Stjepan Srhoj, mladić iz Grada, nedavno je osvojio izrazito priznanje. Naime, ovaj dvadesetsedmogodišnji asistent na Odjelu za ekonomiju i poslovnu ekonomiju na Sveučilištu u Dubrovniku te doktorand na Leopold-Franzens-Universität Innsbruck u Austriji dobitnik je prestižne nagrade Olga Radzyner 2017. koju dodjeljuje Austrijska narodna banka.
Nagrada se dodjeljuje najboljim mladim ekonomistima iz zemalja središnje, istočne i jugoistočne Europe za izvrsnost u istraživanju o temi Europske ekonomske integracije. Naslov nagrađenog članka je ‘Priprema za jedinstveno tržište Europske unije – utjecaj poticaja za razvoj na konkurentnost poduzeća’. Uspjeli smo ga uhvatiti na ‘pet minuta’ kako bismo porazgovarali o njegovom životnom putu i komentirali aktualne teme u svijetu ekonomije.
Možete li našim čitateljima ukratko objasniti što ste analizirali u nagrađenom članku i što za Vas znači osvajanje ove prestižne nagrade?
Analizirao sam utjecaj državnih poticaja na uspješnost poduzeća. Drugim riječima, procjenjivao sam uzrokuje li primitak bespovratnih sredstava, financiranih od javnog novca, pozitivne promjene u izvozu, prihodima, zaposlenosti i produktivnosti poduzeća. Analizirani poticaji su alocirani poduzećima za aktivnosti razvoja novih proizvoda, unaprjeđenja tehnologije te marketinških aktivnosti, poput plasiranja postojećih proizvoda na inozemna tržišta. Zanimljivost istraživanja jest u tome da je očekivano da utjecaj bude pozitivan, međutim postoji mogućnost da utjecaja nema ili je negativan. Obzirom kako javni novac za poticaje alocira država, to otvara mogućnost za poremećaje pri alokaciji resursa, pa su tako u Sjedinjenim Američkim Državama tijekom 1960- ih državne poticaje primala poduzeća koja su povezana s političarima ili ona kojima lobiranje nije bilo previše komplicirano za organizirati. Nagrada za članak mi naravno znači jer predstavlja potvrdu kako sam na dobrom putu. Prvi sam Dubrovčanin koji je osvojio ovu nagradu, a posebno laska biti u društvu prijašnjih četvoro dobitnika iz Hrvatske, koji su danas vrhunski ekonomski stručnjaci kao što su Iva Tomić, Marina Tkalec, Edvard Orlić i Tomislav Globan. Nadalje, posebno je zadovoljstvo dobiti potvrdu kvalitete od tako važne institucije u Austriji i to na konfereciji, na kojoj će biti prisutno desetak guvernera narodnih banaka iz zemalja Europske Unije.
Ključno je imati kvalitetna predavanja, koja moraju biti doživljaj. Uz to, bitno je pitati studente i studentice što njima treba
Studirali ste Ekonomiju u Zagrebu, a trenutno ste na doktoratu u Austriji. Jeste li mogli zamisliti ovakav životni ‘ekonomski’ put? Kad ste shvatili kako je ekonomija Vaš poziv?
Ekonomija je oduvijek bila moj prvi odabir. Od malih nogu me interesiralo analizirati natjecanje poduzeća na tržištu. Svakako je u odabiru karijere veliki utjecaj imala moja obitelj. S očeve strane, pradjed je bio uspješan trgovac, djed je bio direktor zadruge, a dundo je imao brodarsko poduzeće za prodaju pijeska. Uz to, djed s majčine strane bio je jedan od prvih taksista u Dubrovniku, tako da možemo reći kako dolazim iz poduzetničke obitelji. Ne mogu vam reći određeni trenutak u kojem sam shvatio da je ekonomija moj poziv. Jednostavno sam se oduvijek vidio kao osobu koja rješava poslovne i društvene probleme, to me uvijek držalo budnim, a studij ekonomije mi je nudio najbolje alate za ostvarenje tog sna. Pa sam tako prvo završio preddiplomski i diplomski studij na Sveučilištu u Zagrebu te sada pohađam doktorski studij u Austriji. Jesam li mogao zamisliti ovakav put? Jesam.
U sklopu SEECEL tima uspješno ste ostvarili projekt vrijedan 40 milijuna eura. O čemu je bila riječ?
