Natrag
18.7.2018 13:00

facebook

twitter

google

rss

dulist

Vaš najbolji bend kojeg niste čuli

20.6.2018 @ 16:08 Dulist dulist IN

Podijelite:

Piše: Petar Ipšić

‘A šta’si’se ti raširi ka Is’krst na kri­žin?’, u svom stilu uzviknuo je nared­nik Grabar zvani Delon prenuvši me iz sanjarenja tog lipanjskog popodneva na početku milenija dok sam ležeći na travnatoj podlozi pod krošnjom nekog zimzelenog stabla u Središtu za obuku ročnih vojnika u Sinju uživao u, sma­trao sam, zasluženom odmoru upija­jući zrake teškog sunca Cetinske krajine (nije znanstveno dokazano, ali držim da je sunce opakije jednom kada prođete Cista Provo prema Trilju).

Priču o Flaming Lipsima nije jednostavno ispričati u skučenim okvirima novinarske kolumne, ali vrijedi pokušati

Već lagano iznerviran, Grabar je morao nekoliko puta ponoviti pomalo bogohulno pita­nje s početka teksta prije nego sam ga uopće mogao čuti izronivši ispod sci-fi soundtracka albuma ‘Soft Bulletin’, koji je krajem 1999. godine krasio same vrhove lista najboljih albuma ne samo tekuće godine, nego su ga glazbeni magazini u panegiricima vrlo entuzija­stično proglašavali najboljim ostvare­njem 90-ih, vjerojatno i šire. Ono što je narednik želio znati, nadvivši se prijeteći iznad mene, jest što mu ročnik koji bi sutra trebao osigurati nacionalnu sigur­nost boreći se protiv vanjskih i možebit­nih unutarnjih neprijatelja, radi izvaljen na travi, odvezanih čizama i s košuljom van hlača, poput nekog hipija. Mala mu je utjeha bila što je ročnik sve to radio u trenucima odmora, a on mu, svjestan nepoklapanja glazbenih preferencija, sigurno nije mogao servirati izliku da sluša najbolji psihodelični rock album od ‘Dark Side of The Moon’ naovamo.

Flaming Lips će deset godina poslije u cijelosti obraditi to remek djelo Pink Floyda, a 2014. upustit će se i u pjesma-za-pjesmu pristup albumu ‘Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band’ Beatlesa pa upravo štovateljima tih velikana kao i ljubiteljima Bowieja ili Beach Boysa namjenjujem ovaj tekst o ‘neustrašivim nakazama’ iz Oklahoma Cityja. Priču o Flaming Lipsima nije jednostavno ispri­čati u skučenim okvirima novinarske kolumne, ali vrijedi pokušati. A i povod me ohrabruje. Naime, 1. lipnja Warner Bros. objavio je prvi službeni ‘najveći hitovi’ album benda koji pokriva sve albume izdane za njih od 1992. godine, jer Lipsi nisu izgubili potporu ‘major label’ izdavača ni kad su izbacivali albume koji se mogu slušati jedino ako sva četiri diska simultano pustite na četiri različita sound systema (Zaireeka, 1997.), pa ni onda kada su pjesmu koja traje 24 sata u formi USB drivea zapaki­ranog u pravoj ljudskoj lubanji objavili u tiraži od 13 primjeraka.

Manipulacijom prethodno snimljenom glazbom uz pomoć studij­skog velikana Davea Fridmanna, stvorili su melodično, zvučno slojevito i pedan­tno aranžirano djelo koje je stimulativni i emotivni vrtuljak.

‘Greatest Hits Vol. 1’ dolazi u skra­ćenom izdanju s 11 pjesama, za sada samo na vinilu, među kojima su one koje se uistinu mogu zvati hitovima – ‘She Don’t Use Jelly’ i ‘Do You Realize’, no puno zanimljivija opcija i izvrstan uvod u čudesan svijet Flaming Lipsa jest deluxe verzija koja u raskošnom rasponu od 52 pjesme donosi isti nara­mak hitova, ali i pažljivo odabran izbor drugih značajnih pjesama s ukupno 10 studijskih albuma koliko su ih objavili od u zadnjih 26 godina, ne računajući čitav niz manje službenih, opskurnih izdanja. Prve tri ploče za Warner zauzi­manju većinu prvog diska i predstavljaju Lipse kao garažni rock sastav sa slatkim zubom za psihodeliju. Prisutne su prve naznake budućeg zaokreta u zvuku i sklonosti studijskom eksperimentira­nju kojem su se premijerno prepustili na spomenutoj ‘Zaikreeki’. Snimajući taj album Lipsi su stvarali i ‘Soft Bulle­tin’ na kojem su u potpunosti odbacili ‘velike’ gitare, a nove pjesme o podizanju sunca obojili su orkestracijama i glasnim bubnjevima. Manipulacijom prethodno snimljenom glazbom uz pomoć studij­skog velikana Davea Fridmanna, stvorili su melodično, zvučno slojevito i pedan­tno aranžirano djelo koje je stimulativni i emotivni vrtuljak. ‘Soft Bulletin’ nema pravog hita i zamišljen je da se sluša kao cjelina, ali prvih 37 sekundi uvodne ‘Race For The Prize’ vjerojatno je glaz­beni ekvivalent uzbuđenju koje osjeća astronaut prilikom ispaljenja u orbitu. I to sve prije nego pjesma o znanstveni­cima u mrtvoj trci za spas čovječanstva zapravo počne i dobije melankolični nastavak.

Dok sam tako u vrelom Sinju plovio orbitom i navijao za spas cjelokupnog čovječanstva što sam uistinu mogao reći Grabaru a.k.a. Delonu? – ‘Daj čovječe skini mi se, zar ne vidiš da je gusto?’. Naravno da nisam. Pa sam se ustao i pognute glave ‘Soft Bulletin’ nastavio slušati u uspravnom stanju, što, vjeruje mi, nije način za slušati muziku na koju se ne pleše.
Drugi disk ove izdašne retrospek­tive pokriva razdoblje od njihovog naj­uspješnijeg albuma, spomenutog pop epa ‘Yoshimi Battles The Pink Robots’, preko albuma ‘Embryonic’ iz 2009., kada su ponovno redefinirali svoj zvuk spo­jem glasnih gitara, improvizacija i free jazz formi, a završava s teškim i eksperi­mentalnim ‘The Terror’ i popastičnim ‘Oczy Mlody’. ‘Greatest Hits Vol. 1’ ima odlike najboljih kompilacijskih izdanja od 60-ih naovamo, a upravo mu izbor neobjavljenih pjesama i b-strana sin­glica razmještenih na posljednjem disku daje taj nekonvencionalni šarm kakav je današnja glazba, pa i rock glazba, izgu­bila i izvrsno nadopunjuje ukupnu sliku benda koji 30 godina neustrašivo fura svoj film, bilo u studiju ili na live nastu­pima sa svom tom pirotehnikom, kon­fetima i crowd surfingom u gigantskim balonima.

Foto: www.flaminglips.com

Komentari





O autoru: Dulist


Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana