Vizure našeg Grada što namjerno, uz blagoslov nadležnih, što nehotimice često se mijenjaju. Nije izuzetak da pojedinci iz neznanja i samovolje uzimaju stvari u svoje ruke zbog čega ponajprije trpe materijalna dobra koja smo dobili u nasljeđe od naših, jasno je, mudrijih i osjećajem za mjeru potkovanijih prethodnika. Mada u sljedećem primjeru kojeg ćemo navesti to nužno i nije slučaj, sa sigurnošću suprotno ne možemo ustvrditi. Naime, slijedom opažanja sugrađana odlučili smo provjeriti tko je i zašto dao zeleno svjetlo za uklanjanje izvornih rešetki s prozora zgrade bivše podružnice Narodne banke Jugoslavije na Pilama.
Projekt obnove fasade napravljen još 2016.
Svojevremeno prenamijenjena za potrebe Službe društvenog knjigovodstva tj. SDK, danas je dom gradske razvojne agencije DURA, Upravnog odjel za turizam, gospodarstvo i more te Upravnog odjel za europske fondove, regionalnu i međunarodnu suradnju, a kako se nalazi u zaštićenoj kontaktnoj zoni povijesne jezgre uživa najviši stupanj spomeničke zaštite. Rešetke, kako su nam objasnili zabrinuti Dubrovčani, a koji su se pokušavali pobliže informirati o razlozima njihovog ‘nestanka preko noći’, doslovno su iščupane čime je, sugeriraju, oštećen gotovo stoljetni brački kamen.
Navodno, tvrde, nadležni su ih nakon što su uvidjeli svoju pogrešku pokušavali nespretno vratiti natrag, a ovoj priči u prilog idu ostatci nekadašnjih prozorskih okvira i, kako tumače, kramom skinutih roletna u dvorištu zgrade. Navedeno smo zatekli kako nam je rečeno, no pogrešno bi bilo bez objašnjenja zaključiti kako je posrijedi devastacija. Iz Zavoda za obnovu Dubrovnika tako su nam naveli kako je ZODu studenom 2019. ugovorio radove izmjene vanjske stolarije južnog i istočnog pročelja zgrade, a ugovaranju navedenih prethodili su obilasci zgrade u suradnji s korisnicima te predstavnicima odjela.
Tijekom obilazaka zgrade otkrili su nam kako je konstatirano da nedostaju rešetke na pojedinim prozorima, ali nitko od nazočnih nije bio točno upoznat tko i kada je demontirao rešetke, ali se jest spominjalo da je u tijeku restauracija rešetki. Ipak, sve rešetke koje je Zavod zatekao na prozorima zgrade, a koje se nalaze u ugovorenom obuhvatu izmjene stolarije južnog i istočnog pročelja, ponovno su postavljene na prozor, naglasili su iz ZOD-a. Po čijem projektu te je li se prilikom njega poštovao izvoran izgled, nisu odgovorili. Kako su one vraćene tek na prozore suterena, nismo se stoga mogli oteti dojmu kako se na ovu građevinu pomalo zaboravilo.
Njena ‘obnova’, usudili bi se reći, odvija se šutke i odviše sporo. Na izbijeljenoj fasadi, čiji projekt sanacije je izrađen još 2016., itekako su vidljivi ratni ožiljci nastali 90-ih prošlog stoljeća. Hrđa je također primjetna, a oko bode i zubom vremena načeta stolarija čiju ‘zamjenu’ su naši sugovornici zatekli na pločniku ispred. Ovakav nemar, govore nam stanovnici Ulice Branitelja Dubrovnika gdje se nalazi, ne čudi. Pažnja nam je nerijetko usmjerena prema građevinama renesanse, odnosno baroka dok ona recentnija arhitektonska rješenja, iako svojedobna postignuća stila, prolaze ispod rada.
Spomenik međuratne arhitekture
— Dubrovačka arhitektura nakon pada Republike, a posebno ona iz vremena 20. stoljeća do sada je relativno rijetko proučavana, što možda na na prvi pogled i ne čudi, s obzirom na iznimno bogatu arhitektonsku baštinu ranijih stoljeća. Ipak, u Dubrovniku ima antologijskih ostvarenja arhitekture iz tog vremena, pa su tako, naprimjer dubrovački opus arhitekata poput Nikole Dobrovića ili arhitektonskog dvojca Kauzlarić-Gomboš raniji istraživači prepoznali i visoko vrednovali – kaže nam povjesničar umjetnosti Ivan Viđen kojeg smo upitali nešto više o prošlosti i prvotnoj funkciji ex palače Narodne banke.
Njoj, komentira nam Viđen, pripada posebno mjesto u korpusu međuratne arhitekture. Naime, građena je tijekom 1935. i 1936., a prema projektu beogradskog arhitekta i profesora Bogdana Nestorovića te jedna od rijetkih građevina podignuta isključivo za uredsku namjenu, u ovom slučaju Narodne banke Kraljevine Jugoslavije, čiji je vice-guverner nešto ranije bio upravo Dubrovčanin Melko Čingrija, vlasnik prekrasne vile na Boninovu. Nestorović je projektirao službenu zgradu reprezentativnog pročelja s referencama na dubrovačka gotičko – renesansna zdanja.
To je, govori, napravio u vrlo slobodnoj interpretaciji. Zgrada je, iznosi ovaj povjesničar umjetnosti, izvorno imala središnji prostor s pultom za stranke, urede za činovnike, trezor i sve potrebne nusprostorije. Također, dio njenih prvobitnih ukrasa i opreme, kako su u svojim radovima napisali znanstvenici Sandra Uskoković i Antun Baće, svakako su bile metalne rešetke na prozorima suterena i prvog kata. Njihovo svojstvo, logično, nije bilo tek dekorativno već u svrhu pojačane sigurnosti. Zanimljivo samo prizemlje izvedeno je u betonu, a kako bi pružilo utočište u trenutku napada iz zraka.
Zgrada bivšeg SDK prije (gore) uklanjanja rešetki s prozora
— Iako joj se ne može odreći monumentalnost, zgrada Narodne banke je stiješnjena na uskoj parceli uz prometnicu što otežava sagledavanje cjeline pa tako ipak uvelike izostaje efekt koji je arhitekt želio postići. Umjetničke reljefe s alegorijskim likovima izradio je kipar Petar Pallavicini, a znatna pažnja posvećena je oblikovanju detalja opreme visoke zanatske kvalitete izvedbe. Zgrada je, dakle, važna i radi svoje izvorne funkcije, kao i svoga umjetničkoga i zanatskoga oblikovanja visoke kvalitete – ispričao nam je Ivan Viđen.
Objavljeno u tiskanom izadnju DuLista, 24. lipnja 2020.