Tijekom studija sam četiri i pol godine radio u SEECEL-u, Regionalnom centru za razvoj poduzetničkih kompetencija za zemlje jugoistočne Europe. Govorimo o međunarodnom projektu koji obuhvaća osam zemalja, od Hrvatske do Turske. SEECELse specijalizirao za razvoj politika, obrazovnih instrumenata i drugih rješenja u području poduzetničkih kompetencija. Pa je primjerice SEECELimao razvijene programe za razvoj poduzetničkih kompetencija studenata od osnovne škole do fakulteta. Dakle, naglasak je bio na poduzetništvu kao ključnoj kompetenciji, pri čemu se kao međupredmetna tema uvodi poduzetništvo i osnove ekonomije u hrvatskom jeziku, matematici, biologiji ili npr. engleskom jeziku. Uz prethodno, SEECELje vodio analizu potreba za usavršavanjem, edukacijom i obrazovanjem poduzetnika te analizu nacionalnih politika u čemu sam najviše sudjelovao. Kod analiziranja nacionalnih politika radili smo procjene strateških dokumenata, poput nacionalnih strategija za razvoj poduzetništva, obrazovanja i gospodarstva. Naglasak analize bio je na donošenju politika temeljem dokaza, ‘evidence based policy making’, kao što je u medicini ‘evidence based medicine’, ali i na metodi otvorene suradnje. Bilo je to jedno odlično iskustvo koje me naučilo misliti i analizirati šira društvena pitanja.
Procjenjivao sam uzrokuje li primitak bespovratnih sredstava, financiranih od javnog novca, pozitivne promjene u izvozu, prihodima, zaposlenosti i produktivnosti poduzeća
Asistent ste na kolegijima na Sveučilištu u Dubrovniku. Što smatrate bitnim za kvalitetnu suradnju sa studenticama i studentima?
Ključno je imati kvalitetna predavanja, koja moraju biti doživljaj. Uz to, bitno je pitati studente i studentice što njima treba. Kako biste to uistinu uspjeli, ne smije postojati veliko strahopoštovanje jer onda postoji mogućnost da ne podijele svoje mišljenje. Potrebno im se približiti, pričati s njima i vidjeti što im stvara poteškoće te se nakon toga uistinu potruditi riješiti te poteškoće. Naravno, bitno je i da su studenti motivirani, ali važan dio suradnje ovisi o profesorima i asistentima jer ih mi vodimo kroz školovanje. Dakle, potreban je dijalog jer smo mi tu zbog njih, a oni su tu zbog znanja. Mislim da je na Odjelu za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveučilišta u Dubrovniku to vrlo dobro rješeno.
Prema Vašem mišljenju, na koji način akademska zajednica može sudjelovati u stvaranju povoljnijeg ekonomskog okruženja?
Bitna je suradnja s gospodarstvom te lokalnom zajednicom. Kad govorimo o suradnji s gospodarstvom, nailazimo na izazov jer poduzetnici, a posebice mikro i mali, kojih je najviše, traže momentalnu korist od suradnje, odnosno snažno su usmjereni na kratkoročnu korist, a u suradnji sa Sveučilištem potrebno je gledati na duge staze, što u nas nije slučaj. Međutim, postoje i zanimljive aktivnosti koje se mogu organizirati za one koji traže momentalnu korist, pa tako postoje nove tehnike za stvaranje inovacija u poduzećima, kao što je dizajn razmišljanje, ali i inovacija poslovnih modela. Sveučilište je sposobno provesti različita istraživanja u lokalnoj zajednici, od analize spremnosti za plaćanje ulaznica na dubrovačke zidine, kojom bi se primjerice utvrdilo treba li cijena biti 150, 200 ili 300 kuna, do izazova s kojima se susreću stanovnici starog grada ili pak analize učinaka značajnog smanjenja kruzera. Sve je to moguće istražiti s ciljem da rezultati služe kao ‘input’ lokalnom vodstvu za nove inicijative. Moguće prepreke predstavljaju s jedne strane percepcija kvalitete istraživača, a s druge samodostatnost donositelja odluka. Bez obzira na prethodno i na čisto iluzorne, prethodno spomenute primjere, siguran sam kako bi prostor za uključivanje sveučilišta trebao biti značajan.
Gdje leži budućnost ekonomije – u Kini i kineskom tržištu, u bitcoinima, u nemonetarnom kruženju roba i dobara?
Kina ima puno toga za reći u globalnoj ekonomiji, kinesko tržište rapidno raste, no pitanje je kako će teći razvitak ostalih svjetskih tržišta. Napomenuo bih kako Kina nije samo imitator, već posljednjih godina započinje kineski procvat s inoviranjem, a to je znatna promjena. Bitcoin je trenutno hit, međutim mogao bi biti i samo jedan mjehurić. Naime, Bitcoin je kao koncept zanimljivo zamišljen, ali dojam mi je da značajan broj ljudi kupuje Bitcoin-e jer očekuju kako će ih drugi kupiti od njih za višu cijenu, a u ekonomiji takvu pojavu zovemo teorijom – veće budale.
Bitno je da mladi stečenom diplomom i budućim radnim mjestom svoje zvanje smatraju pozivom, a ne nečim što će rutinski obavljati
Kako bi Brexit mogao utjecati na Veliku Britaniju i jedinstveno tržište EU?
Prvo, jedinstveno tržište EU i trgovinski sporazumi su dvije vrlo različite stvari. Jedinstveno tržište EU navodi kako možete kupovati i prodavati bez carine, procedura itd. Napuštanje jedinstvenog tržišta nameće velike troškove trgovini. Drugo, definiranje trgovinskih sporazuma je izrazito dugoročan proces. Oni su izrazito kompleksni, potrebna su testiranja, standardi itd., što predstavlja nove troškove za poduzeća. Nadalje, EU je izrazito važan trgovinski partner Velike Britanije, pa će Velika Britanija vjerojatno zadržati sve EU trgovinske standarde i regulacije, poput Norveške, ali neće moći imati važan glas pri definiraju istih u budućnosti. Glede imigracije, Velika Britanija će biti na gubitku jer se očekuje manja zainteresiranost mladih za rad u Veliku Britaniju, što je za Veliku Britaniju nepovoljno jer su istraživanja pronašla značajne koristi za Veliku Britaniju od mladih radišnih ljudi koji dolaze u Veliku Britaniju u potrazi za boljim životom. Brexit također povećava neizvjesnost u Velikoj Britaniji pa investitori odabiru lokacije s manje neizvjesnosti, što vodi novac u druge zemlje. Međutim, nitko ne zna što će se dogoditi u daljnjoj budućnosti.
Najaktualnije pitanje za hrvatskog ekonomista. Koja su Vaša razmišljanja o uvođenju eura?
Najbolja lekcija po pitanju eura je povijest. Pa smo tako vidjeli kako su Slovenci bili nezadovoljni jer su im cijene znatno porasle uvođenjem eura. Kolege s Ekonomskog instituta u Zagrebu su nedavno ukazali na ovaj problem, koji se naziva efekt zaokruživanja cijena. Tako npr. velika kava s mlijekom košta 13 kuna u gradskoj jezgri, pa bi se uvođenjem eura zaokružila na dva eura odnosno 15 kuna ili bi se cijena kruha sa 6 kuna zaokružila na jedan euro. Nadalje, gubimo veliki dio monetarne autonomije, jer više nemamo kontrolu nad emisijom novca, a gubimo i kunu kao nacionalni identitet. S druge strane, krediti bi trebali biti jeftiniji.
Trenutna ekonomska situacija u Hrvatskoj ‘vrti se’ oko Todorića? Kakav ishod predviđate?
Kao znanstvenik mogu raspravljati samo temeljem dokaza, a dokaze nemam. Isto tako, daleko sam od neslužbenih informacija. Lex Agrokor se izrazito brzo definirao i značajne ovlasti su dane američkom fondu Knighthead Capital Management LLC, međutim pitanje je koje su uistinu bile alternative? Kada bismo znali alternative, bilo bi lakše donijeti sud. Generalno se može reći kako ostaje dojam Agrokora kao neučinkovite organizacije naspram konkurencije, a to proizlazi iz pitanja potrebitosti njihovih prijašnjih investicija, kvalitete prakse zapošljavanja, optimalnosti broja Konzum marketa itd. Nadam se kako ću pogrješiti, ali mislim kako će rezultat biti rasprodaja Agrokora te plasiranje još većeg broja inozemnih proizvoda u Republiku Hrvatsku.
Sveučilište je sposobno provesti različita istraživanja u lokalnoj zajednici
Na koji način Dubrovnik može preokrenuti situaciju da mu cijelo gospodarstvo ne počiva na turizmu?
