Natrag
20.10.2017 16:29

facebook

twitter

google

rss

dulist

Elementarna greška Igara

25.7.2015 @ 8:59 Dulist Aktualno

Podijelite:

‘Prvi premijerni naslov Igara’ izraz je koji je nekad značio onaj prvi topli udah kulture, prvi zaron u osvježavajuće moreljetnih zbivanja grada.

Zahvaljujući ‘Elementarnim česticama’ taj izraz je sada oskvrnut i trebat će dugo vremena da se vrati pravi pojam tog značenja. Dakle, djelo kontroverznog Michela Houellebecqa koje je adaptirao Ivica Buljan, nakon svog ‘sigurnosnog’ izvođenja na Lovrjencu, svetom mjestu Igara, odnosno nakon što se ova ‘predstava-performans-štogod’ odgleda, povlači za sobom nekoliko pitanja – Zašto je ova predstava uopće na Igrama? Čemu privlačenje pozornosti seksualnim egzibicijama? Gdje je ovdje uopće veza s bilo čime kontroverznim? I možda najbitnije – Po čemu je ova predstava toliko važna da se zbog nje žrtvovalo puno toga, od novaca koji su uvijek bolna točka kulturnih događaja, do drugih, zacijelo boljih naslova?
Baš kao što sam termin u fizici ‘elementarna čestica’ nema svoju unutrašnju strukturu, tako ni istoimena predstava redatelja Buljana nema nikakvu strukturu, osim repetitivnih monologa i mini dijaloga, te ostalih umjetničkih oblika u kojima glumci pokušavaju publici dočarati teze koje smo valjda svi svladali u pubertetskim godinama, kada je na red došla alternativna glazba, zanimanje za knjige i na primjer, različiti glazbeno društveni, urbani pokreti.

Ipak, glumci su revno prikazivali publici različite sfere ljudske povijesti kroz djela ‘hipi knijževnika’ i parole i stavove pokreta otpora koji su izrazito zanimljivi ako si 15-godišnjak, a koje je u prosjeku publika Igara vjerojatno već svladala. Mora se dodati i to kako su ponašanjem, glumom na neki čudan način podsjetili na elemente slavnog kontroverznog animiranog filma ‘Mačak Fritz’, koji svoj smisao ima upravo zbog konteksta vremena u kojem je nastao (1972.), za razliku od danas adaptiranog teksta koji je, usput budi rečeno, iz 1998. godine. Nespretno spajajući nesuvislo izrecitirane teorije različitih razdoblja ljudske povijest kombiniranih s uvrnutim teorijama molekularne biologije, glumci su napravili bućkuriš nekakve retrospektive pobune čovječanstva.

No, kako ne bi previše ‘upili’ s time, glumci su pronašli zanimljiv ključ razbijanja monotonije predstave – skidanje, masturbacija, simuliranje seksa, nasilje… Nažalost, glasni zvukovi i šepurenje na bilo kakav način da bi se privukla pažnja odlika su nekih drugih vrsta na planeti, čovjek koliko toliko može i bez toga. Osobito ako se može privući pozornost publike bez masturbacije dok pogledom pokušavaš uloviti pogled nekoga tko, na primjer, sjedi u prvom redu.

Dakle, teme seksa i nasilja nažalost su davno prestale biti tabu, a zbrčkane unutar dva sata postaju ništa drugo doli nepotrebno ‘iživljavanje’ glumaca nad publikom.
Što se tiče kontroverznog, tu je i nekoliko mjeseci konstantnog potpaljivanja medija o tome kako je ovo predstava koja ‘pomiče granice’. Zapravo, pomiče ih. Pomakla je granice Igara unatrag, a ljestvica kriterija festivala pala je dublje od onih 37 metara visine na kojoj su se ‘Čestice’ izvodile. Eto, to je jedino kontroverzno u ovoj prestavi.

Kako umjetnost inače za svoju bit ima pomicanje granica (neki to malo preozbiljno ili preosobno shvate), ova prestava je nazvana – kontroverzno erotičnom, što je zapravo potpuno pogrešno. U njoj nema erosa, već nasilnog prikazivanja spolovila ‘u ime umjetnosti’ što se najbolje očituje u ‘dijalogu’ Christine i Bruna, koji je nametnut kao teatralna forma čisto da bi bio pokriće za višeminutnu masturbaciju koja per se nema svrhe (osim valjda pokazivanja biološkog nagona, kad se već citiraju i recitiraju i neke formule na sceni).

‘Dijalog’ je spomenut kao jedan od tek nekoliko trenutaka gdje je ova predstava imala uopće elemente teatra. Iako je readatelj Buljan i na konferenciji za medije spomenuo kako će ‘Elementarne čestice’ biti kazališno radikalnije, utrpati glazbu, eseje, monolog, dijaloge i performans u jedno svakako nije sretno rješenje za borbu protiv imaginarnog neprijatelja ili pokazivanje kako je ova predstava ‘nešto više’. Ova predstava je kaotična masa bez izražajne ideje. Nažalost. Nažalost zbog truda glumaca, koji su ipak pod lupom javnosti, medija, a u konačnici i policije morali vježbati, raditi, mučiti se, pjevati, svirati… Sve to kako bi pokazali kako su eto, kazališno radikalniji. Pitanje za kraj – radikalniji od čega točno?
Tko je u ‘česticama’?
Redatelj Ivica Buljan “Čestice” postavlja prema adaptaciji Velimira Grgića. Dramaturg je Robert Waltl, scenograf Aleksandar Denić, kostimografkinja Ana Savić Gecan, oblikovatelj svjetla Elvis Butković, a autor glazbe Mitja Vrhovnik Smrekar.
Dramski ansambl predstave čine Marko Mandić, Senka Bulić, Stipe Kostanić, Hana Selimović, Lucija Šerbedžija, Zoran Prodanović Prlja, Jelena Miholjević, Marko Cindrić, Miki Solus, Mada Peršić, Paško
Nagle izjave
Mani Gotovac, ravnateljica dramskog programa Igara, među mnoštvom izjava kojima je htjela uzburkati javnost, najavila je i u siječnju ove godine (prije službene, tradicionalne objave programa Igara) kako slavni autor dolazi na svoju premijeru. Je li ga tko vidio? To je dokaz koliko je nepotrebno veličati one koji svakako ne bi uzvratil istom mjero ili pak fiktivne zvijezde. Ali – drama je drama, pa makar trajala samo nekoliko minuta…

Mia Njavro

Komentari





O autoru: Dulist


Iz rubrike
Impressum |  © 2013 dulist d.o.o. Sva prava pridržana