Koronavirus u Hrvatskoj

‘VALJDA ĆU OSTATI NORMALNA!’ Ispovijest mame iz Dubrovnika o prvom danu škole ‘na daljinu’

rhdr

Učenici osnovnih škola u ponedjeljak ujutro započeli su sa praćenjem nastave putem televizijskih prijenosnika. Iskustvo prvog dana škole ‘na daljinu’ s nama je podijelila jedna dubrovačka mama dvoje osnovaca.

‘Vijest kako će nastava biti odgođena dočekali smo s negodovanjem i sa strahom, ali što se mora – mora se. Ukoliko se svi budemo pridržavali pravila koje nam je ova epidemija donijela, tim prije ćemo nastaviti normalno s našim životima. Vikend je prošao relativno bezbrižno u šetnji prirodom i branju šparoga te uz dopisivanje s razrednicama i nastavnicima koji su razrađivali svoju strategiju za dane koji nam dolaze. Iako smo cijelu nedjelju proveli vrlo opušteno, obećala sam sama sebi kako u ova dva tjedna koliko je najavljeno da nastave neće biti, neću dozvoliti da mi djeca izgube ritam učenja, čitanja i bavljenja svakodnevnim obvezama.

Prvo jutro s nastavom na ‘daljinu’ preko televizije započelo je kao i prava nastava, već u 8 sati. U mom slučaju dvoje je školaraca, djevojčica koja je u prvom razredu i dječak koji pohađa šesti razred, a tim je i izazov novopečenog školskog programa ‘na daljinu’ veći. Prvotno je zamišljeno kako će djeca viših razreda pristupati virtalnim učionicama svojih razreda preko Carneta i sustava Office 365 što zbog preopterećenja i rapidnog porasta prijava privremeno onemogućeno pa nastavu mogu pratiti preko programa Sportska TV. Niži razredi svoje predmete mogu gledati i slušati preko programa HRT 3 što je za djecu do četvrtog razreda sasvim zadovoljavajuće.

Moja djevojčica je zadatak vrlo ozbiljno shvatila pripremivši pernicu i bilježnice za predmete koje će gledati i slušati. Jedva je dočekala svoju novu učiteljicu i sav taj šareni program. Tv učiteljica je preko malih ekrana zaželjela ‘dobro jutro’, a nakon što joj je moja djevojčica također poželjela ‘dobro jutro’ na glas, učiteljica je upitala – ‘djeco, ima li netko među vama tko nije oprao zube?’. Pogledala sam prema stolu i stolici koja je bila prazna – poslušala je svoju virtualnu učiteljicu i otrčala oprati zube. Sudjelovala je i odgovarala na glas na svako postavljeno pitanje ne razmišljajući kako je to isto pitanje postavljeno tisućama djece ispred malih ekrana. Program za prvi razred trajao je dva puna sata uz mnogo pjesmica i priča što je bilo prilagođeno koncetraciji djece prvih razreda.

– Mama, pa ja sam već radila redne brojeve – kazala je pa je unatoč tome nastavila pratiti i zapisivati brojeve u bilježnicu. Dva sata joj nije bilo previše pa je nastavila gledati gradivo drugog razreda.

Došao je na red i stariji te njegov školski program šestih razreda. Uslijedila je panika. Preklapaju im se njihovi programi – njegov koji uskoro počinje na Sportskoj TV i njen koji još nije završio na HRT-u 3. Na brzinu sam pristupila ‘live streamingu’ Radiotelevizije preko laptopa, istalirala novi Flash player te pokupila tonu smeća i kolačića kako bi program što prije mogla osposobiti. U jednom trenutku moj dnevni boravak je postao prava mala virtualna učionica s dvoje djece. Srećom školski sati vrlo kratko traju pa je i njihova koncentracija do kraja bila konstantna. Dječak je također ustvrdio kako su gradivo koje su učiteljice preko televizije predavale, već prošli.

– Pa ponovi, ne škodi ti! – strpljivo sam kazala iako bih radije da vozi bicikl i zafrkava se s prijateljima na zraku.

– Samo mi je ovo falilo – promislila sam, nakon tjedana i tjedana štrajka i gradiva koje se nije još uspjelo nadoknaditi. Sad ću pored posla i svih dnevnih obaveza, morati uspostaviti i školovanje kod kuće. Nadam se kako ću ostati normalna i pribrana uz dvoje djece doma od kojih je jedan pubrtetlija. Kao i svi roditelji pitam se – je li se sustav školstva mogao bolje pripremiti? Je li se moglo predvidjeti opterećenje Carneta i Officea 365? Iako mnogi kritiziraju način na koji se školstvo snašlo koristeći Radioteleviziju za emitiranje školskog programa, činjenica je kako su se u kratko vrijeme organizirali i osmislili kakvu takvu nastavu za našu djecu. Na nama opet ostaje upotpuniti im dan, s njima se poigrati društvenih igara, čitati im, prošetati se po svježem zraku dok god se može…

Pročitajte još

‘KAO POŽAR’ Alemka Markotić o proboju koronavisusa u staračke domove

Dulist

IZRADA VIZIRA Pandemija dokazala da smo najsolidarniji kad je najteže

Dulist.hr

Nacionalni stožer donio odluku, otvaraju se tržnice

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija