Natrag
21.9.2017 14:19

facebook

twitter

google

rss

dulist

GODINA SVETOG VLAHA Pet generacija imena Vlaho u obitelji Rajčević

10.2.2016 @ 17:49 Nikša Miletić Grad / Kultura

Podijelite:

-U našoj familiji je pet generacija Vlaha od 1846. godine pa sve do danas. Moj nono, tata, ja, moj sin Vlaho i njegov sin, odnosno moj unuk. Ime Vlaho u mojoj obitelji vuče korijenje iz Konavala, odnosno Uskoplja. Moj nono Vlaho je s obitelji prije skoro 200 godina došao s familijom došao u Cavtat – počinje nam svoju priču Vlaho Rajčević u svom domu na Mećajcu, a u kantunu dnevnog boravka prostorom dominira ogromni božićni bor.
U njega doma bor, okićen s više od 130 velikih kuglica stoji do Kandelore. Kako i je bilo prije, kaže nam. Rajčevići su religiozna obitelj, a ime Vlaho i sama Festa za njega znači jako puno.
-Tradiciju imena Vlaho započeo je moj nono, a moj otac je držao do tog imena i tradicije. Moram napomenuti kako je negdje prije drugog svjetskog rata moj dundo, odnosno brat od oca bio festanjul u Dubrovniku. Mi smo na sve načine vezani za Festu. Od imena Vlaho, do procesije u Gradu koje ne propuštamo. Odnosno, što se tiče mene, ja sam se razbolio bio prije pet-šest godina i nisam mogao od tada ići na procesiju, ali prije toga sam išao svake godine – kaže Vlaho Rajčević stariji te na naše pitanje odgovoara kako se na svakoj Festi u Gradu osjećao fantastično.
-Kad bi vidio te silne festanjule i muziku dubrovačku…Sve to je u meni izazivalo velike emocije – kaže nam on.
Na naš upit je li mu teško sada kad ne može poći, najstariji Vlaho zastane. Dok mu se oči cakle uzdiše i odgovara:
-Uvijek gledam na televiziji. Kad sam se razbolio prestao sam ići, ali uvijek pratim na televiziji. Žao mi je naravno što nisam tamo – kaže nam tiho.
-Festa se jest i nije promijenila kroz ove godine, a glavna razlika sada je što političari ulaze u procesiju, a prije nisu ulazili – odgovara nam na naše pitanje sada ipak kroz smijeh.

Tradicija sve jača
Kroz svoje bogato životno iskustvo on pamti svakakve vremenske prilike za Festu, od kišnih do burovitih.
-Jedne godine je bila tako jaka bura da je prvom barjaktaru barjak ispao iz ruke i trenutno je procesija stala. To je bilo prije nekih 20-ak godina. Zamislite vi taj vjetar da se nije mogao držati barjak u ruci – kaže nam glava obitelji Rajčević.
Veseli ga što iz godine u godinu vidi sve više i više barjaka, a smatra kako nema župe koja nema svoj barjak na Stradunu taj dan. Ipak , u lokalpatriotskom stilu ispod brkova i brade pobjegne mu smiješak.
-Cavtatski barjak je uvijek bio na najdužem standalu i on se uvijek razlikovao od ostalih. Taj barjak je godinama nosila obitelj Herendija s Malog Oboda. To se u njihovoj obitelji prenosi s koljena na koljeno – kaže on.
Cjelokupna Festa na njega svake godine ostavi dubok dojam, a jedino što želi je da traje još duže. Puštanje golubova i grličanje nije nikada propuštao dok je mogao ići u Grad, naglašava nam, a potom odgovara kako, koliko on vidi tradicija Feste svake godine sve više i više ‘jača’.
-Što se tiče Feste ne bih rekao da tradicija čezne. Danas se to medijski bolje poprati, ali i ljudski. Sve to doprinosi njezinom opstanku, a svima nama koji ne možemo biti na Stradunu to jako puno znači – kaže gospar Vlaho Rajčević stariji.
U nastakvu našeg ugodnog razgovora dotaknuli smo se naravno i tematike imena Vlaho i Blaž odnosno njihovog polaganog iščezavanja s dubrovačkog područja. Oba Vlaha Rajčevića neugodno su se iznenadila podatkom da je u posljednjih nekoliko godina rođeno tek nekoliko Vlaha i/ili Blaževa. Oni, kažu nam, poznaju ih još dosta, ali su primijetili da je sve manje i manje djece koja nose to ime.
Vlaho Rajčević mlađi, ponosni četvrti Vlaho u obitelji, kaže nam kako mu je tradicija imena, ali i Feste u životu jako važna.
– Mog sina sam i ja častio Vlaho, a kad mi se rodio i drugi sin bila je priča da ga nazove Vlaho, ali kršteno – kaže nam kroz smijeh te dodaje kako je uvjeren da će tradiciju nastaviti i njegov sin.
-Žena je znala i prije nego je ostala trudna da će biti Vlaho ako bude muško – smije se Vlaho junior.
Tradiciju odlaska na Festu u današnjem ‘posao-kuća’ svijetu nije mu teško održati, odgovara nam.
-Drago mi. Taj dan se sve vrti oko tebe. Svi te zovu, čestitaju. Meni je taj dan ljepši nego Božić ili Nova godina – kaže mlađi Vlaho te na ozbiljnijoj noti ističe kako po njegovom viđenju ljudi danas poprilično drže do tradicije svetog Vlaha.
-Sveti Vlaho je naš zaštitnik. Ljudi se taj dan osjećaju gospodski. To je velik dan za sve, ne samo za nas koji se zovemo Vlaho – kaže on.
Priznaje nam kako ga u još uvijek mlađim godinama veseli možda više ‘svjetovni’ aspekt Feste i sve što je prati, no sve tradicionalne vrijednosti svakako nastoji usaditi od malih nogu svom sinu.
-On je još premali da bi shvaćao neke stvari, ali pita nas zašto se slikavamo, što i kako. Drago je i njemu – kaže mlađi Vlaho te dodaje kako onaj najmlađi čeka poklon ispod bora od svetog Vlaha.
-Prije se znalo da se na svetoga Vlaha ide u Rajčevića na šporke makarule ili na tortu. Toga je sada dosta manje jer je dosta ljudi u Cavtatu i umrlo. Od sina mi dođu prijatelji, ali meni sada ipak manje – sa sjetom se u razgovor ubacio Vlaho stariji.
-Ima ih još nekoliko koji baš drže do svetoga Vlaha, ali ne kao prije – kaže on.
Upitani što im padne na pamet prvo na spomen čuda svetoga Vlaha, Vlaho Rajčević stariji prisjetio se ratnih vremena.
-Nitko mi ne može reći da nije čudo svetog Vlaha da nijedna granata nije zapalila Lokrum. Tu sigurno ima nešto. On je zaštitnik Grada i zaštio je i Lorkum. Neka se slavi još dugo dugo vremena – kaže Vlaho stariji te za kraj poželio svima koji nose ime Vlaho, Blaž i Blaženka sretan i berićetan Dan našeg Parca.

Komentari





O autoru: Nikša Miletić

Magistar sam komunikologije, po prirodi idealist, u stvarnosti cinik sa rozim naočalama. Smatram kako je biti u mogućnosti ispraviti ili ukazati na nepravdu vjerojatno najveća legalna i legitimna moć koju pojedinac može imati.

Iz rubrike
Impressum |  © 2013 dulist d.o.o. Sva prava pridržana