Barakude su pobjedom nad Crnom Gorom na Europskom prvenstvu – Budimpešta 2020. osigurale prvo mjesto u skupini, samim time i izravan ulazak u četvrtfinale, tako da je subotnja utakmica protiv Slovačke – na rasporedu danas u 16 sati, lišena neke teorijske ili matematičke neizvjesnosti. Tim povodom za Jutarnji list Jugov kapetan momčadi i čovjek koji ‘baš nema najbolji šut, ali kad je frka i panika, tada lopta ide k njemu’, progovorio je o susretu s Ajkulama, ali i očekivanjima od ovogodišnjeg turnira.
Naime, iste one sekunde kad je Garcia dao gol za 11:10 protiv Crne Gore, 1,12 minuta prije kraja, pred očima nam je bljesnula slika otprije dvije i pol godine.
Isti grad (Budimpešta), silan suparnik (Mađarska) i slično kretanje rezultata. Dobro, to je bila značajnija utakmica, finale SP-a 2017., ali… Povela je tada Hrvatska 4:0, utišali je Barakude 6500 Mađara na tribinama, ali oni “dolje u vodi” su se vratili do 4:4. Sad je Budimpešta “gorjela”, a nama blaga panika. Onda Garcia uzima loptu i praas, 5:4! U sljedećem napadu, opet lopta do njega i buuum, 6:4! Je, bilo je i sreće, lopta je oba puta sve i svakog okrznula na svojoj putanji, ali epilog, on nas zanima. Epilog je gol. Što, kako, koga briga! Gajba je!
Ne smije se ponoviti
– Ne, ne, ne. To nije moj posao, mislim inače. Jasno, svi smo ovdje da bismo pridonijeli maksimalno i pružili nešto pozitivno. Sada sam to bio ja, ali bit će sljedeći put netko drugi tko će odlučivati.
Dobro, ali niti to nije sve. Na istom tom SP 2017, u četvrtfinalu protiv Italije (12:9) znate tko je bio najbolji strijelac? Garcia s 4 komada! Jednog je “zavaljao” velikom Tempestiju s 9 metara. U rašlje! Je, baš loše puca.
Pojašnjenje zadnjih 8 minuta? Postoji li to?
– Ma daj, pustite. U pet minuta smo dobili pet golova. Ovo je važan turnir, ovo se ne smije događati – smrtno je ozbiljan Xavi Garcia kad mu se spomene Crna Gora od četvrtka navečer. I odmah upozorava, s punim pravom i rezonom.
– U četvrtfinalu ili polufinalu se ovako gube utakmice. Nadam se da ćemo nešto iz ovoga naučiti. Moramo – ističe Katalonac Garcia,
Vratimo se opet malo u utakmicu s Crnogorcima. Minuta i pol do kraja, rezultat je 10:10. Crnogorac Bogdan Đurđić, inače Vukičevićev suigrač iz Marseillea, isključen je, Hrvatska je imala igrača više…
– Mislim da ste i vi i svi na tribinama u onoj buci, pa i gledatelji na televiziji čuli kako mi svi viču ‘pucaj, pucaj…’ jer je lopta došla do mene, svi ostali suigrači pokriveni. Što ću, pucao sam iako nije moj posao i hvala Bogu, ušla je – veli Xavi.
No, nisu samo suigrači vikali da puca. Učinio je to i Crnogorac koji ga je pokrivao. Provocirao ga je – “Ajde, ti riješi”. Valjda je računao, neće, on to ne može. Kakav Hlebinac! Čista naiva. Da, možda sve ovo i nije Xavijev posao, ali Garcia je u četvrtak bio strijelac dva pogotka jednako kao Vrlić ili samo jedan manje od najboljeg strijelca Bukića.
Ne treba to meni više
No, jasno da je Xavi imao i asistencije, ovaj put dvije, zaradio jednog igrača više, osvojio u obrani jednu loptu (sjajno iskakanje u drugoj četvrtini, presijecanje, dodavanje na lijevo krilo crnogorske momčadi), isplivao kontru. Pazite, sa 36 godina je Xavi pobjegao u protunapad Crnoj Gori koja je jedna od plivački najboljih reprezentacija! U igri je pak bio 25 i pol minuta, odnosno ne računajući vratara Bijača, samo je Joković bio više (dvije minute dulje). To su brojke mladića koji je imao samo jednu poruku, želju, istaknuti za kraj.
– Nadam se da više neću morati ja pucati u zadnjoj minuti! Daj, pa ne treba to meni više, ha, ha.
Razumijemo poantu, ali empirijska nas spoznaja vodi do toga da u sljedećoj zadnjoj minuti, u našem napadu, kad je frka i panika, povik s tribina mora biti samo jedan – ‘Daj Xaviju, daj Xaviju…’. Čovjek možda loše puca, ali sjajno pogađa!