Vaše vijesti

Volontiranje za demokraciju – priča s terena

U Dubrovniku je na press konferenciji objavljeno kako su građani Dubrovnika u protekla dva tjedna sakupili 10980 potpisa za raspisivanje referenduma.

Nakon provjere potpisa, Gradsko vijeće bi trebalo raspisati referendum s pitanjem 'Jeste li za usvajanje urbanističkog plana uređenja kojim se, uz izgradnju igrališta za golf, dozvoljava i izgradnja smještajnih kapaciteta s ležajevima (vila, hotela i apartmana) na platou brda Srđ'.

Ovo će biti prvi put da su građani zatražili da i oni budu uključeni u postupak donošenja tako velikih odluka i projekata koji utječu na život šire zajednice. Osim toga, ovo je prvi put u novijoj hrvatskoj povijesti da su građani na lokalnoj razini uspjeli skupiti dovoljan broj potpisa za raspisivanje referenduma.

Cijela priča seže unatrag nekoliko godina i da bi uopće bilo moguće prikupljati potpise za raspisivanje referenduma bilo je nužno stvoriti preduvjete. Sav trud u tom pravcu također je produkt volonterskog angažmana građana koji su se okupili u inicijativu „Srđ je naš“ koja pokušava animirati što više ljudi na promišljanje o oblikovanju jedinog preostalog prostora na koji se grad Dubrovnk može širiti.

Koliko je u tom pripremanju sudjelovalo ljudi i koliko su svog vremena, znanja i truda uložili nemamo podataka ali u dva tjedna prikupljanja potpisa koje je organizirao odbor za raspisivanje referenduma volontiralo je više od 200 ljudi, raznih dobi, oba spola, iz šire okolice Dubrovnika ali i iz drugih županija pa i inozemstva. Zajedno su uložili 1932 sata a da ih je netko angažirao po prosječnoj satnici prema podacima za prošlu godinu, trebao bi izdvojiti 90 546 HRK za to. Međutim dubina i opseg ovog volontiranja sežu mnogo šire i dublje od brojki.

Snaga volonterskog angažmana ovdje leži u kvalitativnom doprinosu općem dobru i u poticajnom učinku na građane. Jedan od koordinatora volontera, Ljubomir Grgurević jako lijepo opisuje kako vidi problem i rješenje koje bi se moglo ponuditi: „Dok svatko razmišlja samo za svoj privatni interes, investitor se vodi najvećom stopom profita, ljudi koji su prodali zemlju gledaju kako se što bolje snaći u situaciji kad im je isti taj nesolidarni neoliberalizam istrgnuo mogućnost da žive udobno na osnovi svog rada.

Privatno je postupio i svaki investitorov izrađivač projekata i studija, "obavivši posao" za plaću, bez obzira što osobno mislili o ideji apartmana i golfa na Srđu. Tako se svatko od nas svakodnevno privatno nosi sa svim problemima, iako su nam ti problemi zajednički i isti. Podnosimo to ipak privatno jer ne vjerujemo da su i drugi toga svjesni i da i drugi priželjkuju neko mrdanje. A onda krene inicijativa za referendum i ljudi se prepoznaju, vide da uopće nisu sami. To je osjećaj solidarnosti, zajedničke borbe za zajednički interes, i on je vrlo svečan i osnažujuć.

