Natrag
23.2.2018 05:35

facebook

twitter

google

rss

dulist

‘Koliko smo gorska, toliko smo i morska služba spašavanja!’

20.1.2018 @ 18:47 Dulist Aktualno
4;4

Podijelite:

HGSS Stanica Dubrovnik prvi put od osnutka u svojim redovima ima jednu spašavateljicu.

Antonija Živković uspješno je dugogodišnji proces školovanja u HGSS-u okrunila polaganjem ispita za gorskog spašavatelja i time stekla titulu gorske spašavateljice – pohvalili su se na svom Facebook profilu iz HGSS-a proteklog tjedna, a tim povodom mi smo odlučili upoznati 32-godišnju Antoniju Živković, koja je dio stanice Dubrovnik već punih pet godina. O radu stanice, pozivu i budućim planovima GSS-a, kao i odnosu s lokalnom vlasti, popričali smo s njome i Zoranom Čabrilom, voditeljem dubrovačke stanice.

-Imamo dvije HGSS stanice – Dubrovnik i Orebić, a ja sam prva žena spašavateljica u Dubrovniku, još su dvije u županiji. Put nije bio lak i da, edukacija u ‘gorskoj’ nikad ne završava. Položila sam sve te tečajeve, no zapravo tek sad kreće novo učenje, uvijek ima i proširenih edukacija. Postoje različita područja ovisno o tome što vas zapravo zanima, gdje se možete dodatno educirati i biti instruktor i slično – ističe Antonija, dok Zoran dodaje kako Gorska služba spašavanja djeluje kroz devet komisija i onda unutar njih slijedi dalje obrazovanje do primjerice voditelja potrage, kartografije, radioveza… Antonija je, dodaje, ‘najjača u medicini’, a ona nam otkriva i kako uspijeva spojiti volontiranje i posao.

-Radim na Odjelu za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje, uz to sam studentica na diplomskom studiju Sestrinstvo pri Sveučilištu u Dubrovniku. Treba dobro posložiti sve prioritete kako bi se sve stiglo, zasad uspjevam. Najviše sam se posvetila poslu sestre i spašavateljice – ističe, a ispričala nam je i kako se prvi put pojavila ta želja za biti dio plemenitih volontera.

-Želja je postojala već nakon završene srednje škole, međutim, tada je nekako još i stanica sama bila u početku, a imala sam i druge prioritete. No, nakon preddiplomskog studija upisala sam planinarsku školu pri HpD Sniježnica i uspješno završila, nakon čega su me iz našeg HGSS-a pozvali uz pitanje zanima li me volontiranje kod njih. Odmah sam pristala – ističe vrijedna medinicinska sestra koja je u medicini više od deset godina. Najtežih trenutaka, najljepših… Bilo je kaže, onih lijepih, a srećom još ne onih teških, bar ne za nju osobno. — Sudjelovala sam u teškim situacijama i vodimo se onime da je najbitnije biti složan i podržavati jedni druge. Zapravo, to me i najviše drži, a tu je i još jedno veliko zadovoljstvo – ako imaš neku ideju ili želiš nešto napraviti, svi te podržavaju – ističe. Svih njih, složni su i Antonija i Zoran, vodi velika ljubav prema ovom zvanju. Velika je razlika, ističu, između njih i primjerice stanice Zagreb, koja ima 80 ljudi i regrutira eksperte, dok naši HGSS-ovci puno ulažu u motiviranje budućih članova.

– Trebaju nam ljudi koji imaju elementarna znanja snalaženja u neurbanim područjima. Imamo i suradnju s vatrogascima, policijom, roniocima, svim žurnim službama… Suradnja na terenu je primjerena. Pripreme su konstantne, nema pauza. Također, izuzetno su nam vrijedni ljudi medicinske struke kao što je naša Antonija – ističe Zoran Čabrilo.

Zakon o civilnoj zaštiti
-Sudjelujemo u zajedničkim vježbama s vatrogascima, policijom, vrtićima, školama HPD Sniježnica, zajedničke vježbe i slično. Tu je hladni pogon, odnosno održavanje opreme, vozila, medicinske opreme… Sve što mora biti ispravno. Treće je samo spašavanje – naša misija. Nije samo da idemo ‘spasiti nekoga’, ako smo efikasni u preventivi, imat ćemo i manje akcija – dodaje Antonija. Na pitanje što bi moglo biti bolje, Čabrilo ističe:

