Hola, pozdrav svima iz centralnog Meksika,točnije iz Queretara. Htio bih malo napisati o običajima u ovom dijelu Meksika.
Meksiko je druga po veličini katolička zemlja, samo iza Brazila, te ima oko 80 000 000 katoličkih vjernika i sve proslave su usko povezane sa religioznim datumima. – počinje svoje pismo duListu gospar Vlaho Bokun, koji je odlučio s nama podijeliti radost Božića u dalekom Meksiku.
Feste ovdje počinju od 12. prosinca, kad je godišnjica ukazivanja Djevice Marije indijancu Juanu Diegu na brdu koje se nalazi u glavnom gradu, te se zove Tepeyac. Kao dokaz o postojanju blažena djevica Marija ostavila je svoju sliku koja se i danas čuva u glavnom svetilištu u Meksiku. Gospa se zove Guadalupe i godišnje je posjećuje vise od 10 000 000 hodočasnika i cijeli katolički Meksiko se poznaje kao Guadalupano. Ona je zaštitnica Meksika i cijele latinske Amerike.
MN: Posadas ili traženje prenoćišta
Od 16. prosinca pa do 24. prosinca svaki dan se prave Posadas – to je nešto kao traženje prenoćišta ili konaka u kućama, naime – to je vrijeme kada su Josip i Marija išli u Betlehem te tražli prenoćište. Posadas simboliziraju devet mjeseci Marijine trudnoće, te je običaj da se obitelji skupe u crkvi gdje se moli krunica, te se poslije ide od kuće do kuće u povorci, s upaljenim šterikama koje simboliziraju dolazak svjetla rođenjem Isusa Krista. Konak se traži pjevajući. Kada se napokon otvore vrata, to je znak velike radosti jer su svi pozvani unutra i služe se jelo i piće. Za djecu, to je najsretniji trenutak jer se počinje lomiti Pinjata, glineni ćup pun slatkiša i ukrašen šarenim bojama. Pinata ima sedam vrhova koji predstavljaju sedam smrtnih grijeha, a kad se slomije, znači da su grijesi poraženi, a blagoslovi u obliku slatkiša padaju na ljude.
Stariji piju Ponche, nešto kao naš kompot, ali sa šećernom trskom i lokalnim voćem te tekilom ili mescalom, što je vrsta lokalne rakije dobivene fermentacijom šećerne trske.
Zadnja postaja je 24. prosinca i tad je procesija po glavnim ulicama grada s prikolicama vučenih traktorima na kojima se prikazuju biblijske scene. Na Badnji dan se ne posti u Meksiku, može se jesti bilo što, a primjerice tek imućne obitelji spravljaju bakalar ili punjenu puricu.
MN: Djeca na Božić ne dobivaju regale
Tradicija je da se skupi čitava obitelj na večeri u crkvama, gdje se daje misa polnoćka, ali nije popularna kao u nas na sam Božić. Božić je mirniji i nije običaj davati djeci regale, u tom period na ulicama se osjeća mir, jer su škole zatvorene a puno tvornica ne radi i ugodno je šetati gradom. U Meksiku sve kuće kite borove.
Za doček Nove godine nema puno razlika od naših običaja – uglavnom puno ića i pića, pa se skoro svi zdebljamo nekoliko kila koje svečano obećajemo skalat u svibnju – kaže gospar Vlaho.
MN: Pišu se pisma trojici kraljeva
Najveća radost djeci je 6. siječnja, na Tri kralja, kada djeca u školama i vrtićima naekoliko dana prije pišu pisma Baltazaru, Melchioru i Gašparu, trojici koja su darivali Isusa. Tada djeca pisma objese na balone punjene helijem, kako bi ona na vrijeme stigla do kraljeva da i njima donesu darove. To je možda jedini dan kad djeca idu rano na spavanje, da bi se mogli buditi rano i otvoriti darove koje su im preko noći ostavili čarobni kralji. Šesti siječnja nije radni dan i divno je vidjeti djecu na ulicama sa novim biciklama, rošulama i sličnim poklonima. Na taj dan se obavezno jede Rosca de Reyes con Chocholate ili kolač sa kakaom, u kojemu se skrivaju figurice malog Isusa – tko je nađe mora placat Tamales na Kandeloru, 3. veljače.
– Kao i svugdje u svijetu, siječanj je mjesec otreznjivanja i suočavanja sa stvarnošću. Zasad toliko iz Meksika. Sretan Božić i Novu godinu od sveg srca žele vam Laura i Vlaho Bokun – poručuju nam naši Dubrovčani – Meksikanci.