Majčinstvo i karijeru nije uvijek lako uskladiti.
Koliko je to u stvari teško te koji su pritom najveći izazovi, otkriva portal MojPosao u istraživanju provedenom na 300 ispitanica koje su ujedno i majke.
Čak 53 posto ispitanica izjavilo je kako im je karijera utjecala na planiranje majčinstva. Ovim ispitanicama je najčešći razlog taj da su čekale dobivanje stalnog posla prije nego što su se odlučile na majčinstvo (56 posto). Nešto više od četvrtine (28 posto) ispitanica karijeru su ‘stavile na čekanje’ te su joj se posvetile tek nakon što su postale majke, dok je 16 posto ispitanica pričekalo napredovanje pa se tek tada posvetile majčinstvu.
Ispitanice s visokom stručnom spremom u nešto su većoj mjeri majčinstvo usklađivale s karijerom (69 posto) u odnosu na ispitanice sa srednjom stručnom spremom (41 posto). Ispitanice s visokom stručnom spremom češće su se našle u situaciji da su majčinstvo odgodile zbog planiranog napredovanja (22 posto) od ispitanica sa srednjom stručnom spremom (3 posto). Ispitanice sa srednjom stručnom spremom su se pak češće našle u situaciji da čekaju stalni posao kako bi se posvetile majčinstvu (66 posto ispitanica sa srednjom i 49 posto ispitanica s visokom stručnom spremom).
Kada bi im financijska situacija to omogućavala, više od polovice ispitanica (53 posto), priuštile bi sebi da ostanu kod kuće i ne rade. Zanimljivo je da obje skupine ispitanica, one koje žele raditi te one koje žele ostati doma, imaju u prosjeku 1,7 djece, s time da je prosječna starost djece veća kod onih ispitanica koje žele ostati doma (9 godina) nego kod onih koje žele raditi (7,8 godina).
Kada bi im situacija to dopuštala, u većoj mjeri doma bi ostale ispitanice sa srednjom stručnom spremom (52 posto), nego one s visokom stručnom spremom (42 posto).
Nakon što su rodile, gotovo polovica ispitanica (47 posto) na posao su se vratile po isteku godine dana. Petina ispitanica (22 posto) na posao su se vratile prije isteka od godine dana i to prvenstveno zbog financijske situacije i niskih rodiljnih naknada. Nakon više od godine dana na posao se vratilo 22 posto ispitanica, a najčešći razlog produžavanja roditeljskog dopusta je nemogućnost upisa djeteta u vrtić.
Povratkom na posao javlja se i pitanje dojenja. Iako je gotovo polovica ispitanica (47 posto) dojenje prekinulo i ranije iz razloga nevezanih za povratak na posao, u trenutku povratka na posao 15 posto ispitanica je moralo prekinuti dojenje, dok je 34 posto ispitanica dojenje prorijedilo. Svega 3% ispitanica dojilo je/izdajalo se za vrijeme posla.
Više od polovice ispitanica (59 posto) nisu imale problema na poslu kada su objavile da su trudne. U većoj mjeri probleme su imale ispitanice sa srednjom stručnom spremom (50 posto), nego one s visokom stručnom spremom (38 posto).
Od ispitanica koje su imale problema na poslu kada su objavile da su trudne, njih čak 48 posto dobilo je otkaz (to je 17 posto od ukupnog broja ispitanica). Čak 32 posto ispitanica degradirano je povratkom na posao i smanjena im je plaća, dok je petina (21 posto) doživjela da im je onemogućeno najavljeno napredovanje.
Osim samog odlaska na porodiljni, s povratkom na posao za dio ispitanica problemi su se nastavili. Tako je 34 posto ispitanica doživjelo neugodnosti na poslu zbog bolovanja djeteta, dok 33 posto ispitanica kaže kako nisu doživjele neugodnosti. Jednak postotak ispitanica (33 posto) nisu niti odlazile na bolovanje radi bolesti djeteta nego su imale podršku okoline (otac ili ‘baka-servis’).
Od ispitanica koje su doživjele neugodnosti zbog odlaska na bolovanje, najveći broj njih (56 posto) neugodnost su doživjele od nadređene osobe, i to ženskog spola, dok 48 posto ispitanica navodi kako su neugodnosti imale od strane muškog nadređenog. Od strane ženskih kolega neugodnosti je imalo 23 posto ispitanica, a od strane muških kolega njih 17 posto.
Od ispitanica koje su doživjele neugodnosti, najviše njih (70 posto) doživjele su poglede neodobravanja, pasivnu agresiju (59 posto) te verbalno upozorenje (50 posto), dok je 24 posto ispitanica doživjelo prijetnju otkazom, a njih 9 posto otkaz je i dobilo zbog čestih odsustava s posla. Nešto više od četvrtine ispitanica (29 posto) nisu napredovale, niti su dobile povišicu kao direktnu posljedicu češćih odlazaka na bolovanje zbog bolesti djeteta.
Kako bi im se olakšala svakodnevica, većina majki (58 posto) je izjavila da bi im pomogla viša plaća kako bi imale mogućnost platiti servise kao što su dadilja ili pomoć u kući. Za 40 posto majki olakšanje bi bilo više dana godišnjeg odmora, a 37 posto njih bi željelo fleksibilno radno vrijeme. Kako bi se mogle posvetiti obitelji, 30 posto ispitanica željele bi raditi na pola radnog vremena, dio njih željele bi neke dane raditi od kuće (24 posto) ili bi željele u potpunosti raditi od kuće (19 posto). Od ostalih beneficija ispitanice su navodile radno vrijeme od 6 sati, neradne vikende i rad u samo jutarnjoj smjeni.
Velika većina ispitanica ne smatra kako bi im bila praktična mogućnost dovođenja djeteta na posao. I iako bi im u nekim situacijama to dobro došlo, ipak su mišljenja kako bi u tom slučaju njihova produktivnost bila niža.
-Posao je mjesto rada i apsolutno ne vidim kako bi takav eksperiment bio zabavan (i učinkovit) ni djetetu ni meni.
-Ponekad je problem oko organizacije čuvanja djeteta koje ne može u vrtić ili školu, bilo bi lijepo da može na posao sa mnom ali ne znam koliko bih mogla biti operativna u tom slučaju.
Svega 29 posto ispitanica zadovoljno je ravnotežom privatnog i poslovnog života, dok je njih čak 71 posto nezadovoljno. U nešto većoj mjeri zadovoljne su ispitanice s visokom stručnom spremom (34 posto) od ispitanica sa srednjom stručnom spremom (22 posto).