedi. Nisu problem oni koji ne znaju, nego oni koji misle da znaju – kaže nam Kovačić.
– Nijedna intervencija nije ista. Gdje je hidrant, gdje postaviti ljestve, kako ući u kuću, sve su to pitanja s kojima se svakodnevno suočavamo. Nekad nemate rješenje, a morate ga naći, ne možete doći na intervenciju i ništa ne raditi – dodaje Krilanović.
Dubrovački vatrogasci sudjelovali su i u akcijama u Slavoniji, s 12 ljudi i 4 vozila ispumpavali su vodu iz poplavljenog mjesta Strošinci. Kad su u gradu velike poplave već unaprijed znaju gdje će biti najteže, ali kad se pošalju ekipe na teren ne mogu sve stići pa na neke lokacije dođu malo kasnije.
– Uvijek im govorimo: ‘smirite se što god vam građani govorili’, jer moraju razumijeti situaciju ljudi kojima je kuća poplutala. Tako je bilo i u Slavoniji, gdje su ljudi ostali bez ičega. Šok gubitka doma je drugi na ljestvici nakon gubitka voljene osobe. To su delikatne situacije, i kod poplave i kod požara, i ljudi su spremni na sve – govore nam. Što na njihov posao vatrogasaca kažu njihove obitelji?
– Na dan stradavanja vatrogasaca na Kornatima imali smo intervenciju i do kraja dana nisam znao što se dogodilo. Došao sam doma, taman saznao za tragediju, kad mi je zvonio telefon da je planulo na Gromači i Kliševu, da treba ići. Tad je nastao problem, jer je moja supruga bila šokirana svim time. I to treba razumijeti – odgovorio nam je Kovačić. Kolika su česta ‘iznenađenja’ na intervencijama?
– U svom radnom vijeku barem dvadeset puta dubrovački vatrogasci bili su u situaciji da su rekli: Uh, zamalo! U zadnjih deset godina imali smo i nekoliko opečenih kolega, i to s težim opeklinama ruku ili lica. Najopasniji su prirodni ‘dimnjaci’, gdje se vatra spušta velikom brzinom, a za koja uvijek morate znati gdje su – kaže nam Krilanović.

Spasila ih dva mlaza vode

– Imali smo jednu intervenciju u Knežici 2007. godine. Ja sam pogriješio i loše smo se pozicionirali. Fronta nas je iznenadila jer je gorila žuka, koja je specifična zbog eteričnog ulja koje gori po puno većoj temperaturi. Kad je to počelo prebacivati i sastavilo poviše nas… Rekao sam im da čučnu na pod, otvorili smo dva mlaza vode da stvorimo zaklon. Trajalo je 30 sekundi, preživjeli smo, ali jedan od nas četiri više se nije vratio u postrojbu – prepričava nam jednu opasnu situaciju Kovačić.
U Operativnom centru susrećemo dežurnog na video nadzoru Nika Mantalicu. S pet kamera pokriva se šire područje grada Dubrovnika. Osim samog otkrivanja požara, kamere su bitne kako bi se gašenje što bolje vodilo. Digitalnim sustavom radioveze, povezanim s GPS sustavom, u svakom trenutku se na Google Earth karti mogu locirati vatrogasna vozila.
– Pred nama je ubuduće velik posao koji će potrajati godinu ili dvije dana, u suradnji s Vodovodom, Eelektrojugom i Gradom Dubrovnikom. Želimo cijelo područje grada Dubrovnika staviti u GIS kartu. Tako da kad gori u nekoj ulici, mi odmah dobijemo sve moguće podatke, od lokacije kuće, najbližeg hidranta, smjera do kuće. Čak se vatrogasci mogu povezati tabletima pa se ljudima na intervenciji pošalju svi potrebni podaci – najavljuje na kraju našeg susreta zapovjednik Krilanović.

Komentari





O autoru: Baldo Marunčić

Diplomirani novinar i magistar struke odnosa s javnošću sa žutim pojasom iz karatea. Fanatik trivije, šahovski kibicer i zaljubljenik u ukusnu domaću hranu i svoj Grad. Ne podnosi nepravdu i smatra kako novinarstvo treba biti oružje protiv te nepogode.

Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana