Natrag
18.12.2018 18:54

facebook

twitter

google

rss

dulist

Moj poziv plod je Nove evangelizacije

14.7.2013 @ 18:24 Nikša Miletić Zanimljivosti

Podijelite:

Don Frano Čivljak rodom iz Dubrovnika slavio je nedavno mladu misu u svojoj Župi sv. Mihajla.

Roditelji Ambroz i Dubravka podijelili su mu svoj roditeljski blagoslov i time ga ispratili iz obiteljske kuće prema župnoj crkvi gdje je slavljena mlada misa. Đakonsko ređenje don Frano Čivljak primio je 8. prosinca 2012. godine u katedrali sv. Nikole u Lezhi (Albanija). Mladomisničko geslo don Frana Čivljaka je: „'Ženo, evo ti sina!' Zatim reče učeniku: 'Evo ti majke!' I od toga časa uze je učenik k sebi.“

– U Albaniji sam već osam godina. Nakon šest godine škole te dvije godine poslanja na Karibima i vremena formacije, dođe i đakonsko ređenje. To je prvi stupanj svećeničkog reda. Služio sam u Albaniji, u jednoj župi odnosno selu, i nakon šest mjeseci došlo je moje svećeničko ređenje – rekao nam je uvodno don Frano Čivljak čiji je poziv kako kaže „plod nove evangelizacije“.

POZIV – PLOD NOVE EVANGELIZACIJE

– Moj poziv rodio se u obitelji i župi, ali je plod i Nove evangelizacije jer Crkva ne može živjeti samo na starim tradicijama. Nakon Drugog vatikanskog koncila, u Crkvi se rodila stvarnost koja se zove Neokatekumenski put. Na tom putu vidio sam moj poziv, a to je poziv za svećenika. Dakle, Nova evangelizacija je budućnost – dodao je.

Inače, njegova mlada misa prva je misa u Svetog Mihajla nakon dugih 160 godina.  
– Jako sam zadovoljan zbog toga, ali to nije moja zasluga. Mene je Bog odabrao i zadovoljan sam  što me je odabrao i što sam dio ove župe. Drugo ništa ne mogu reći, nego da  sam zadovoljan i zahvalan i Bogu i župniku i cijeloj župi – istaknuo je. Na naše pitanje s koliko je godina bio siguran da će postati svećenik, odgovorio je: 

– Nisam bio siguran dok biskup nije stavio ruke na mene. Ne odlučujem samo ja hoću li se zarediti. To je Božja volja. No više je osoba odigralo važnu ulogu u tome, primjerice rektor, katehisti i biskup. Prvi put taj sam poziv osjetio na jednom hodočašću u Torontu 2002. godine. To je bio Susret mladih svijeta s Papom. Inače, pri takvim susretima organizira se i susret s inicijatorima Neokatekumenskog puta. Radi se o tome da se razluči koja je Božja volja za mlade, odnosno koji je njihov poziv – ili prezbiterat ili brak. Te sam godine počeo malo više razmišljati o tome na što sam ja pozvan.

MISIONAR NA KARIBIMA

Frano je dvije godine bio i misionar na Karibima, što je bio dio njegovog Neokatekumenskog puta.
–  Tamo sam bio  sa svećenikom Charlesom Bellom iz Škotske.  Na Karibima ima dosta protestanata. Riječ je o dosta tradicionalnom društvu. S druge pak strane, ljudi materijalno i ekonomski dosta lošije žive. Inače, kada netko spomene Karibe uvijek pomislimo kako se tamo ide na odmor. No, realnost je znatno drugačija, hotele imaju Amerikanci, dok „raja“ teško živi. Obični ljudi tamo žive kao i drugdje na svijetu – svakodnevno zarađuju za kruh, muče se, ali imaju dobar odnos s Bogom. Jer kada su ljudi siromašni, tada je odnos s Bogom mnogo jednostavniji. Na Karibima primjerice obitelj uopće ne postoji. Žene imaju djecu sa 5-ero muškaraca. Njima je to sasvim normalno. Iako se i kod nas klasična obitelj pomalo gubi, tamo ne postoje otac i majka kao temelji obitelji. Puno djece živi bez oca. Kao rezultat cjelokupnog stanja u društvu, dolazi do kriminala, prostitucije, homoseksualizma.

VRAĆA SE U ALBANIJU

Jednostavno nema stabilne obitelji – istaknuo je. Don Frano Čivljak, čiji je otac Ambroz inače porijeklom s Kosova, krajem ovog mjeseca vraća se u Albaniju gdje će nastaviti svoju službu.

– Dalje nastavljam u Albaniji. Mjesto se zove Lezha. Inače, ja nisam odabrao da idem u Albaniju.  U svijetu ima oko 90 bogoslovija Redemptoris Mater. Prije nego što sam krenuo, imao sam susret u Italiji svih mladih koji žele ući u bogosloviju. Oni tada daju svoj pristanak da će ići gdje god ih se pošalje. Tako da sam mogao završiti u Americi, Africi ili bilo gdje drugo. Ali dopala me Albanija, tamo sam inkardiniran, odnosno zaređen. Bit ću u katedrali u Lezhi, a riječ je o mjestu s oko 40 tisuća stanovnika – dodao je.

Kada je upisao Filozofsko-teološki studij u Skadru u Albaniji, morao je naučiti talijanski i albanski, tako da danas, uz ta dva jezika, govori još engleski i španjolski.

– Iako mi je otac porijeklom s Kosova, nisam znao  albanski jezik. A morao sam naučiti i talijanski, što nije bilo jednostavno. Škola je bila većinom na talijanskom, jer su i rektor i biskup Talijani – naglasio je. Što se pak tiče života u Albaniji, ističe:

– Čovjek se treba naviknuti na život tamo. Albanija je siromašna. Komunizam je ostavio posljedice. Sve je bilo zatvoreno, bez komunikacije s ostalim svijetom. Albanija je prva država koja je statutom proglašena ateistička, a sve su crkve i đamije bile zatvorene. Otkad sam u Albaniji, sada već osam godine, mogu reći da se ta zemlja ipak dosta razvila.  Ljudi su jednostavni, otvoreni, veseli, osjeća se taj balkanski mentalitet i gostoljubivost. Sve bi ti dali. Također su i dosta pobožni – zaključuje don Frano Čivljak.
 

 
Obitelj ponosna
Blagoslovili smo njegovu odluku
 
Don Franovim pozivom zadovoljni su i članovi njegove obitelji, otac Ambroz i majka Dubravka, te brat Dominik i sestra Simona.
– Kada je Frano rekao da želi postati svećenik, bio sam oprezan. Možda je to moja profesionalna deformacija kao profesora jer sam želio biti  uvjeren u ono što stvarno želi.  Kad je rekao da želi postati svećenik i da je dobio Božji poziv, ja sam još uvijek bio malo skeptičan, i želio sam ga provjeriti. Jer mladima nešto padne na pamet, no ubrzo promijene mišljenje –  rekao nam je njegov otac Ambroz.
– S obzirom da je upisao Višu građevinsku školu otac ga je savjetovao da je prvo završi kako bi  dobio sigurnost. No Frano je rekao da ide odmah jer bi mogao izgubiti poziv – dodala je majka Dubravka.
– Kada mi je odgovorio „Tata, ja mogu izgubiti poziv“ povukao sam se i blagoslovio njegovu odluku. Vidio sam njegovu odlučnost i to mi je bilo najvažnije – napomenuo je otac.
–  Bila sam zadovoljan jer mi je bila čast što je Bog pozvao mog sina.  Samo sam molila da se izvrši Božja volja – zaključila je majka Dubravka.  

 

Podrška prijatelja Charlesa i Guillerma
„Frano je odličan momak“
 
S don Franom, kako bi ga podržali prilikom njegove mlade mise u Dubrovniku, stigli su don Charles Bell rodom iz Škotske, koji je inače misionar na Karibima, te mladi bogoslov Guillermo Flores del Rosario iz Dominikanske Republike.
-Od početka smo bili prijatelji. Sjećam se da me je Frano uvijek branio. Jednom smo igrali nogomet, a ja tada još nisam razumio albanski. A djeca su me nazivala „Majmun, majmun“. On me branio. Mogu vam reći da je dobar i pripravljen za postati svećenikom i da je svoj na svome – rekao nam je Guillermo Flores del Rosario.
-Odličan momak. Zahvaljujući Bogu i tome što se susreo s Crkvom tu je gdje je – dodao je don Charles Bell.
Tko je don Frano Čivljak?
 
Don Frano Čivljak je rođen 30. ožujka 1985. godine u Dubrovniku, kao prvo dijete roditelja Ambroza i Dubravke r. Antić, kršten je u Župi sv. Mihajla u Dubrovniku 28. travnja 1985. godine gdje je primio i prvu pričest 9. svibnja 1994. godine, a sakrament potvrde u Župi Velike Gospe u Dubrovniku 2. travnja 2000. godine. Osnovnu  i srednju školu je završio u Dubrovniku, a Filozofsko-teološki studij u Skadru u Albaniji. Đakonsko ređenje je primio 8. prosinca 2012. godine u katedrali sv. Nikole u Lezhi (Albanija).

Komentari





O autoru: Nikša Miletić

Magistar sam komunikologije, po prirodi idealist, u stvarnosti cinik sa rozim naočalama. Smatram kako je biti u mogućnosti ispraviti ili ukazati na nepravdu vjerojatno najveća legalna i legitimna moć koju pojedinac može imati.

Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana