Američka indie etiketa ANTI- dom je Tomu Waitsu još od 1999. godine i Grammyjem nagrađenog albuma ‘Mule Variations’, a nakon serije reizdanja njegova recentnog opusa, ‘ANTI-‘ je remasterirao i reizdao prvih sedam Waitsovih albuma nastalih od 1973. do 1980. godine. Te ploče zaokružuju njegovu fazu pjesnika iz jazz kluba inspiriranog Dylanom i neglazbenicima poput stožernih autora Beat pokreta.
Njegov prvi album ‘Closing Time’ bio je više uronjen u tadašnji folk zvuk nego u piano/kontrabas/sax jazz stil kasnijih albuma iz tog desetljeća, objavljen je za Asylum Records (Warner) 1973. godine i donio mu je prepoznatljivost koja godi svakom mladom skladatelju, a najviše zahvaljujući tome što su soft-rock giganti Eagles obradili njegovu ‘Ol’ 55′. Tranzicija u pseudo jazzera s jednom nogom u Tin Pan Alley tradiciji nastavljena je na idućem albumu, melankoličnom ‘The Heart of Saturday Night’ (1974.) čija je naslovna pjesma posveta Jacku Kerouacu, pioniru Beat generacije (njega i Neala Cassadyja, protagonista Kerouacovog velikog američkog romana ‘Na cesti’, Waits će se sjetiti i na albumu ‘Foreign Affairs’). Proces pretvorbe u jazz kronera završava na svom trećem albumu ‘Nighthawks at a Dinner’. Snimljen u komadu pred malom odabranom publikom kao live album, ‘Nighthawks’ osim vjerno prenesene atmosfere zadimljenog jazz kluba donosi potpuno nove pjesme isprekidane Waitsovim duhovitim upadicama.
Waits je mistični pjesnik, nepopravljivi romantik, vlasnik legendarnih citata poput ‘nemam problem s pićem, osim kad ga ne mogu dobiti’
Ova serija reizdanja koja uključuje i sjajni ‘Small Change’ završava albumom ‘Heartattack and Vine’, njegovim finalnim izdanjem za Asylum. Ta ploča, smatraju mnogi, donosi prvu naznaku značajnog zaokreta u zvuku predstavljenim 1983. albumom ‘Swordfishtrombones’, no neki su Waitsu tada zamjerali prekomjerno oslanjanje na blues obrasce u polovici pjesama što pripisivali nedostatku jasnog smjera i fokusa. A treći, u koje i sam spadam, ‘Heartattack and Vine’ drže za jedan od njegovih najboljih i nepravedno zapostavljenih uradaka. Album je to koji je najbolje slušati u ono doba noći kada je ‘prerano za cirkus, a prekasno za barove’. Orkestrirane ‘On the Nickel’ i ‘Ruby’s Arms’, prva socijalne, a druga ljubavne tematike, spadaju u red njegovih najimpresivnijih balada, dok je o predivnoj ‘Jersey Girl’, koju je Springsteen vrlo prirodno učinio svojom, suvišno trošiti riječi. ‘Spiskao sam svu lovu u meksičkoj javnoj kući, onoj preko puta katoličke crkve…upucao sam jutro u leđa…rekao suncu da ide nazad’, vrišti Waits u ‘Mr. Siegal’, centralnom komadu albuma i nagovještaju njegovih budućih glazbenih istraživanja.
‘Dao sam 15 dolara za kurvu s previše šminke i slomljenom cipelom’, pjeva u ‘Saving All My Love for You’, dok je naslovna pjesma sa stihovima poput ‘Vrag ne postoji, to je samo Bog kada je pijan’ i tim minimalističkim distorziranim gitarskim rifom ogledna blues pjesma. To je prepoznao i legendarni bluzer Screamin’ Jay Hawkins, autor klasika ‘I Put a Spell on You’ iz 1956. godine. Upravo Hawkinsovu verziju Lewis je 1993. godine uvrstio u reklamu za tada neizbježan model 501. Waits je tužio i dobio, a tvrtka je povukla spot i ponudila javnu ispriku. Nikada poslije nije dozvolio svoju glazbu u reklamama, a svaki neovlašten pokušaj korištenja pjesama u komercijalne svrhe pratio je tužbama.
‘Za mene kažu da nemam hitova i da sam težak za raditi. I kažu to kao da je neka loša stvar’, rekao je 62-godišnji Waits 2011. godine na ceremoniji primanja u Rock’n’Roll Hall of Fame održanoj u njujorškom hotelu Waldorf Astoria, taman nakon što je pitao imaju li kipić, što mu ga je njegov najavljivač Neil Young upravo predao, i u modelu privjeska za ključeve. To je samo jedan iz mora primjera Waitsove neprilagođenosti. Ona je simpatična, čak očaravajuća, ali isto tako je i pomno režirana. No, njegova persona toliko je uživljena da je još sredinom 70-ih zauvijek izbrisana granica između čovjeka i umjetnika. Waits je mistični pjesnik, nepopravljivi romantik, vlasnik legendarnih citata poput ‘nemam problem s pićem, osim kad ga ne mogu dobiti’, istovremeno vrlo zatvoren i pristupačan, ali iznad svega autor i glazbenik posve jedinstvenog izričaja i zavidno stabilne karijere. ‘Kako tip s glasom poput tvoga odluči postati pjevač i uspije?’, pitao ga je australski TV voditelj Don Lane 1979. godine, godinu dana prije nego što je Waits napustiti Asylum Records te uz smjernice supruge Kathleen Brennan redefinirati svoj stil. -‘Pa, imao sam izbor između industrije zabave i karijere u klimatizaciji i rashlađivanju’, ispalio je strelovito istom tim grobnim, viskijem natopljenim i dobro nadimljenim glasom koji će uz nepresušni talent zauvijek ostati njegov trademark.
Foto: http://www.anti.com