Grad

Jedan dan s Hitnom pomoći: ‘Zašto niste koristili defibrilator kao Goran Višnjić?’

Jedan dan s Hitnom pomoći: 'Zašto niste koristili defibrilator kao Goran Višnjić?'

Hitna pomoć nikad nema više posla nego ljeti. U redu, možda ovo ljeto i nije bilo ono pravo, sparnih dana je manje nego inače, ali to djelatnicima Hitne pomoći nije donijelo puno promjena. Medicinski timovi rade po ustaljenom protokolu.

U smjenama, a svaka broji osam ljudi – dva tima s po tri člana (liječnik, medicinski tehničar i vozač) te prijavno-dojavna jedinica s dva dispečera. U ljetnim mjesecima u ispomoć dobivaju i tzv. turističku ambulantu s liječnikom i medicinskom sestrom. Naše smo sugovornike – liječnike, medicinske tehničare i vozače – ‘uhvatili’ između dvije intervencije. Tražili smo od njih odgovore, a oni su nam ih spremno i dali.
Mlada liječnica Stana Raos iz Vrgorca ističe kako učestalost intervencija prije svega ovisi o prvoj procjeni dispečera.
– Telefoni zvone non stop, a dispečer mora razlučiti. Brojni su pozivi za probleme koji se mogu riješiti s obiteljskim liječnikom. Ljudi zovu zbog uboda komarca ili ježa, nekad i zbog obične prehlade, vrućine ili povraćanja. Nas pokušavaju slati na ozbiljnije slučajeve – gubitak svijesti, gušenje, prometne nesreće, alergijske reakcije, neka akutna stanja – ističe Raos.
Budući da se njihov posao čini zaista dinamičnim, zanimalo nas je ima li adrenalina ili neke vrste uzbuđenja u intervencijama.
– Ovisi o tome koliko dugo radite. Kad sam počela raditi svaka intervencija mi je bila zanimljiva, ali sa stečenim iskustvom postanete objektivni i radite po šabloni. Odradite intervenciju i ne mislite o sporednim stvarima. Znate da to tako ide, nema vremena za razmišljanje. Tek kad se vratimo u bazu, kad se emocije počnu slijegati, onda možda počnete razmišljati o intervenciji, što se dogodilo – objašnjava nam Stana Raos, dodajući kako liječnik prilikom intervencija u kratkom vremenu mora donijeti bitne odluke.

Timski rad iznad svega
– Liječnik u teškim situacijama mora biti stabilan, bistar, čist, racionalan. Nema vremena za kalkulacije. Tu je velika odgovornost i na ostatku tima. Posebno kad je u pitanju fizički rad, i medicinski tehničar i vozač obave jako velik dio posla. Liječnik je šef u timu, on je taj koji koordinira posao, ali sve se radi timski i zato je bitno da je ekipa dugo zajedno i dobro uigrana, da ima prisebnost i rutinu. Mi već po pokretima i pogledima znamo što i kako treba – ističe Raos.
– Ono što se često misli da ‘nije za normalne ljude’, nama je to sve postalo normalno. Kad stižemo na teren bitno je da smo smireni i da nema panike. Ako mi stvorimo paniku, ona će se proširiti i na okolinu, i gdje smo onda? Kad imamo unaprijed sugestiju o težini neke prometne nesreće, između sebe razgovaramo tko će što uraditi i tu se iskaže snaga tima, priprema i komunikacija – dodaju njene kolege.
Medicinski timovi rade i na terenu i ambulantno, pomažu u ambulanti kad je puna pacijenata.

 

Što su nam još rekli pročitajte u novom broju DuLista!

Pročitajte još

SUFINANCIRANI PROJEKATI GRADA DUBROVNIKA I DURA-E Među njima i dodatna sredstva za pomoćnike u nastavi

Dulist

POTPORE ZA SEDAM KLUBOVA Uručeni ugovori za programe sportskih aktivnosti za osobe s invaliditetom

Dulist

[PODCAST ‘S BARBAROM’] Iliana Stojanović o odlasku iz Masline i mami koja bi je znala zazvati i reći: Daj reci toj ravnateljici da te pusti doma!

Barbara Đurasović