Aktualno

USUSRET SJEDNICI Kristić i Lujić: ‘Zabrana upisa necijepljene djece u vrtić protivna je zakonu’

Odmah na samom početku želimo istaknuti da cilj ovog priopćenja nije potaknuti ponovne rasprave o tome treba li djecu cijepiti ili ne, jer smatramo da to treba ostaviti na procjenu i odgovornost svakom roditelju, a teret dokazivanja i educiranja o važnosti cijepljenja ostaje na stručnom medicinskom osoblju – pišu Mostovi vijećnici Maro Kristić i Dolores Lujić osvrnuvši se na odgovor gradske uprave na vijećničko pitanje u svezi obveznosti cijepljenja djece kao preduvjeta za upis u dubrovačke dječje vrtiće.

Ono je, tvrde, u koliziji s postojećim zakonima koji su trenutno na snazi, jer izmijenjeni Zakon o predškolskom odgoju je stupio na snagu 1. siječnja 2014. godine te isti ne propisuje apsolutno nikakvu zabranu upisa necijepljene djece u vrtiće.

– Čak je i u članku 125. Kaznenog zakona propisano da nitko ne smije zabraniti pružanje usluge, pogotovo država, a u istom članku se navodi zdravstveno stanje u što nesporno spada cjepni status djeteta, iz čega proizlazi da je zabrana upisa necijepljene djece u vrtiće zakonski neosnovana. Naime, do prošlogodišnje velike bure koja je nastala zbog prijetnje epidemijom, necijepljena djeca su se uredno upisivala u dubrovačke dječje vrtiće – pišu Mostovci.

Kod upisa u vrtić, nadalje iznose, informacija o cijepljenju se samo primala na znanje, ali nikada to nije bio razlog za zabranu upisa bilo kojeg djeteta. I tada, kao i sada isti je zakon bio na snazi.

– Nakon već spomenute epidemije, koja se hvala Bogu nije dogodila, medijski orkestrirane kampanje u svrhu povećanja procijepljenosti zbog možebitnih katastrofičnih posljedica i svega sto se tada događalo, ništa se posebno pozitivno nije dogodilo. Procijepljenost se vjerojatno blago povećala, broj necijepljene djece je i dalje velik, a sto je najveća tragedija država se nije potrudila izmijeniti zakonski okvir, a niti pokrenuti aktivnosti u smjeru njegove izmjene, kako bi netko mogao legitimno zabraniti upis nečijem djetetu u vrtić zato što ono nije cijepljeno. Cijeli sustav zabrane upisa necijepljene djece u dječje vrtiće se temelji na jednom mišljenju ministra Kujundžića kojim tumači nadležnoj ministrici obrazovanja kako provoditi zakon. Mišljenje nije obvezujuće, a niti je u skladu s zakonom, ali važno je da nitko nema kaznenu odgovornost, jer je to ipak samo mišljenje. Iz navedenog se da zaključiti da ministar Kujundžić upravlja ministarstvom obrazovanja…, pa je jedan od ta dva ministra višak i trebao bi otići jer je nesposoban sam protumačiti zakon – mišljenja su.

– Tako danas u našim vrtićima i dalje upisujemo djecu koja nisu cijepljena, ukoliko ona recimo nisu cijepljena zbog toga sto su alergičari ili zbog neke druge bolesti nisu do sada cijepljeni. Istovremeno, djeca koja nemaju medicinskih zapreka biti cijepljena, a njihovi roditelji su drugačijih uvjerenja i nisu ih cijepili, nemaju pravo upisa. Apsurdno da ne može biti apsurdnije, i s formalno – pravne, zakonske, ali i medicinske i bilo koje druge strane. U našim dječjim vrtićima, kroz sve svoje grupe, od jaslica do predškolaca i dalje ima upisane djece koja nisu cijepljeni. Vjerojatno, zaključuju, postoje necijepljeni i među stručnim osobljem.

– Logično zaključujući, nije se puno postiglo, a da pritom nadležni nisu bili u stanju omogućiti da se to napravi zakonito. Potrošilo se iznimno puno javnog novca na medijsku kampanju, zastrašivanje roditelja i javnosti, a bilo je puno boljih načina za utrošiti te novce, kao primjerice u edukaciju građanstva ili opremanje medicinskih ustanova potrebnim uređajima kako bi zdravstvena usluga bila brža, kvalitetnija i dostupnija svim građanima. I bez toga, država je bila dužna prilagoditi zakonski okvir svojim željama koje vode u smjeru prevencije od širenja zaraze, jer jedini zakon koji još uvijek propisuje obveznost cijepljenja je Zakon o zaštiti pučanstva od širenja zaraznih bolesti, ali za ne cijepljenje ne postoji propisana sankcija osim savjetovanja s epidemiologom – pišu gradski vijećnici Maro Kristić i Dolores Lujić.

– Svima je jasno da su interesi farmako industrije koja upravlja sustavom u koliziji s Konvencijom o pravima djeteta koja vrijedi u gotovo svim razvijenim zemljama svijeta, ali je nevjerojatno kada se već po ovom pitanju poistovjećujemo s zemljama istočnog bloka poput Rumunjske, Srbije i Bugarske da nismo u stanju ni urediti zakonski ovo pitanje. Čak su i Bosna i Hercegovina i Crna Gora uređenije po ovom pitanju od nas. Obveznost odnosno represija su instituti koji guše demokraciju, vladavinu ljudskih prava i sloboda pa zemlje koje se odluče na takav smjer moraju imati i zakone prilagođene svojim stavovima, koliko god oni bili društveno prihvatljivi ili ne – kažu Mostovci.

– Stoga je neozbiljno da na naše vijećničko pitanje o tome koji zakonski okvir se primjenjuje prilikom zabrane upisa u dječji vrtić dobijemo odgovor da je to pitanje kućnog reda odnosno pravila koja donosi javna ustanova dječji vrtići koja ima pravo na to. No , nije to krivnja gradske uprave, jer sustav im nije ostavio mogućnost da daju odgovor koji je utemeljen u zakonu, jer u zakonu drugačije piše, a elementarna pravna pismenost nalaze da svi pod zakonski akti moraju biti u skladu s zakonom. Koliko god bili u strahu i koliko god on bio opravdan, moramo se ponašati odgovorno. Samo je pitanje trenutka kada će ista ova država odnosno njena pravosudna tijela donijeti presudu kojom se necijepljenoj djeci ne smije zabranjivati upis u vrtiće, a tek onda će nastati panika koju se neće moći umiriti nikakvim orkestriranim medijskim kampanjama. Biti će puno više onih roditelja koji će jednostavno svoju necijepljenu djecu dovesti i ostaviti tetama u vrtićima. Nadamo se da tada rješenje neće biti u podjeli vrtića na vrtiće za cijepljenu i vrtiće za necijepljenu djecu… – stoje u potpisu gradski vijećnici Maro Kristić i Dolores Lujić.

Pročitajte još

VAŽNO Kako zaštititi palme od napada crvene palmine pipe

Dulist

Željan Konsuo idućeg petka predstavlja prvu knjigu o Jugu ‘Pet do sto’

Dulist

ZAJEDNIČKE GROBNICE BONINOVA GOTOVO POPUNJENE Kamo s posmrtnim ostatcima nakon 10 godina?

Leona Rašica