Premijera opere Georga Friedricha Händela Orlando na programu je 68. Dubrovačkih ljetnih igara u petak, 28. srpnja s dodatnim izvedbama 29. i 30. srpnja u klaustru Benediktinskog samostana na otoku Lokrumu s početkom u 21.30 sati.
Tim povodom, ovog ponedjeljka na Lokrumu je održana i konferencija na medije, na kojoj su govorili redatelj opere János Szikora, umjetnički voditelj i dirigent David Bates, ravnateljica Hrvatskog baroknog ansambla i koncert majstor Laura Vadjon te solisti Owen Willetts, Ivana Lazar, Renata Pokupić, Marija Kuhar Šoša i David Oštrek, uz v.d. intendanta Mladena Tarbuka, uz zahvalu JU Rezervat Lokrum na odličnoj suradnji.
V.d. Tarbuk pričao je o tome kako je došlo do odabira baš ovog naslova u ovom ambijentu, te dolaska ove umjetničke ekipe.
– Orlando kao projekt je u biti zamisao koja već dugo klija u meni, ako se sjećate kad sam bio glazbeni ravnatelj Festivala, imao sam ideju posvećenu temi barko i suvremenost. Orlando je već tada bio planiran, a odabir je bio jasan. Nikome ne treba objašnjavati zašto je Orlando zaštitni znak Dubrovnika. Vidjet ćete, i sama radnja je vrlo aktualna. Mislim kako će to biti jedno vrlo intrigantno čitanje Händelovog ‘Orlanda’. Kako to obično biva, prije tri godine nije bilo novaca, a evo sada se dogodilo kako su neki drugi projekti otpali, što zbog nevolje, što zbog novaca, pa se otvorio prostor ponovnog aktualiziranja stare ideje. Tako je došlo do ovogodišnjeg Orlanda i drago mi je da sam, usprkos mnogim problemima, uspio realizirati, stvoriti uvjete da se producira jedno glazbeno-scensko djelo u okviru redovitog programa Igara. To je vrijedan, pravi put, sasvim suglasan izvornoj zamisli dr. Marka Foteza – kazao je među ostalim v.d. Tarbuk.
Redatelj Szikora kazao je nešto više o svojoj umjetničkoj viziji te kako mu je stvarati u Dubrovniku i na Igrama, te kako je radnju pročitao očima današnjeg čovjeka.
– Veliko je zadovoljstvo i čast raditi ovdje. Kad sam bio student, prije puno godina, znali smo da je u Dubrovniku jedan od najvažnijih festivala ovog dijela Europe. Zato je za mene sjajna, posebna prigoda raditi i napraviti nešto ovdje. Želim vam nešto reći o scenskom prostoru – kada sam prvi put bio ovdje, prije tri mjeseca, tražeći mjesto za postaviti i izvesti operu, prvo sam gledao drugo dvorište gdje je opera bila planirana. Međutim, šetajući okolo, prošao sam kroz ova vrata, sasvim slučajno i jako se dobro sjećam tog trenutka, jer kad sam zakoračio ovdje, uzviknuo sam: ‘To je to!’, jer ovdje je prirodni labirint i savršena simbolizacija života koja ne daje ljudima izravan pristup stvarima i puno puna zbunjuje ljude koji zapravo traže svoj put. Ovo je savršena situacija za Orlanda i druge likove ove opere, za zaplete. Naš Orlando bit će nova verzija opere – a kada kažem verzija, inačica, nisam mislio da ćemo promijeniti operu. Originalno, ova opera traje više od tri sata, a naša je vrlo ugodna – kazao je kroz smijeh Szikora, dodavši kako ne traje više od 90 minuta.
– Nećemo umanjiti ljepotu opere, samo smanjiti brojna ponavljanja i neke manje važne dijelove. Zahvaljujući suradnji s dirigentom Davidom Batesom, kad sam prvi put čuo ovu operu, činilo mi se kako je vrlo čudno da je opera s dva muškarca i dvije žene a da zapravo nema muškim glasova u operi. Zbog čega? Možda bi David mogao dati odgovor na to, no meni je odgovor i pitanje u tome što znači biti čovjek, a što žena? U ovoj operi glavni likovi traže svoj identitet. Tijekom priče igrao sam se s promjenama spola. Vjerujem kako ljudi uvijek vole mijenjati svoj oblik a u ovoj operi možete vidjeti kako likovi žele poigravati sa svojim spolovima. Zato sam zamolio podnaslov opere: ‘Metamorfoza’ – kazao je među ostalim redatelj Szikora.
– Proveli smo protekla dva tjedna u Zagrebu na vašoj prelijepoj Glazbenoj akademiji. Imamo pet iznimnih pjevača, Hrvati te jedan Englez. Ono što mi je posebno značajno, osobno, je raditi s Hrvatskim baroknim orkestrom. Puno surađujem s orkestrima koji se bave baroknom glazbom, to je poseban glazbeni izričaj koji iziskuje velik emocionalni angažman te tehničku izvedbu. To je radost ove glazbe, mješavina emocija i akademskog pristupa glazbi. Sve emocije koje nastojimo dočarati su doista aktualne i danas, a djelo je napisano 1733. godine. Ovo je djelo o ljubavi, ljubomori i gdje nas ljubomora može odvesti – do ludila – dodao je dirigent Bates.
O vlastitom čitanju i interpretaciji Händlovog djela mađarski redatelj János Szikora rekao je kako ovu operu vidi kao priču u kojoj se protagonisti poigravaju s vlastitim spolovima te kako se ovo čitanje u cijelosti odmiče od njezina originalnog mitološkog zapleta i fokusira isključivo na odnos između muškarca i žene.
mnj