Dubrovnik će uvijek počivati na turizmu. Ako kreneš jednim putem, teško se vratiti. U Dubrovniku su donedavno tri najpoželjnija posla bila voditi kafić odnosno restoran, iznajmljivati apartmane i biti taksist. Taksiranje polako prestaje biti toliko poželjno nakon dolaska Ubera, a trend će biti silazni obzirom na milijarde dolara uložene u razvoj robo-taksija. Pitanje je samo vremena kada će robo-taksi doći na tržište. S druge strane kafići i restorani su još uvijek dobar posao, mada nisko profitabilan, međutim, pritisak građana i lokalnih poduzetnika na lokalne političare rezultirati će daljnjim povećanjem broja restorana i kafića u staroj jezgri pa će tako malo po malo restorani uzimati jedni drugima dijelove kolača. Međutim, obzirom na veliku potražnju i dalje će svima biti dobro, samo ne onoliko koliko bi ugostitelji htjeli. Iznajmljivanje apartmana je također jedan od najpoželjnijih poslova, koji za sada funkcionira odlično. ‘Easy money’, rekli bi u gradu. Međutim, cijelo to iznajmljivanje dovelo je do nepovoljnog položaja kako prosvjetara, tako i doktora u bolnici, ali i studenata. Najam je previsok, što vodi nezadovoljstvu građana koji nemaju nekretninu u posjedu, ali i do neatraktivnosti Dubrovnika kao destinacije za bilo što osim iznajmljivanja smještaja i prodaje hrane i pića. E sad, pitanje je što građani žele. Ako žele nastaviti dobivati ono što dobivaju, trebaju nastaviti raditi ono što rade… Ako žele dobiti nešto što prije nisu imali, moraju raditi nešto što prije nisu radili. Iako zvuči kao demagogija, zapravo je jako važna rečenica. Sva tri najpoželjnija posla u Dubrovniku imaju barem jednu zajedničku stvar, a to je da nisu znanjem intenzivni poslovi. Nuspojava tri najpoželjnija posla je ta da nakon prihoda koje pojedinci ostvare, motiv za učenjem postaje nizak jer je potrebno puno učiti da bi stekao mali dijelić onoga što možeš steći primjerice iznajmljivanjem apartmana. Nažalost, u dugom roku, mislim kako to vodi do značajno neiskorištenog potencijala velikog broja mladih ljudi pa tako i ljudi s kojima sam dijelio školske klupe, igrao nogomet i izlazio vani. Ljudi postanu zadovoljni s ‘lakom lovom’ te ne žele više učiti i napredovati. To je meni osobno najveća tuga ovog grada, toliko potencijala, koji u susretu s novcem iz turizma ostanu neiskorišteni. Ako mladi ne uče, nemaju želju za napredovanjem, uz znatno veće cijene najma prostora, onda ne možeš očekivati kako će mladi Dubrovčani i Dubrovkinje započeti proizvodnju koja će biti konkurentna drugima u državi, a da ne pričam o inozemstvu. Promjena na bolje bi zahtjevala znatne promjene u osnovnom i srednjem školstvu gdje bi se trebalo djecu učiti kritički razmišljati te im promijeniti paradigmu ‘učenja za ocjenu’ na ‘učenje zbog znanja’. Tu je po mom sudu potrebna znatna promjena u vodstvu škola te planu i programu rada. Nadalje, najam bi se mogao spustiti izgradnjom jednog novog, velikog naselja na periferiji Dubrovnika, međutim to je jedan vrlo smion potez, koji nije lak zalogaj za niti jedno vodstvo grada. Postoje i mnoge druge aktivnosti koje bi se trebale poduzeti, međutim ne sumnjam da će ljudi koji vode grad sve to prepoznati.
Što biste preporučili mladim ekonomistima koju su tek započeli studiranje?
Prije svega student mora biti svjestan kako je odabir studija korak ka tržištu rada, te je odabir istog odredio i njegov profesionalni život. Ukoliko su na nižim razinama školovanja i propustili neka znanja, sada to mogu višestruko nadoknaditi. Za obrazovanje nikad nije kasno. Bitno je da stečenom diplomom i budućim radnim mjestom svoje zvanje smatraju pozivom, a ne nečim što će rutinski obavljati. Posao je strast, a strast vuče naprijed. Bilo profesionalno ili privatno uvijek moraju imati jasne ciljeve. Kad ispune jedan cilj ljestvicu moraju postavljati sve više i više. Mladi ljudi se tijekom školovanja moraju što prije naučiti čitati te proučavati metode istraživanja. Današnji sustav obrazovanja, posebice na sveučilištima, omogućuje i veliku mobilnost studenata pa tako i Sveučilište u Dubrovniku nudi brojne Erasmus prilike za studiranje, a postoji i ‘double degree’ sa Sveučilištem u Palermu. Kroz studiranje mogu kombinirati, primjerice slušanje predavanja dio godine u Njemačkoj, rad dio godine u Španjolskoj, obavljanje stručne prakse u jednoj od banaka, a sve to uz aktivno učenje najmanje dva strana jezika. Kada s takvim znanjima i vještinama dođu na tržište rada, straha da neće biti zaposleni ne bi trebalo biti, bilo da radno mjesto traže u Dubrovniku, Splitu, Zagrebu. Poručio bi im da što prije nađu neku inspirativnu temu unutar ekonomije koja će ih posebno motivirati te da svaki dan pročitaju nešto o toj temi. Puno je razloga da zavole ekonomiju od velikog broja vještina koje će steći pa do različitih tipova poslova koja mogu obavljati nakon studija.