Natrag
18.10.2017 16:44

facebook

twitter

google

rss

dulist

Gdje je naš novac?

4.3.2012 @ 18:42 Baldo Marunčić Aktualno
2;2

Podijelite:

U doba krize, radnička prava sve su više ugrožena, bilo neisplatom plaća, bilo gubitkom radnih mjesta.

I dok se krizi, prema najavama, ne nazire kraj, radnicima koji su se našli u bezizlaznoj situaciji ne preostaje ništa drugo nego posegnut za štrajkom, kao jedinim preostalim zakonskim sredstvom za ostvarenje svojih prava. A povijest dubrovačkih štrajkova seže još u 2000. godinu kada je za glavnog direktora HTC-a Dubrava-Babin kuk u Dubrovniku imenovan Uwe Geiser.
 
PRVI JAVNI PROSVJED
 
U samo godinu dana, otkako ga je iz Njemačke doveo "Dom fond" kao većinski vlasnik u privatizaciji Babina kuka, oko njega isplelo se toliko problema, da je nakon njegove odluke o otkazima za 77, pa potom još 45 zaposlenih, te odbijanja da započne kolektivno pregovaranje, sve kulminiralo prosvjednim mitinzima, generalnim štrajkom zaposlenih, angažiranjem osobne zaštite, te policije. Na kraju je i sam direktor Uwe Geiser podnio ostavku.

Štrajkovi i prosvjedi u Dubrovniku ponovno su se aktualizirali u ovo doba, prije dvije godine.
 
GP GLAVICE I KOOPERANTI
 
Sve je počelo prosvjedom GP Glavica i njegovih kooperanata pred hotelom Walamar Lacroma, u ožujku 2010. godine. Nakon što su propali pregovori između dubrovačkog građevinskog poduzeća PGM Raguse u čijem je vlasništvu bila tvrtka GP Glavice iz Opuzena i hotelijera Babin kuk, koji posluje u sastavu Valamar grupe, sve je rezultiralo prvim mirnim prosvjedom  ispred hotela Valamar Lacroma Resort 19. ožujka 2010.

Na tom prosvjedu okupilo se stotinjak predstavnika podizvoditelja i građevinske tvrtke GP Glavice, glavnoga izvoditelja radova na obnovi toga hotela. Oni su potraživali dodatnih 65 milijuna kuna za obavljeni posao. No, investitor grupacija “Valamar”, tvrdila je kako su tvrtki “Glavice”, kao glavnom izvođaču, ne samo platili ukupno 160 milijuna kuna, već da su ugovoreni iznos radova preplatili za 11 milijuna kuna. Također su bili spremni platiti još 10 milijuna kuna uz uvjet da “Glavice” svojim podizvođačima plate obavljene radove kako bi kooperanti opstali na tržištu.

Prosvjed ispred hotela Valamar Lacroma Resort ponovljen je 13. ožujka. GO Glavice i podizvođači i dalje su tražili da im se isplati 65 milijuna kuna. Najavljeno je i podizanje kaznene prijave protiv investitora. Uprava Babina kuka ostala je pri svojim dotadašnjim tvrdnjama, da su isplatili odnosno preplatili dogovoreni iznos i da se prosvjeduje na krivoj adresi. Isticali su da se podizvođači radova moraju obratiti GP Glavicama.

Tada je najavljeno i  pokretanje arbitražnog spora pri Hrvatskoj gospodarskoj komori od strane Glavice i PGM Raguse. Iako su prosvjednici najavljivali da će se okupljati svakih 15 dana, sve do ispunjenja njihovih zahtjeva, sve je završilo proglašenjem stečaja nad GP Glavicama.
 
AGONIJA GP-a DUBROVNIK
 
U međuvremenu, započeo je krah još jedne tvrtke u vlasništvu PGM  Raguse, građevinskog diva GP-a Dubrovnik i agonija njegovih radnika. Oni su 23. veljače iste godine, u pogonima tvrtke u Komolcu započeli štrajk. Bio je to očajnički potez za 350 radnika koji su tri mjeseca bili bez zasluženih plaća.

Istodobno, Uprava tvrtke koja je radnicima dugovala za plaće oko 4,8 milijuna kuna, te oko 2 milijuna eura za doprinose, najavila je još 150 novih otkaza. Tada se saznalo i da ukupna dugovanja GP-a Dubrovnik iznose 168 milijuna kuna. I dok se činilo da će „perjanicu dubrovačkog građevinskog sektora“ koji je svoj obol dao i u Domovinskog ratu, sve je vodilo prema stečaju.

Uslijedila su dva prosvjeda zaposlenika GP-a Dubrovnik pred PGM Ragusom, a kasnije i pred vijećnicom Grada Dubrovnika, a pojedini očajni radnici razmišljali su i na štrajk glađu..

Transparenti poput "Kralj kraljuje, GP gladuje", "Gladni smo, dajte nam zarađene plaće", "Kralju, care, gdje su pare?", slike su iz Dubrovnika koje su obišle zemlju.

U jeku prosvjeda, radnici nisu dobili ni četvrtu plaću, a tenzije su dodatno pojačane nakon što su blokirali kamenolom na Dupcu u vlasništvu PGM Raguse. Radnicima je prijetio izravni sukob s pripadnicima Interventne postrojbe PU dubrovačko- neretvanske koji su po rješenju Trgovačkog suda u Dubrovniku trebali uredovati zbog blokade kamenoloma. Blokada je obustavljena nakon što je Uprava PGM Raguse na ruke radnicima isplatila jednu plaću.

U međuvremenu SGH sindikalna podružnica GP-a Dubrovnik  prekinula je sve sindikalne akcije, donesena je odluka o pokretanju stečajnog postupka nad GP-om, a podnijete su u kaznene prijave protiv bivših i tadašnjih uprava i vlasnika tvrtke. Radnici su vjerovnicima predložili da podrže odluku o pokretanju stečaja s preustrojem, a od gradske uprave tražili su isplatu jednokratne socijalne pomoći, koju je predložio gradonačelnik Andro Vlahušić uz uvjet da se Libertasu omogući ostanak u remizi naredne dvije godine.

Grad Dubrovnik inicirao i nekoliko sastanaka s predstavnicima Uprave, sindikata, i vjerovnika, kako bi se izbjegao stečaj. No, pomoći nije bilo. Predsjednik Uprave PGM Raguse Marinko Benić priznao je kako ta tvrtka nije u mogućnosti spasiti GP Dubrovnik od stečaja. Iako se govorilo da bi splitski Konstruktor mogao preuzeti GP Dubrovnik, 1. travnja 2010. Trgovački sud u Dubrovniku donio je odluku o otvaranju stečajnog postupka nad tom tvrtkom, a za stečajnog upravitelja imenovan je Dragan Josip Knežević. Tada je račun GP-a Dubrovnik bio u blokadi 62 dana, za ukupno  36.793.248,69 kuna.
 
I VRTLAR U ŠTRAJKU ZBOG PLAĆA!

Početkom listopada 2010. godine, štrajkali su u zaposlenici Vrtlara. Razlog  – neisplata tri posljednje plaće. U gradskim kuloarima u to doba mogle su se čuti razne informacije vezane za tu gradsku tvrtku. Jedna je govorila kako će Vrtlar u proces restrukturiranja, a druga da i njega čeka stečaj. Nakon neuspjelih pregovora radnici Vrtlara krenuli su u štrajk, tražeći isplatu plaća za srpanj i kolovoz.

Ogorčeni radnici također su sumnjali kako aktualna gradska uprava pokušava stvoriti ozračje u kojem bi se mogla domoći vrijednih nekretnina, dok za održavanje zelenih javnih površina od 200 tisuća metara četvornih, izdvaja svega 25 kuna po kvadratu. U međuvremenu, Skupština dubrovačkoga “Vrtlara”, odobrila je podizanje kredita kod OTP banke u iznosu od 12 milijuna kuna, kako bi se riješila dugovanja te plaće i otpremnine za one djelatnike koji su proglašeni viškom. Na posljetku, radnici Vrtlara prekinuli su jedanaestodnevni štrajk 14. listopada, nakon što je uplatom plaće za srpanj i kolovoz poslodavac ispunio njihove zahtjeve.
 
