Odbrojali smo do izbora i u nedjelju toka nekoga izabrati. Ma neću analizirati svih sedam kandidata. Zašto bih? Ostavit ću vam na volju. Ja ću se uhvatiti samo jednoga, onog najaktivnijeg, onog s najvišim proračunom (gradskim), onog nama omiljenog – aktualnog gradonačelnika.
Čovjeka koji je zadnja tri mjeseca pokrenuo svu mašineriju koja mu je bila na raspolaganju. Što je bilo prije, što se radilo one 3 godine i 9 mjeseci? Ma zar je to bitno?!
Za dočarati rad i grčevito vladanje gradom Andra Vlahušića zamislite najprije da se šetando spuštate od Ilijine glavice do Pila. Jeste? Dakle evo nas na Ilijinoj glavici…
Napokon smo dobili pristojan ulaz u Grad. Baš kakvog Dubrovnik treba, a mnogi će reći trebao je biti gotov bar pred 30 godina. Sad se dotjeruju finese, sade leandre, postavlja prometna 'navigacija'. Dobili smo zbilja vrhunski ilegalni ulaz u Dubrovnik. Ilijina glavica je puštena u promet bez građevinske dozvole i tko zna po kojem projektu.
No dobro, napokon je tu, jednim dijelom zahvaljujući i oporbi koja se ovaj put nije vezivala lancima kako bi zaustavila ilegalne gradnje.
U sklopu Ilijine glavice niknuo je i novi pothodnik. Vlahušić se valjda već sad nada da će jednom po njemu nositi ime. I pothodnik je trebao Gradu, djeci koja svakodnevno tuda trčkaraju opasnom prometnicom do škole, ponajviše. Nažalost, i taj sigurnosno zahtjevan projekt građen je bez ikakvih papira. Ne želim biti zlosutna, no ako se sutra nekome nešto dogodi nadzor i izvođači će na sud, a gradonačelnik… Tko zna gdje će taj biti!
Uostalom, ne znam tko će imati hrabrosti pustiti u 'promet' pothodnik bez dozvola i suglasnosti inspekcija, osim ako Vlahušić opet ne potpiše ono što nije pročitao, što mu je već jednom umalo pošlo za rukom u aferi Šipan.
Idemo dalje… Šoder nam pucka pod cipelama. Bilo bi to normalno da hodamo nekim makadamom, ali novopresvučenom cestom!? E, tu je već problem. Vlahušić nas je mikroasfaltirao. Cijeli Grad, pa tako i Zagrebačku zafušario je tankim završnim slojem asfalta. Ta blještavo crna masa postavljana je mimo svih pravila struke, a ne treba naglašavati kako za taj posao, koji daleko prelazi iznos od 70 tisuća kuna, nije provedeno javno nadmetanje. Što bi se čovjek zamarao procedurom i nekakvom opsežnom papirologijom. Lakše je za vrijeme objeda sklopit pos'o od par milijuna kuna. Uostalom, kao da će to ikad itko provjeravati!?
No zato se Zagrebačkom može plesati. Dobila je novi ogromni pločnik. Ulica, koja je u važećim prostornim planovima ucrtana kao dvotračna, najednom je za vozila postala uska, da uža ne može bit. Na uštrb vozila i parking mjesta proširen je pločnik. Zašto? Kome? Po kojem planu? Po čijem nacrtu? Na koncu, ne sjećam se da su usvojene promjene gradskih urbanističkih planova. Sve je to Vlahušić smislio u svojoj glavi.
Vjerojatno je širio pločnik kako bi na njega mogao nasaditi kolce. Strše tako stupovi, ne od rasvjete, nego od visećih grasta, mimo svakog reda i plana. Uostalom, čemu postavljanje nakaradnih kolaca u neposrednoj blizini povijesne jezgre grada? Da se skrene pogled? Od čega? Minčete možda! Ma ne želim prostačit', mada mi svašta pada na pamet…
Kolci su iza nas i prolazimo kroz usjek ispod Minčete. Nije naložio Vrtlaru da u usjeku pošiša travu. Da pusti ovce danima bi tamo uživale. Zato se Vrtlar po naredbi Vlahušića, dabome, dohvatio pile i prešegao sve leandre. Ma znam… Mnogi će sad krenuti u rasprave kako su leandre otrovne i kako smrde, kako bi tamo trebalo zasadit div'je naranče ili mekinje. Treba ga razumjet. Andro je samo htio otvoriti vistu prema zidinama. Aha, kako da ne.
Oni upućeni potvrdit će vama, isto kao i nama, da su pokretne skale već bile na putu za grad. Montirao bi on njih do 19.-og, ali… Prestrašio ga je bijes naroda kad se dirnuo u zelenilo. Da se ovo događa negdje drugo odgovorna bi osoba najprije završila u zatvoru, pa nakon što se nekoliko dana ohladi ambulantnim bi ga vozilom prevezli na dugotrajni institucionalni oporavak. No, mi ipak živimo u Dubrovniku…
I tako smo u samo 200 metara zračne linije od Ilijine glavice do Pila postali svjedoci svog bahatluka Vlahušićevog vladanja Gradom. O novcima ne govorim jer ovaj put nisu tema, mada će i oni tek doći na red. Samo je riječ o samovolji doktora koji je umislio da je arhitekt i prometni inženjer i projektant i hortikulturni stručnjak i nadzor. Ma veliki inovator, vizionar i graditelj. Bez ijednog papira i dozvole!!!
Ako nisam bila jasna, dežurnim 'carevićima' i ostalim mojim kritičarima, odnosno gorljivim pobornicima Vlahušićevog mahnitanja, ponešto od ovog je Gradu trebalo, ali je pitanje na koji je način pripremljeno i provedeno. Poštivanje zakonskih procedura temelj je svakog normalnog društva, a njihovo kršenje Vlahušiću ne predstavlja nikakvu zapreku. On je odavno iskočio iz svih pravnih okvira.
Adio Vam