|
Irena Škorić, nagrađena redateljica Libertas Film Festivala |
Sanjam svoje filmove
12-minutni ''Rastanak'' Irene Škorić proglašen najboljim u kategoriji kratkog filma na Libertas Film Festivalu, a jedan njezin jednominutni
film uvršten je u kulturni program Hrvatske u Pekingu na Olimpijskim igrama koji organizira The One minutes foundation iz Amsterdama
 Razgovarala: Marijana AKSIĆ
Snimio: Zvone PANDŽA
Iako je vrlo mlada, ova redateljica
osvojila je već niz nagrada na različitim festivalima po Hrvatskoj i svijetu.
Zadnja je stigla upravo u Dubrovniku, na Libertas film festivalu, gdje je
njezin 12-minutni ''Rastanak'' proglašen najboljim u kategoriji kratkog filma.
Irena Škorić u rujnu će diplomirati na zagrebačkoj Akademiji dramskih
umjetnosti, smjer filmska i tv režija, a ujedno je i apsolvent na Filozofskom
fakultetu (engleski jezik i književnost, latinski jezik i rimska književnost) u
Zagrebu. Na jesen je tako, zapravo, očekuju dvije diplome. Reći će da je
Filozofski upisala više zbog roditelja, a kasnije Akademiju za ''svoju dušu''.
Ipak, odlučila je, i uspjela u naumu, završiti oba. Jedan njezin jednominutni
film uvršten je u kulturni program Hrvatske u Pekingu na Olimpijskim igrama koji organizira The One minutes foundation iz Amsterdama.
Scenarij u zoru
Ova Nagrada LFF-a nije vaša prva
nagrada. Koliko vam takva priznanja uopće znače, osobito kao mladoj
redateljici?
Nagrade nisu toliko bitne, ali je
stvar u afirmaciji i to jednim dijelom smatram i srećom jer možda neki drugi
ljudi ne bi tako odlučili. Bitno je i za poticaj za daljnji rad, kao i za upoznavanje
publike s vašim radom i stilom. U tome je poanta, ne samo nagrada nego i
festivala. Postoje neki redatelji koji ne vjeruju u festivale, ali ako su se za
neki film dobili državni novci smatram da publika treba imati uvid u taj rad.
Koji vam je od vaših filmova
najdraži?
Mnogi redatelji će reći da im je
najdraži zadnji film kojeg su napravili, ali meni je zapravo najdraži prvi.
Riječ je o mom prvom samostalnom filmu ''Iluzija'' u kojem je glavnu ulogu
glumio Frano Domitrović
koji je sada
voditeljska zvijezda.
Niste posvećeni samo jednom
žanru, radite i dokumentarce i igrane i kratke filmove?
Mislim da redatelj mora raditi sve.
Primjerice Zoran Tadić i Krešo Golik, naša dva najveća redatelja, su radili i
dokumentarne i igrane filmove. Ipak moram reći da su mi igrani filmovi
najdraži.
Inspiraciju za filmove, što je
zanimljivo, ponekad pronalazite i u snu?
Čak sam jedan put cijeli jedan film
odsanjala. Imali smo na Akademiji jednu vježbu gdje smo trebali snimiti film do
10 minuta na temu potjere. Sve moje ideje su bile preskupe za jedan studentski
film, to me mučilo, nisam znala što i kako napraviti i onda mi se dogodilo da
sam cijeli film odsanjala i to mi se dogodilo jedini put u komadu. Sanjala sam
ga cijelog, probudila sam se, bilo je četiri u jutro i odmah sam ga zapisala,
cijeli scenarij na
deset strana. Od početka od
kraja film je snimljen identično tom mom snu.
Sudbina broja 13
Ideja za film ''Rastanak'' mi nije
došla tako, imala sam nekoliko prijedloga, a onda sam se sjetila da sam prije
nekoliko mjeseci vidjela
u novinama da stari auti moraju, prema zakonu, ići u rezališta. Bio je i jedan
stari čovjek koji je rekao da je plakao kada je vidio da se reže njegov stari
''stojadin'' i to mi je dalo ideju za scenarij, budući je i moj djed imao
''stojadina''. U filmu ima i jedna crno-bijela fotografija sa ''stojadinom'',
kada se glavni lik sjeća prošlosti, i to sam ja na toj slici s tatom i djedom.
Sada već radite na novom filmu?
Taj jednosatni dokumentarni film
''Sudbina broja 13'' trenutačno je u post produkciji, Ministarstvo kulture ga
je financiralo. Završavam i igrani film na Akademiji, snimanje je završilo
prošli tjedan. Glavne uloge igraju Mladen
Vulić,
Ivana Roščić, Slaven Knezović i nova nada Duško Modrinić, popularni Roko iz T-Com
reklame. U filmu se radi o čovjeku koji je okružen video nadzornim kamerama
koji je uvjeren da se snima film. Zapravo se radi o žrtvama reality showova i
televizije.
Je li to onda i svojevrsna
kritika takve televizije?
Da, ali to ljudi gledaju i to ih
zanima. Ako vole neka gledaju.
Što osobno volite pogledati?
U Zagrebu obavezno posjećujem
Zagreb
dox i Zagreb film festival, tamo sam od
jutra do mraka tako da uspijem sve pogledati. Inače volim drame i crne
komedije. Od naših redatelja najdraži mi je Krešo Golik, njegov ''Imam dvije
mame i dva tate'' mi je najdraži film i nadam se da ću jednog dana snimiti film
u tom stilu.
Kikare s putovanja
Što je ono što bi ste željeli
raditi u budućnosti?
Dugometražni igrani film bi htjela
raditi, to mi je želja i nada. Imam jedan projekt sa Sanjom Pilić i nadam se da
ćemo to ostvariti. Radi se o obiteljskoj crnoj komediji na kojoj će raditi
ženski tim.
Privodite kraju dva fakulteta,
snimate filmove, koliko uopće imate vremena za sebe, neke stvari koje volite,
putovanja?
Malo, to mi je tek sada postalo
jasno. Sada ću i ovo ljeto posvetiti pisanju scenarija. Ta su putovanja najviše
svedena na festivale i zapravo nemam puno slobodnog vremena. Činjenica je da
ako se želi stalno napredovati i biti prisutan, mora se stalno raditi.
Postoji li među tim gradovima
koje ste posjetili zbog festivala neki kojeg posebno volite?
Najljepši od tih gradova mi je San
Francisco. U Zagrebu stalno niču neke nove zgrade, tako da taj stari Zagreb nestaje
i ne znam koliko će mi više moći biti najdraži grad. Od svjetskih mi se, dakle,
sviđa San Francisco zato što je kombinacija Zagreba i mora. Savršena
kombinacija.
Sa svih putovanja volite
donijeti i jedan specifični suvenir?
Da, sa svih putovanja donosim
šalice. Volim da su neobične, umjetničke. U stanu imam dvije velike police na
koje slažem te šalice, ali ne samo sa svojih putovanja nego i ako su mi
roditelji ili prijatelji na putovanju onda i njih ''žicam'' da mi donesu
šalicu, tako da ih imam 50-ak.
Gdje ćete provesti ovo ljeto?
S prijateljima
s Akademije bit ću na Filmskom festivalu u Puli, a
potom voditi filmsku radionicu u Lovranu. Nakon toga dva tjedna odmora,
ljetovanje.
|
|
Ponedjeljak, 14 Srpanj 2008
|
|
|
PROMIŠLJANJE BAŠTINE
GLAZBENA ŠKATULICA
ULICAMA MOGA GRADA
KROZ PRIZMU ZAKONA