ŠTRAJKAŠI „PUCIĆ PALACEA“
 
2010. godine štrajkalo se i u turizmu. Naime, nakon neuspjelog pokušaja mirenja sindikalaca i Uprave zbog neisplate plaća od studenog 2009. godine, u veljače 2010. sa štrajkom upozorenja započeli su i zaposlenici  luksuznog dubrovačkog hotela “Pucić Palace”. Marc van Bloemen, predstavnik Sindikata turizma i usluga te zaposlenik Pucić Palacea, tad je isticao kako je s Upravom, odnosno direktorom, bio postignut sporazum prema kojem je djelatnicima trebala biti isplaćena plaća za studeni te pola plaće za prosinac i pola plaće za siječanj.

Između ostalog, radnici su zahtijevali i kolektivno pregovaranje uprave sa sindikatom. Niti jedan od radničkih zatjeva nije ispunjen, a štrajk je nastavljen. Hotel je ipak te godine otvorio svoja vrata, uz postupno podmirenje dugova prema radnicima.
 
PROSVJEDNE KOLONE TAKSISTA

Prošle 2011. godine u travnju štrajkali su i dubrovački taksisti. Prosvjednim kolonama kroz Grad željeli su upozoriti Grad Dubrovnik kako je broj izdanih dozvola za ovu djelatnost prevelik. Pokrenuli i postupak ocjene ustavnosti Odluke o auto taksi prijevozu, prema kojoj je Grad uredio taksi prijevoz na svom području.

Iz dubrovačkog taksi udruženja isticali su  kako je na području Dubrovnika potrebno 126 taksista, a ne 166, za koliko je Grad izdao dozvole. Taksisti su isticali kako za korištenje taksi stajališta izdvajaju 10.000 kuna godišnje, unatoč činjenici da se taksi stajališta ne bi smjela naplaćivati. Razlog njihovog nezadovoljstva bio je i nedovoljan broj taksi stajališta. Nešto kasnije udovoljeno im je po pitanju taksi stajališta, te im je gradska uprava iscrtala dodatne.

Početkom veljače prošle godine 28 radnika Otoka znanja puni dva mjeseca nije dobilo plaću. Situacija se zaoštrila nakon što nije  uspio koncept Otoka  znanja. Sindikati su pokhrlili na Koločep, a sami mještani dali su potporu radnicima. U međuvremenu, Privredna banka pokrenula je stečaj. Za stečajnu upraviteljicu imenovana je Ivanka Sušić iz Dubrovnika. Račun ustanove bio je blokiran 180 dana, a nepodmireni nalozi za plaćanje premašili su 47 milijuna kuna.

Ove godine, situacija se, koja već neko vrijeme tinja, zaoštrila i u gradskom prijevozniku Libertas. Iako su zaposlenici donijeli odluku o stupanju u štrajk, to im je nakon tužbe Uprave tvrtke, zabranio Županijski sud u Dubrovniku. Podsjetimo, odluka o štrajku donesena je nakon jednostranog raskida već raskinutog Kolektivnog ugovora i prekida Protokola o načinu vođenja pregovora oko novog Kolektivnog ugovora od strane direktora Đura Deranje. Sada slijedi čekati Vrhovni sud i njegovu odluku o tome imaju li zaposlenici Libertasa zakonsko pravo na štrajk.

Komentari





O autoru: Baldo Marunčić

Diplomirani novinar i magistar struke odnosa s javnošću sa žutim pojasom iz karatea. Fanatik trivije, šahovski kibicer i zaljubljenik u ukusnu domaću hranu i svoj Grad. Ne podnosi nepravdu i smatra kako novinarstvo treba biti oružje protiv te nepogode.

Iz rubrike
Impressum |  © 2013 dulist d.o.o. Sva prava pridržana