U krugu obitelji, prijatelja i svojih ratnih suboraca, pripadnika postrojbi Hrvatske ratne mornarice i Odreda naoružanih brodova, ovog petka, 25. svibnja u jutarnjim satima obavljen je posljednji ispraćaj Jan Wijbrand Hopinka, kojeg smo zvali jednostavno – Wib!
Preminuo je u srijedu, 23. svibnja, nakon duge i teške bolesti.
Zvali smo ga i "Leteći Holandez", rođen je 1946. u Enschede u Nizozemskoj, a u Dubrovnik je prvi put došao sredinom osamdesetih godina. Radio je u turizmu, bio vodič, surađivao s mnogim tvrtkama. Sjetit ćemo ga se i s ratnih fotografija, redovno s crvenom beretkom na glavi, kada je među prvima krenuo branit svoj novi grad. Bio je dio ratnih postrojbi ONB i HRM. Već je imao vojno iskustvo, kako mi je jednom davno pojasnio u knjizi razgovora "Grad u điru".
"… Služio sam vojsku u Nizozemskoj, razmjena NATO-a, otišao u SAD, u njihove Zelene beretke, s njima sudjelovao u ratnoj akciji Granada, bio izviđač, naučio puno kako je to ratovati! Tradicija, rat nam je u krvi, otac je bio ratnik protiv Nijemaca! Tu moju beretku nosio na glavi u ONB-a! Govorili mi moji suborci "Ista zastava, plus šahovnica!" I onda, upoznao Miljenka Bratoša, uključio se u ljeto 1991., bio na Brgatu 1.10. kad je počelo, zatim na Bosanci, pa u Odred naoružanih brodova, na gliseru Fucker, malom topu na njemu dali ime moje kćeri. Do ožujka 1992., još malo u HRM i… Grad oslobođen, reko "Dosta"! Ma, skinuli me, rekli mi tada kako sam stranac! Otišao u Nizozemska, tamo već bili žena i kćer. Ostala tek sjećanja, dobra ekipa, i ONB i HRM.
Vratili se svi ovdje 1996., nisam mogao gore više izdržati. Nikad više nisam gore ni bio, nikad! Rekao mojima ako me žele vidjeti, neka dođu, ovdje je ljepše. Nemam ništa iz rata, ni Spomenicu, rekli mi kako sam bio stranac. Samo sjećanja na te dane. Nemam ni Domovnicu, još uvijek sam stranac u ovom, mom Gradu. Ali, dobro…."
Na sramotu i Dubrovnika i Hrvatske, ni Spomenicu, ali ni Domovnicu nije dobio do zadnjeg dana svog života. Unatoč zamolbama i njega i raznih udruga, posebno Udruge dragovoljaca HRM s kojima se najčešće družio zadnjih godina.
Ipak za nas u Gradu, u Dubrovniku, u njegovom Gružu i Šipčinama, posebno za njegovu ekipu u malom vinskom podrumu Konavočica, kojeg zovu "Klub književnika" i suborcima iz HRM i ONB, naš dragi Wib zauvijek ostaje dio nas, naš "Leteći Holandez" koji je s nama bio i ostao kad je bilo najteže.