Zbog obilnosti izvora nastavljam s temom započetom u prošlom broju DuLista – Prvi svjetski rat u Konavlima i Cavtatu. No, nisam izabrao ovu temu samo zbog nepreglednosti povijesnog materijala. Jednostavno osjećam potrebu upozoriti kako su i naši pradjedovi i djedovi koji su se kao austrougarski soldati borili za tuđe ideale i ponose ostavljali svoje živote u blatnjavim galicijskim rovovima, alpskim vrletima i ostalim ratištima. Oni preživjeli su zauvijek ostali obilježeni strahotama tog Velikog rata koji je na povijesna vrata uveo razorne novine ratovanja. Zato
(nažalost samo usputno) spominjem te naše ratnike koje kao da je historiografija (ne)namjerno zanemarila. Prateći župnu kroniku župa Cavtat i Čilipi pokušao sam ocrtati konavoski život u vrijeme ratnih godina.
POSJET NADVOJVODE FRIEDRICHA
Još prije početka Rata konavosko je nebo, u sumanutoj utrci naoružanja koja je zahvatila sva europska imperijalna središta, dočekalo prve letove vojnih zrakoplova. Uznemirenom stanovništvu u posjet dolaze i različiti vojni dužnosnici. U kronici je ostao zabilježen i dol azak nadvojvode Friedricha koji je bio vrhovni zapovjednik oružanih snaga Austrougarske u Prvom svjetskom ratu: „Na 24 maja ove godine 1914 u 8,30 sati jutra, hodeći u automobilu iz Dubrovnika na Grudu, zaustavio se časkom na Obodu Prejasni Nadvojvoda Fridrih generalisimus Domobr an stva. Izađoše mu na susret u Cavtatu: općinski prisjednik Miho Malošević, mjesni župnik i dekan, starješina manastira O. Jurica, nadučitelj Franičević i učiteljica Raše sa školskom djecom, te Đuro Bijelić bivši predstojnik Trebinja. Antun Bratić i dobar dio pučanstva. Pozdravio ga je na ima puka Općinski vijećnik Niko Vragolov, a školska djeca dočekaše ga pjevanjem „Carevke“ i pozdraviše ga na odlasku posipanjem cvijeća“. Dalje u kronici piše kako je nastojanjem gospodina Bratića na obodskom putu napravljen slavoluk, te kako visoki gost nije „slazio“ s automobila nego je stajao u automobilu i tako se rukovao s općinskim poglavarima. Čitajući kroniku župe Čilipi može se iščitati kakav je bio daljnji tijek nadvojvodina puta, pa piše: „Veličanstven doček njegove visosti Nadvojvode Fridriha na putu kod Levate. Djeca i djevojčice posipaše ga cvijećem. Zastupnik ga Skurić oslovi krasnim govorom, u kojem istakne nepokolebljivu vjernost Hrvata i vapaj za sjedinjenjem hrvatskih zemalja u velikom interesu naroda i Dinastije“. Skurićev je govor zanimljiv jer odražava težnju jedne političke struje tog vremena za ujedinjenjem Dalmacije, Istre i Banske Hrvatske.
„GROZAN ZLOČIN U SARAJEVU“
U kronikama se spominju i sudbonosni događaji koji su Europu i svijet uveli u dotada neviđeni globalni i krvavi sukob. Za 28. lipnja 1914. u čilipskoj kronici piše: „Grozan zločin u Sarajevu. Srbin Nedjeljko Čabrinović bacio bombu na NJ. Visost Prijestonaslijednika Frana Ferdinanda i njegovu Prejasnu suprugu ali ih ne pogodi. Zatim vraćajući se u automobil iz gracke vijećnice ispali u Prejasni par atentator Gavril Princip iz revolvera dva hitca, te jednim smrtno rani Nadvojvodu u vratnu žilu kucavicu, Vojvotkinju u slabine. Obojica u konaku ispustiše svoje plemenite duše“. Dalje piše: „U narodu neopisiva žalost radi groznog zločina“. Nakon atentata su se održavale mise zadušnice u konavoskim župama. Cavtatom su se osam dana vijorile crne zastave, a tri se prva dana klecalo u crkvi sv. Nikole i samostanu. U crkvi je priređen i „ukusan katafalk“ (odar) koji je trebao simbolično ukazati na pogiblju prijestolonasljednika i njegove supruge. Misama je prisustvovalo brojno stanovništvo. Zasigurno je to bilo iskreno žalovanje. Slali su se i brzojavi, pa čilipski župnik kaže: kako je izrazio „žalovanje i nepokolebljivu vjernost ovog naroda“. Kroničari tada nisu mogli biti svjesni kako je otvorena pandorina kutija te kako će u idućim godinama milijuni mladih ljudi ostaviti svoje živote na bojištima Europe.