-Postoji zakon o civilnoj zaštiti koji definira da nas financiraju jedinice lokalne samouprave – gradovi, županije… U našoj županiji, mi smo specifični i imamo dvije stanice. Stanica Orebić je osnovana prije nekoliko godina što se pokazalo izuzetno korisnim jer je drastično smanjen broj intervencija i nesreća na području Orebića, Sv. Ilije i području korčulanskog kanala, osobito Vignja, jer se događa jako puno nesreća na moru. Koliko god smo gorska, toliko smo i morska služba spašavanja. Dakle, to zahtijeva i edukacije i opremu i broj ljudi i suradnju sa kapetanijom itd. Financijski, Grad Dubrovnik je do prošle godine stanicu Dubrovnik nosio sa sto tisuća kuna, ‘copy paste’ za sljedećih ‘x godina’, govorim o bivšoj gradskoj vlasti. No, 2016. smo s 31. prosinca uspjeli zatvoriti zahvaljujući današnjem gradonačelniku i par ljudi oko njega, odnosno dobiti donaciju grada od 250 tisuća kuna opreme i s te strane smo se prilično pojačali jer u opremu treba stalno ulagati. Uspjeli smo se u 2016. za 2017. izboriti ući u Proračun Grada Dubrovanika sa 450 tisuća kuna. Proračun je pao, pao je i gradonačelnik. Prošle godine se dogodilo to da smo prvu uplatu od grada dobili 14. kolovoza, ali smo dobili 200 tisuća kuna. Svakako, zahvalni smo! Što se tiče recimo opreme u tom razdoblju, donacija od Grada je bila 150 tisuća kuna, namjenski, za nabavku vozila jer su naša za otpis. Naime prva stvar u svakoj akciji je da moramo paziti na sebe, jer ako se nama nešto dogodi onda imamo trostruki problem. Tako da u tom smislu nema kompromisa. No, želim naglasiti da s novom gradskom vlasti imamo primjerenu komunikaciju i suradnju, međutim na županijskoj razini nije se ništa promijenilo u zadnjih šest, sedam, osam godina. S tim da treba imati na umu da se sve što županija izdvaja za ‘gorsku’ dijeli na dva dijela – Orebić i Dubrovnik. Orebić pokriva Pelješac, Korčulu i Lastovo – sve ostalo mi, uz ispostave, primjerice u Neretvi – ističe Čabrilo. Problem ‘leži’ i u lokaciji, odnosno, dubrovački HGSS nema adekvatan prostor.

-Dobili smo prostor od Grada, no ruku na srce to su dva kontejnera. Međutim, radimo neke aktivnosti kako bismo dobili papire i gradili čvrsti objekt. Imali smo jedan jako koristan sastanak na tu temu jer smo u biti trenutno u neriješenoj situaciji. Cijeli potez od Libertasa do Palacea je u procesu povrata, čestica jest u vlasništvu grada, ali status nije riješio niti Grad sam. Sve je u procesu povrata… Nije to problem stanice, ali taj se problem mora riješiti kako bismo riješili dalje naš status – napominje dalje te dodaje kako dijem Hrvatske postoje inicijative za dodjeljivanje neiskorištenih objekata gorskim službama, no kako često komunikacija s gradskim i županijskim vlastima zapinje iz prostog razloga. Ipak, u Gradu Dubrovniku navodi jedan svijetli primjer.

Neka profesionalci rade svoj posao
-Vrlo često u fotelje sjednu ljudi koji ne znaju što su im zakonske obaveze. Po zakonu, šef stožera civilne zaštite je dogradonačelnik. Prvi put imamo situaciju da je dogradonačelnica Tokić iskreno rekla: ‘Ljudi moji, ja to ne znam.’ i zato je sad pročelnik stožera civilne zaštite Stjepko Krilanović, zapovjednik JVP-a Dubrovački vatrogasci, što je odlično. Neka profesionalci rade svoj posao i sve će biti dobro. Naime, nerijetko ljudi koji su na čelu ne znaju kako postupiti u određenim situacijama, zato pozdravljamo ovu odluku. Ljude na čelu treba upoznati s time što su njihove zakonske obaveze – dodaje, a napominje i drugi problem zakonske prirode.

-Neće svaki poslodavac omogućiti odlazak na akciju za vrijeme potrage, oni jednostavno gube na tome. Nas je trideset i više volontera, a na akcije se ljeti odaziva u prvom valu 3, 4 ljudi, nakon toga možda ostali. Jednostavno ne mogu radi posla. Te stvari nisu do kraja zakonski regulirane. To je generalni problem, a ljudi koji odlučuju o tim stvarima trebali bi biti svjesni tih okolnosti – napominje, dok se Antonija za kraj uključuje uz želju za još više volontera u HGSS-u te, naravno, više žena. Ipak, za biti dio HGSS-a postoji procedura.

-Regrutiramo ljude koji se, ukratko rečeno, snalaze na terenu, znaju o elementarnim stvarima poput čitanja karte, trebaju nam ljudi koji imaju sklonosti prema aktivnostima koje su za nas ‘target’ – primjerice speleolozi. U stanicu se ulazi na prijedlog dva spašavatelja koji su mentori i koji su dužni prvih šest mjeseci kandidata upoznati s onim što ga čeka, s elementarnim stvarima. Odbor stanice donosi odluku hoće li se netko primiti ili ne. Nakon toga, još nije niti u statusu suradnika već polaže tečaj prve pomoći, tek nakon toga dobiva status suradnika te se priprema na jedan od tečajeva, jedan za drugim. Slijedi najkompleksnije i najteže – speleo spašavanje. Onda se stječu uvjeti za spašavatelja. Ispit za spašavatelja je izuzetno kompleksan jer se jednostavno mora odgovoriti na sve. Treba biti i u mentalnoj i u fizičkoj kondiciji. No, sve to je sitnica naspram ovog plemenitog poziva – zaključuje Antonija kojoj želimo puno uspješnih akcija u ovj i idućim godinma u našem HGSS-u.

Komentari





O autoru: Dulist


Iz rubrike
Impressum |  © 2013 dulist d.o.o. Sva prava pridržana