On nije samo koristan da se ljudi mobiliziraju za bolji život, taj osjećaj je dobar život sam. Sudjelovanje u nečemu kao što je ova inicijativa nije neka gorka ali nužna žrtva, nego zaista obogaćenje života kroz razgovore, upoznavanja, iskustva, pa i ona neugodna, te proslave i nova prijateljstva. Obavljena je tu i gomila rada, često fizički i mentalno zahtjevnog, a gotovo sve volonterski – je li to možda dokaz ili uputa za neku novu ekonomiju, koju pokreću drugačije motivacije – kao shvaćanje potrebe, solidarnost i osjećaj ispravnosti – a ne strah od gladi ili od konkurencije?“

Vjerujem da da ukoliko se odlučimo uključiti u promišljanje i oblikovanje svoje stvarnosti. Francuski filozof Alain de Benoist za demokraciju kaže kako njena najveća mjera nije najveća mjera slobode, ni najveća mjera jednakosti već najveća mjera učešća. S tim na umu posebno je poticajan podatak da se u ova dva tjedna potpisalo gotovo 30 % birača. Ljudi su se htjeli uključiti, promisliti i odlučiti.

Hrvatska je kroz povjest uvjeravana kako ne može sama i samostalna kako hrvatski narod nije odgojen za demokraciju te kako neće znati sam dobro odlučiti. Teško mi je vjerovati u to da nema kapaciteta za dobro odlučivanje u narodu koji je iznjedrio jednog Nikolu Teslu, Ruđera Boškovića ili Davora Pavunu. Još mi je teže u to vjerovati nakon što sam osobno čula od snimatelja dokumentarnog filma „You've been Trumped!“, s kojim sam zajedno volontirala, kako je u Dubrovniku puno jači osjećaj zajedništva vidljiv nego što je to bilo u Škotskoj po pitanju vrlo sličnog problema.

Kako je volontiranje pomoglo demokraciji na Šipanu? Skupljajući potpise u Luci Šipanskoj dobili smo stol, kavu, kolače, mogućnost da se ogrijemo kraj vatre i podršku što volontiramo od jedne stanovnice u kasnim 60-im godinama. Dok smo joj se zahvaljivali prišla nam je gospođa od skoro 80 godina sa štapom, koja je upravo kupila namirnice i pitala nas o čemu je riječ? Rekosmo joj kako prikupljamo potpise da bi građani mogli odlučiti o tome što će se graditi na Srđu. Željela je potpisati, ali joj se na licu pojavio izraz neugode.

Skrušeno je rekla kako je znala čitati i pisati ali se boji da je zaboravila. Dali smo joj papir sa strane da na njemu proba potpisati se, što je ona i učinila najbolje kako je umijela. Za slijedeći korak, upisa na potpisnu listu, trebao joj je OIB i JMBG a ona nije imala ništa sa sobom. To ju je rastužilo jer je znala da se ne može vratiti na vrijeme obzirom da slabo hoda. Ali onda se sjetila i zamolila svoju mlađu prijateljicu, našu dobročiniteljku, da pođe kod nje kući i donese joj odrezak od penzije na kojoj ima OIB. Naša baka iz ove priče se na kraju i upisala, ne znam hoće li ministarstvo uprave priznati taj potpis kao valjan ali se svakako upisala u naša srca. Od nesigurne, nepismene, polupokretne staričice postala je snalažljiva, poduzetna osoba koja je ostvarila ono što je htjela.

Alegorijski možda prikazuje ova slika trenutak u kom se danas u Hrvatskoj nalazimo. Možemo se usuditi i početi koristiti ono što načelno imamo, demokratski sustav upravljanja. Možemo se potruditi i potražiti pomoć ali bitno je odlučiti se i uključiti se.
Iskrene čestitke i veliko hvala svim volonterima koji su se uključili u prikupljanje potpisa i na taj način svojim primjerom najbolje promovirali snagu i vrijednost volontiranja.

Nastavimo i dalje tako.
 

Pročitajte još

ISKUSTVO HOSTESE ‘Dijelila sam kuću s 11 djevojaka – punu plijesni, smeća, opušaka, prljavih plahti…’

Dulist

PISMO GRADONAČELNIKU Učinite nešto kako bi se obeshrabrilo lokalnog ‘utjerivača komunalnog reda’

Dulist

PARKIRANJE NA KANTAFIGU Autobus ne može stati na stanicu, stvara se kolona koja čeka

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija