Slušni aparat

Morcheeba, u Dubrovnik stiže bend koji miriše na ljeto

Mnoge je ljubitelje glazbe razveselila vijest da ćemo ovog ljeta (ako ljeto ikad stigne), ovisno o afinitetima, moći birati između dva svjetska imena, što je više nego što inače imamo priliku, ne umanjujući pritom izolirane pokušaje poput onih Parka Orsule (Asian Dub Foundation i Mario Biondi), Dubrovačkih ljetnih igara (Rufus Wainwright) ili gospodarstvenika (Bryan Ferry za stoti rođendan Excelsiora).

Naime, prvog dana srpnja pred Katedralom nastupit će 78-godišnji Sir Tom Jones, Gospodin bariton, sin rudara koji je prema vlastitom kazivanju na vrhuncima slave od druge polovice 60-ih do sredine 70-ih spavao s preko 250 žena (groupies) na godinu. Nije da je Sir Jones baš predstavnik recentne glazbene produkcije, ali nećemo cjepidlačit’. Čovjek je živuća legenda popularne glazbe, koji je baladu o ubojstvu iz ljubomore uspio učiniti planetarnim hitom i koji očito još ima force. Kolovoz je pak rezerviran za miljenike hrvatske publike, svakako najpoznatije predstavnike drugog vala trip-hopa, nekadašnjeg londonskog trija, danas dua Morcheebe, koji će 10. kolovoza nastupiti u kampu Solitudo.
Iako su Morcheeba prilično downtempo afera, od početka je bilo jasno da se radi o ‘lite’ verziji izvornog trip-hop zvuka sačinjenog od masnih baseva i mračnog, usporenog hip-hop ritma, a kakav je na svom prvijencu ‘Blue Lines’ iz 1991. projektirao (ili popularizirao) kolektiv Massive Attack iz Bristola. ‘Dummy’ (1994.), debut album, također bristolskog, benda Portishead bio je jednako mračan, samo što je uz hiphop i soul donio patinu zadimljenog bluesa i orkestracije svojstvene filmskoj glazbi. Prije nego što će se Morcheeba pojaviti na sceni s hitom ‘Trigger Hippie’ trip-hop će dobiti još jedno definirajuće izdanje. ‘Maxinquaye’ Trickyja, ranog suradnika Massive Attacka, album je snažne vizije i ambicije njegovog autora koji dodatnim eksperimentiranjem širi odrednice stilski prilično neuhvatljivog žanra. Bristol i London udaljeni su tek dva sata vožnje, no i to je bilo dovoljno da sivi tonovi i težak zvuk basa omekšaju do druge polovice 90-ih, kada počinje vladavina Morcheebe radio valovima.

Nakon serije od četiri relativno uspješna albuma i niza hitova od kojih su ‘Rome Wasn’t Built in a Day’ i ‘Otherwise’ najpoznatiji, grupu je 2003. napustila pjevačica Skye Edwards. Njen odlazak braća Paul (d.j. i producent) i Ross Godfrey (multi instrumentalist) pokušali su nadomjestiti serijom gostujućih vokala što im nije baš pošlo za rukom, a dokaz tome su dva albuma objavljena u takvom aranžmanu. Na sreću, Skye Edwards vraća se u bend i Morcheeba 2010. snimaju povratnički ‘Blood Like Lemonade’ te nakon toga još dvije vrlo dobre ploče, od kojih je posljednji ‘Blaze Away’ izišao prošlog ljeta. Na njima se Morcheeba, i bez Paula Godfreya (on je grupu napustio 2013. godine) drži isprobanog recepta – malo hip-hop ritma, toplih baseva, malo akustičnih i električnih gitara, a sve začinjeno njihovim najjačim oružjem – zavodljivim, opuštajućim i nenametljivim glasom predivne Skye. Čovjekova dob svakako je u proporciji s količinom tzv. ‘gulity pleasures’ koje je sprema primiti u svoju fonoteku napuštajući nekadašnje čvrste stavove. Kada su se tek pojavili na sceni, Morcheeba su od strane ljubitelja ranije spomenutih bristolskih rodonačelnika žanra bili percipirani kao uzurpatori trip-hopa. No, upravo ta lepršavost njihovih melodija i ugodan zvuk najveće su odlike grupe. U pjesmama Morcheebe nećete pronaći dubinu, nema tu egzistencijalnih tema ni društvene angažiranosti, ali zato ćete teško naći bend koji kontinuirano preko dva desetljeća stvara tako primamljivu zvučnu kulisu mirnih ljetnih večeri. Morcheeba su zvučni ekvivalent osjećaja koji imate kada sa stopalima na toplom kamenu priželjkujete mali predah svježine ili dok satima poslije, nakon dobrog partyja, čekate izlazak sunca. Morcheeba su glazba za cocktail zabave na taracama ili za ljenčarenje uz sunce i more, što ih radi talenta i dobrih pjesama opet razlikuje od glazbe za zubarske čekaonice i hotelska predvorja. ‘I left my soul there, down by the sea’ pjeva Skye Edwards u uvodnoj pjesmi njihovog najboljeg izdanja, albuma ‘Big Calm’ iz 1998., dok u pjesmi ‘Slow Down’ s nepravedno zapostavljenog albuma ‘Charango’ (2002.) sugerira ‘When the day is through, all you got to do is slowdown’. Morcheeba nam poklanjaju muziku za sve te trenutke. I to je u redu. I kao takvu je treba prihvatiti i voljeti.

Foto: www.facebook.com/MorcheebaBand

Pročitajte još

Pasji Život

Ivan Jelčić

Lana Del Rey napisala je ljubavno pismo 70-ima

Petar Ipšić

Viski, cigarete i migrene

Ivan Jelčić

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija