Ulicama moga Grada

Ne bojte se da smo pjani, jer je Vlaho Sveti s nami!

Ulicama moga Grada

Slavlje Božića je iza nas, blagdan kojeg uz neki blaženi mir proslavimo u krugu obitelji, rodbine, prijatelja. Dan prije, na Badnjak, nekako smo bili življi! Obišlo se puno tog po Gradu, navratilo za nazdraviti i po koju popiti gdje god se stizalo, na sva ona mjesta koja su nam život učinila ugodnijim u godini koja ode svom kraju.

„Fontana“ puna znanih, klapa Kaše pjeva za sve okupljene, u „Galeriji“ prepuno drage i znane čeljadi, u „Prima“ veselica, sve znani iz ovog životnog đira Gradom; Rudi, Bobo, Pico, Čago Mali… vesela balica koja nastavlja sa zdravicom i van zidina, do Tomijevog „Gira“ i Mišine „La Lune“. Sve je bilo veselo, kako i treba na taj lijepi dan, Badnjak uoči Božića. Naravno, i kolendavalo se, zapjevalo gdje god se moglo. A moglo se, uz znane stare stihove, pomalo zaboravljene u današnje dane; „Ne bojte se da smo pjani, jer je Vlaho Sveti s nami!“ Ma je bila dobra i uhu ugodna i ona „Ako imaš i pršuta, osta’će ti kosti za sutra! Za učinit moć menestru, i tako ćeš pasat festu!“ Dobri stari kolendari pamte i onu; „Oj djevojko s vrh fumara, nemoj rijet da ni gospara!“ A dobra nam je bila i najava gostovanja ovih dana; „Eto nas do tebe, a ti izreži malo pršuta, da ti probamo vino!“
Zaboravljene čestitke…
Jedno od ugodnijih mjesta okupljanja za Badnjak bilo je i kod gospara Iva Rudenjaka, na Prijekom. Okupila se za njegovom trpezom vesela družina; redom s desna Lukša Lucianović, Frano Cetinić, Božo Burić, gospar Ivo, Luko Brailo, Nikola Šubić i Vuko Hajdić. Pričalo se puno lijepih stvari, sjećanja na drage ljude, znanu čeljad Grada, a i na to kako su se nekad kolendari za početak svoje pjesme i obilaska ulica Grada skupljali baš tu, na Prijekom, pored crkve Sv. Nikole. Pa onda u đir na sve strane, ulicama našeg Grada. Ma, nekad! Nekad je bilo kolendara i pjesme na sve strane. I staro i mlado pjevalo bi pred nekim portunom. Danas, ovo malo kolendara što se okupi, ponajviše djece za skupit sebi džeparac, otpjeva dva, tri stiha jedine znane im kolende „Ođe, ođe…“ i čim im vrata otvoriš, stanu s pjesmom. Sve se mijenja, pa i mi pomalo putujemo kroz ovaj život s tim novim navikama koje nam ovo novo doba donosi. I opet, i na Badnjak i na Božić, kao po navici suvremenog života, stizale su nam razne sms poruke koje putuju svemirom i dolaze do naših mobitela. Manje – više već znanim sistemom „copy – paste“, kakav nam pomalo postaje i život kojeg živimo. Iste riječi, isti stihovi, iste dobre želje, sastavni su dio tih u današnja vremena tradicionalnih božićnih čestitki! Nikome nisam poslao takvu „copy – paste“ poruku, a ako već neke drage ljude nisam vidio u te blagdanske dane, zvao sam ih ili bar pokušao nazvati i čestitati im. Vremena se mijenjaju, a tko im se ne prilagodi, teško hvata korak. A nekad nije bilo  tako. Dolazile su one lijepe božićne čestitke sa svih strana i od mnogih dragih ljudi, i mi smo ih slali na sve strane dragim ljudima. Ma o tome smo pisali lani u ove dane, pa nema potrebe opet, jer, badava nam sjećati se, vremena su druga. Tek, mala pohvala bar Studentskom teatru „Lero“ i Davoru Mojašu, koji od pisama Anice svom bratu Ruđeru Boškoviću u davnim godinama 18. stoljeća, dugim i lijepim pismima u kojima se spominju mnogi mali, a tako važni detalji tadašnjeg Dubrovnika, učiniše lijepu predstavu! U ova naša vremena, ta stara i davna pisma postaju dio povijesti i očuvanja vremena koja su iza nas. Dakle, pouka; Čuvajte stara pisma, trebati će vam jednom, kad se odlučite sjećati…
Bijeli Božić u Karmenu

Još se nešto lijepo dogodilo u ove božićne dane. U nedjeljno popodne, 22. prosinca, na znanoj placeti u Karmenu, koju zovu i Kerina, ispod samim Zidina, djeci ovog znanog kvarta, ali i ostaloj djeci iz svih dijelova Grada, Udruga Nazbilj priredila je ugodno iznenađenje! Iz svog špaga i za svoj gust! Kad se već nitko od gradskih otaca ni ove godine nije prisjetio organizirati dolazak Djeda ili Nona Mraza, Svetog Nikole il’ kako već napisat’, na Stradun, susret s njim i podjelu darova, sjetila se tog iznova ekipa iz Karmena, predvođena Srđanom Kerom, te su priredili za djecu Grada spektakl! Bilo im je to pravo iznenađenje, zimski ugođaj, snijeg i pravi Bijeli Božić usred Karmena. Prelijepa kučica, vilenjaci, vile i ostali likovi iz bajki, uz dolazak Djeda Mraza uz pravi snijeg, privukli su veliki broj mališana s roditeljima, slijedila je podjela darova, te pjesma sa svih strana. Kučica kao iz bajke, još je tamo, na placeti u Karmenu, netko bi iz gradske uprave možda mogao i prošetati se do nje, te vidjeti bar kakav ugođaj su imala djeca Karmena te nedjelje. Podsjećamo tek kako su još do prije koju godinu udruge Porporela i Nazbilj organizirale ovakve dolaske na Stradun, ali očito je kako razumijevanja za to nije bilo od nadležnih, te oni već drugu godinu ovako lijepe događaje organiziraju samo za djecu svog kvarta, Karmena. I hvala im za to!

Nek’ smo mi živi i veseli!

A pred nama je nova festa, pred nama je Nova Godina. „Staro ljeto već zalazi, a novo nam pridolazi, obilaze kolendari, običaji naši stari…” zapjevati će se na Staru godinu, kada ćemo iznova obilaziti draga mjesta naših života. Zapjevati i onu „Došli smo vam čestitati i na znanje vama dati, da je sutra novo ljeto, da vam bude svima sretno!“ I bit će nam veselo. Bit će veslo i na Stradunu, kao uvijek. Samo da naš stari dobri Orlando i njegov mač prežive sve te veselice. Jedne Nove ostao je sa „po mača“, koga slomiše neki slavljenici. A kad prođu feste, kad se otrijeznimo, dođemo sebi i vratimo se životu kojeg živjeti moramo, opet ćemo se upitati kako dalje, uz znanu; „Sutra je uvijek najzaposlenije doba godine“. I živjeti ćemo dalje, sve poniženiji i jadniji u ovom okruženju u kojem o nama odlučuju neki „osrednji“ tipovi, stranački dobro potkovani, umreženi u svoj interes kojem nema kraja. Samo za svoje dobro, „za se i u se“, a na štetu nas i naših života. Rekli bi stari kako nas povijest uči da čovjek nikad nije naučio ništa iz povijesti! Možda nam jednog dana bude i bolje. Kad? Tko će ga znati! Sami smo krivi, jer tako ponizno pristajemo na sve što nam se nameće od ovih koji se tako prepotentno i samozadovoljavajuće zovu „Vlast“! Ma, nek’ smo mi živi i veseli, a i Vlaho Sveti je uz nas, stoga svako dobro, zdravo i veselo bilo Vam i u ovoj Novoj!

Pročitajte još

NA STRADUNU Na kraju ovoga đira ulicama našeg Grada

Boris Njavro

ULICAMA MOGA GRADA Na Paskovoj poljani, naokolo fontane

Boris Njavro

ULICAMA MOGA GRADA Nikad nikome nemoj natjerati suzu!

Boris Njavro