Povodom Vladinog prijedloga Zakona o obnovi Društvo prijatelja dubrovačke starine oglasilo se priopćenjem koje prenosimo u cijelosti.
"Društvo prijatelja dubrovačke starine je udruga civilnog društva stara preko šezdeset godina. Samo nešto kraće upravlja i gospodarski iskorištava dubrovačke i stonske zidine, kao i druge objekte kulturno povijesnog naslijeđa Dubrovačke republike.
Tim slijedom je prvim pisanim ugovorom potvrđeno već postojeće upravljanje i gospodarsko iskorištavanje gradskih zidina 1969. godine. Taj odnos je prilagođen novonastalim društveno političkim prilikama novim ugovorom 1998. godine koji ugovor je izmijenjen i dopunjen 2009. godine temeljem odluke Vijeća Grada Dubrovnika, a na prijedlog tadašnjeg gradonačelnika Andra Vlahušića.
Osnivači su organizirali društvo na zasadama svijesti o općem dobru i promicanju tog dobra kao trajne i neupitne vrijednosti u odnosu na pojedinačne interese kratkoga daha. Taj način razmišljanja i rada se i danas njeguje u Društvu tako da njime kroz cijelu njegovu povijest upravlja Veliko vijeće koje može imati između 21 i 39 članova sa mandatom od dvije godine. Na isto razdoblje Veliko vijeće između svojih članova bira Malo vijeće kao kolegijalni izvršni organ Velikog vijeća, koji upravlja radom Društva između dviju sjednica i može imati najmanje sedam, a najviše trećina od broja članova Velikoga vijeća.
Ovaj ustroj je nastao, a i danas postoji, kao potreba da se onemogući samostalno djelovanje bilo kojega pojedinca u upravljanju tako vrijednim dobrima kakvim upravlja Društvo. Naime, omogućiti bilo kojem pojedincu odlučivanje o dobrima tolike važnosti i vrijednosti, ma kako možda dobre bile njegove početne nakane, je uistinu nespojivo i kontradiktorno samo po sebi sa poimanjem općeg dobra i interesa.
Očito je danas takvo promišljanje u upravljanju našom najvrednijom baštinom došlo u sukob s potrebama bezobzirne i vulgarne komercijalizacije i privatizacije svega pa i tako visoko vrijednih i osjetljivih dobara kao što su dubrovačke zidine. Zagovornici takvog pristupa su u Andru Vlahušiću našli svog vrlo agresivnog i zdušnog izvršitelja.
Naime, kako je već navedeno važeći ugovorni odnos je izmijenjen i nadopunjen baš na prijedlog tog istog Andra Vlahušića, da bi nedugo nakon realiziranog ugovornog odnosa između Grada i Društva, s klauzulom nepromjenjivosti za razdoblje od deset godina, on zatražio prekid dugogodišnjeg dobrog odnosa i izmjenu načina upravljanja, korištenja i obnove gradskih zidina bez ikakvog suvislog obrazloženja i objašnjenja.
Kada je utvrđeno kako nije moguće jednostrano raskinuti ugovorni odnos bez odgovarajućih zakonskih posljedica pokušao je to provesti kroz izmjene i dopune Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Nakon što je utvrđeno kako to nije moguće Ministarstvo kulture je predložilo Društvu zaključivanje novoga, sada tripartitnog ugovora između Grada, Ministarstva i Društva o upravljanju zidinama kojim je praktično Društvo isključeno iz poslova upravljanja, obnove i zaštite gradskih mira. Društvu takav novi ugovor nije bio prihvatljiv i nije na njega pristalo.
Na kraju, očigledno u nemogućnosti prihvaćanja uobičajenih pravnih posljedica slobodnom i zakonitom voljom preuzetih obaveza kroz odluku Gradskog vijeća, Andro Vlahušić samoinicijativno i bez ikakvog sudjelovanja Vijeća Grada Dubrovnika kao jedinoga tijela ovlaštenoga za raspolaganje imovinom Grada tolike vrijednosti, pokušava opet uz pomoć Ministarstva kulture RH, poništiti odnos uspostavljen valjanim ugovorom kroz Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o obnovi Dubrovnika.
Mišljenje o tom prijedlogu kako Društva tako i samog Zavoda za obnovu Dubrovnika je priloženo ovome dopisu te ne treba ponavljati.
Međutim potaknuti najnovijim istupima Andra Vlahušića o ovoj temi dužni smo zainteresiranima pojasniti kako je teško vjerovati da predložene (protuustavne) izmjene i dopune mogu proći zakonodavni postupak Sabora Republike Hrvatske. Međutim, kada bi se to kojim slučajem i dogodilo, ne bi se zidine vratile Gradu, kako opetovano izjavljuje Vlahušić, nego bi se slijedom tamo predloženih odredbi zidine oduzele Gradu i onemogućilo Grad da putem Gradskog vijeća o njima odlučuje.
O njihovoj sudbini, iskorištavanju i obnovi odlučivao bi neki novi Zavod za obnovu Dubrovnika sa potpuno izmijenjenom strukturom i opisom djelatnosti. Tim Zavodom bi slijedom većinskih vlasničkih udjela upravljala Vlada Republike Hrvatske, dok bi cjelokupno financiranje padalo na teret Grada. Dakle potencijalne štetne posljedice za Društvo su upravo neznatne u odnosu na štetu koja bi izravno bila prouzročena Gradu.
Dubrovnik bi faktično i sadržajno bio izvlašten od svojih zidina u korist Republike Hrvatske, iako je licemjerno u Prijedlogu izmjena navedeno kako se tim propisom ne dira u vlasnička prava Grada Dubrovnika.
Vlahušić uporno ponavlja i pokušava obmanuti javnost kako je Društvo nešto Gradu oduzelo, a on to sada hoće vratiti. Međutim, baš na njegov prijedlog je Gradsko vijeće donijelo valjanu odluku da upravljanje i iskorištavanje gradskih mira nastavi Društvo. Dakle, ako itko ima neke nečasne namjere sa zidinama to je upravo Andro Vlahušić koji uporno zlorabi svoj položaj pokušavajući pod svaku cijenu ostvariti svoj naum.
Iako nitko u Društvu niti ne pomišlja dovesti u pitanje interes Republike Hrvatske u (kostruktivnom) sudjelovanju u obnovi i zaštiti zajedničke nam kulturno povijesne spomeničke baštine, Andra Vlahušića ipak treba podsjetiti da bi košulja trebala biti bliža od kaputa i da je šteta ovako velike vrijednosti zlorabiti radi stjecanja jeftinih i upitnih političkih bodova.
U Dubrovniku, 31. svibnja 2013.godine
Društvo prijatelja dubrovačke starine"