Natrag
19.8.2018 21:45

facebook

twitter

google

rss

dulist

Vatra i krv

8.8.2018 @ 20:03 Dulist dulist IN
4;4

Podijelite:

Piše: Ivan Jelčić

Prije točno dvadeset pet godina, u kolovozu 1993., najnasilnije doba metala je okončano na neizbježno tragičan način – brutalnim ubojstvom.

Metal je od samih svojih početaka u javnosti percipiran kao opasan i zlokoban. Šezdesete su bile doba društvene unificiranosti, odijela, kravata i šešira pa je iznenadna pojava dugokosih i zabrađenih muškaraca odjevenih u crno narušila ustaljene stereotipe, a u kombinaciji sa mračnijim tekstovima i glasnom glazbom konzervativna javnost nije niti malo sumnjala – sotonizam je stigao na kućne pragove. Black Sabbath i Alice Cooper bili su ogledni primjerci tog novog trenda, a čak je i apsolutno benigni KISS zbog svojeg make-upa i stiliziranih munja umjesto slova S proglašen subverzivnim (uz neizostavnu interpretaciju njihovog imena kao akronima Kings In Satan’s Service). Iako potpuno nezainteresirani za tu fiktivnu spiritualnu ideologiju, ti i mnogi drugi bandovi prihvatili su takav medijski prikaz jer su se tada, kao i danas, kontroverze uvijek bolje prodavale.

Šezdesete su bile doba društvene unificiranosti, odijela, kravata i šešira pa je iznenadna pojava dugokosih i zabrađenih muškaraca odjevenih u crno narušila ustaljene stereotipe

Osamdesetih ih nasljeđuje drugi val mračnog metala, u kojem bandovi poput Venoma (Welcome to Hell) i Slayera (Hell Awaits) koriste medijski publicitet za pozicioniranje na tržištu. Istovremeno u Švedskoj djeluje talentirani multi-instrumentalist Quorthon koji kroz svoj band Bathory popularizira nordijsku mitologiju serijom albuma koji kulminiraju sa remek-djelima ‘Blood Fire Death’ i ‘Hammerheart’.

Krajem osamdesetih u Quortonovom susjedstvu, Norveškoj, pojavljuje se nova sub-kultura inspirirana ekstremnim metalom Bathoryja i Venoma, po čijem drugom albumu ‘Black Metal’ i nazivaju svoj žanr. Brzina, distorzija, bubnjarski blast beatovi, vrišteći vokali, pseudonimi i neizostavno pituravanje lica u bijelo-crnu ‘mrtvačku’ boju postali su zaštitni znak žanra, uz obveznu anti-kršćansku i sotonističku ikonografiju i tekstove. Jedini problem je bio što su Norvežani sve to shvatili – potpuno ozbiljno! Darkthrone, Immortal, Emperor, Gorgoroth… Samo su neki od bandova koji su vladali lokalnom scenom, a priča iz početne rečenice je vezana za najpoznatiji band – Mayhem.

Povijest Mayhema je uvijek bila puna nasilja i krvi. Grupu je osnovao gitarist Euronymous, a najplodnije razdoblje grupe od 1988 do 1991 obilježili su ritaualno krvavi koncerti na kojima se pjevač Dead redovito samozlijeđivao. Dead je počinio samoubojstvo 1991., grupa doživljava kadrovske promjene te im se na basu priključuje Varg Vikernes. Otprilike istovremeno Norvešku potresa nezapamćeni val nasilja usmjeren prema nepoželjnim elementima – društvenim manjinama i organiziranoj religiji, koji rezultira nizom ubojstava imigranata i homoseksualaca, te podmetanja požara u crkvama. U samo nekoliko godina spaljeno je preko 50 crkvi, mnoge od njih višestoljetno povijesno i kulturno blago. Nije bilo teško pronaći počinitelje jer su black metalci sa zadovoljstvom preuzimali odgovornost, u skladu sa svojom filozofijom, dok je bubnjar Mayhema Hellhammer svoje protivljenje izrazio potrebom da se prioritetiziraju paljenja džamija i sinagoga, jer su ‘one kulturalno još odaljenije’.

Black Metal je kao žanr preživio taj krvavi val s početka devedesetih

Nasilje je moglo biti okončano jedino nasiljem. Desetog kolovoza 1993., Varg putuje petsto kilometara od Bergena do Osla, ulazi u Euronymousov stan, gdje kratka prepirka završava domaćinovom smrću nakon 23 uboda u glavu, vrat i leđa. Na suđenju Varg priznaje i niz piromanskih akcija po crkvama, te dobija dvadeset jednu godinu zatvora (maksimalna kazna u Norveškoj). Trenutno živi u Francuskoj promijenjenog imena, no i dalje vrlo plitke pameti. Cijeli slučaj je tema nekoliko dokumentarnih filmova i knjiga, a nedavno je i holivudski obrađen u filmu ‘Lords of Chaos’ poznatog švedskog režisera i bivšeg gitariste Bathoryja Jonasa Akerlunda.

Black Metal je kao žanr preživio taj krvavi val s početka devedesetih, evoluirao ideološki i glazbeno, te je i dalje relativno popularan u underground krugovima. Mayhem je također preživio, no band će ipak zapamćen više po svojem razdoblju vatre i krvi nego po svojoj glazbi.

Komentari





O autoru: Dulist


Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana