Danas mi je dječak iz Alepa ukrao san. Pitam se, kako se može mirno spavati u noćima kada ginu djeca. Omranova tiha patnja, bez suza, kaže mi da živimo u svijetu bez ljudi. Izgleda da je zločin biti čovjek. Nešto je neviđeno pošlo po zlu. Moćnik u ime vlastitih interesa ubija nevine. I dok se globalni slobodni svijet veseli sportskim dostignućima i slavi tradiciju viteštva drevnog Olimpa i grčke demokracije, preokupiran je da bi suosjećao za Omranova stradanja.
Moćnici ratuju za kapitalizam i demokraciju
Za sustav jedan čovjek jedan glas, gdje će androidnog kneza laž i Omranova istina jednako vrijediti. A sve da bi jednog dana taj dječak iz Alepa, ako preživi, stekao pravo na vlastitu patnju. Taj isti slobodni demokratski svijet od mučenika očekuje razumijevanje i oprost. Zašto i ne bi. Zar danas jači ne kroji svijet po vlastitoj mjeri..?
Gradovi koji to više nisu
Sudbina Alepa me podsjeća na naša balkanska događanja. Zar se to isto nije spremalo i događalo nama..? Gradu je prijetilo i još uvijek prijeti isto zlo. U ratu ga neprijatelj nije uspio srušiti, ali u miru, Androidni knez ga je dokrajčio. Pogrešnom razvojnom politikom, promovira egzodus stanovnika iz jezgre da bi napravio muzej niskokvalitetnog turističkog proizvoda. I u tome je uspio. Grad i Alep su bili sinonim za početke urbane civilizacije. Zaštićena kulturna baština je na World Heritage listi bez konkurencije mjesta za hodočasnike kulturnog naslijeđa. Danas moćnici kažu da će uskoro osloboditi Alep. Pitam se od čega. Od svih onih povijesnih stečevina koje su čovjeka izgradili i inaugurirali u civilizirano biće. Oslobodit će ga od prastarih povijesnih zdanja spomenika kulture, ulica kojim stoljećima hodaju i sastaju se putnici i trgovci istoka i zapada. Ili od tradicionalnog održivog načina življenja. Oslobodit će ga od onoga što grad čini mjestom za život, ljudi, starosjedioca koje su raselili ili će još desetljećima raseljavati po svijetu. Pod vlašću Androidnog kneza i našem Gradu kao i Alepu slijedi ista sudbina. Postat će grad koji to više nije… I to samo zato jer je Knez tako odlučio.
Karitativne aktivnosti
Za razliku od usamljenih patnji Omrana iz Alepa u našem Gradu su za pomoć djelovale i danas djeluju snažne karitativne aktivnosti. Od konvoja Libertas, Lang, Kuschner, Pulić… Pokret ‘Dubrovnik grad dobra’ i aktivista diljem Svijeta… Humanitarna aktivnost je snaga koja osvaja. Ona svijet čini boljim mjestom za život svih ljudi. Nadmoćna je bilo kakvoj vojnoj, političkoj ili drugoj sili. Jer je dobrotvorna, dobrovoljna, moralna i brižna. A namijenjena je potrebitima. U problematičnom vremenu zaraćenog i zaboravljenog svijeta, raspravljati o potrebama karitativnih usluga je besmisleno i bilo bi akt protiv čovječnosti. Nitko, pa ni Androidi, koji sebe smatraju svemogućima, ne mogu nadjačati snagu humanitarne pomoći. Zato je pokušavaju ukinuti. Danas je Gradu potrebna snažna aktivnost za opće dobro na svim poljima, da bi se održali i mogli sačuvati resurse za dugoročni razvoj i budućnost naše djece.
Grad bez stanovnika
Da bi sačuvali slobodu, građani Grada su dali najbolje od sebe. Poslijeratne karitativne usluge u obnovi su bile naša snaga. Danas, Androidnom knezu bitka za opće dobro nije cilj. On podržava i čini sve što koristi njegovoj političkoj održivosti. Kao rezultat takve politike je da imamo mrtav grad, ogromno otvoreno parkiralište i jezgrumuzej za hodočasnike nekvalitetnog turističkog proizvoda. Grad postaje klopka za skori stampedo posjetitelja. Grad i okoliš se uništavaju kao i ambijentalne vrijednosti i kultura građenja. Ukratko, imamo Grad devalviranih demografskih, arhitektonsko-urbanističkih i kulturoloških vrijednosti.
Androidi ukidaju Caritas
Globalna tržišna utakmica sa slobodnim protokom ljudi i roba je ostavila naše prostorne resurse nezaštićenima. Bez da diskriminiramo bilo čiji kapital za investiranje, mi ne možemo dozvoliti da se izgrade projekti koji su protiv interesa domicilnog stanovništva i definirane kulture građenja. Bezgranične manipulacije i samopromocija Androidnog gradskog kneza koji samo čezne za tuđe i više, ostavilo je Grad bez nužno potrebne stručne savjetodavne karitativne komisije za ocjenu uspješnosti novoplaniranih projekata. Tako je grad prvi put u novoj povijesti ostao bez stručnog arhitektonsko-urbanističkog tijela, korektiva za buduća građenja. To se događa u trenutku kad je kontrola građenja najpotrebnija. Androidnog kneza, balkanskog moćnika sad ništa ne sprječava da promovira i planira svoje nebulozne i za Grad štetne projekte. Njegova je vizija ista kao i kod ratnih moćnika za budući ‘oslobođeni’ Alep. Jedino karitativna borba za opće dobro može pobijediti rastuće zlo Androidnog kneza.
dr.arh.urb. Milan Karlovac