Natrag
20.11.2018 09:06

facebook

twitter

google

rss

dulist

Upoznajte Hrvatsko-talijansku udrugu u Rimu!

12.3.2018 @ 10:48 Dulist Kultura
16;16

Podijelite:

Već cijeli niz godina u Vječnom Gradu postoji i djeluje Hrvatsko-talijanska udruga – Associazione Italo-Croata, osnovana 1993. kako bi se pomoglo Hrvatskoj u jednom od najdramatičnijih razdoblja njene povijesti.

Napisala Svjetlana Lipanović, potpredsjednica udruge u Rimu

Prethodno, na samom početku Domovinskog rata u studenome 1991., nakon pada Vukovara osnovana je javnobilježničkim osnivačkim aktom ‘Rimska udruga prijatelja Hrvatske’ – Associazione Romana Amici della Croazia u Rimu. Osnivači Udruge bili su Jelena Bogdanović, Andrija Poklepović, Toni Longo, Cristina del Vicario, Ljiljana Andrijuci. Pored skupljanja pomoći u novcu, hrani, lijekovima, odjeći Udruga je organizirala niz humanitarnih koncerata, foto izložbi o razaranjima kulturne baštine te je sudjelovala na javnim TV programima, prosvjedima i s Radikalnom strankom u Rimu podržana hrvatskim prijateljem političarom Marcom Panellom. Razvila je suradnju s talijanskim udrugama, kao: ‘Amici di Dubrovnik’ – Prijatelji Dubrovnika, iz Tranija i Ternija, ‘Italia Nostra’ – Naša Italija, ‘Mecenate 90’ – Pokrovitelj 90 i istovremeno s udrugama iz Trsta i Milana.
Akcije su bile usmjerene na obnovu spomeničke baštine u Dubrovniku te obnovu zapaljenih krovova kuća u Konavlima. Pomoć je upućena u Dubrovnik, Zadar, Split, a nakon izbijanja ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini i u Sarajevo. Najaktivniji članovi bili su Jelena Poklepović, Pero Hajdić, Cristina del Vicario. Nakon Oluje 1995. Udruga je rasformirana jer se smatralo da je ostvarila interese radi kojih je bila osnovana. U međuvremenu 29. prosinca 1993. Mirko Šikić, Marko Latinčić, Anđelko Berić s još oko 400 članova i uz pomoć Veleposlanstva Republike Hrvatske pri Talijanskoj Republici i Svetoj Stolici te Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima osnovali su Hrvatsko-talijansku udrugu.

Binomni naziv udruge izabran je da bi se angažirali i talijanski prijatelji čija je podrška bila neophodna posebno među utjecajnim osobama u politici, kulturi, sportu. Među uglednim članovima svakako se treba spomenuti veleposlanike prof. dr. Iva Livljanića, prof. dr. Davorina Rudolfa, mons. Milana Simčića, prof. Stjepana Krasića, dr. Šimu Sandrić, mons. Antuna Benvina rektora Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima, Antonella Cavallotta, Jerima Bogdanovića Pischeddu, Ivicu i Luku Krilića, Veru Jazvić, Antonija i Zoricu Mazzetta, Ružu Vuković, itd. Flaminio Piccoli ondašnji predsjednik povjerenstva u Zastupničkom Domu odgovoran za vanjsku politiku, Mario Caristo pravnik i bivši predsjednik Kasacionog Suda u Rimu podržali su rad Udruge dok je novinar i književnik Enzo Bettiza sudjelovao u raznim emisijama na talijanskoj televiziji s prilozima o dramatičnim događajima na ratištu.

Velika solidarnost
U stalnom prikupljanju pomoći istakli su se navijači nogometnog kluba Lazija podstaknuti našim nogometašem Alenom Boksićem, dok je s klubom Roma osnovano 40 mjesta gdje se stalno sakupljala humanitarna pomoć. Tijekom tih godina za Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu otpremljena je humanitarna pomoć u vrijednosti od milijarde lira i istovremeno posvojeno je oko 40-tak djece zalaganjem članova Udruge. Veliku pomoć pružio je Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u čijim se prostorijama nalazi sjedište same Udruge. Jedna od prvih akcija namijenjena ratnoj siročadi pokrenuta je za Božić 1993. od rektora Antuna Benvina i zvala se ‘Daj nam i ti svoju ruku’. Vođena od časne sestre Stelle Okadar i njenih susestara Kongregacije Školskih Sestara Franjevki Krista Kralja u Rimu, akcija je doživjela izvanredni uspjeh u rimskim školama, gdje su učenici mjesecima odvajali priloge za svoje napaćene vršnjake, zametene ratnim vihorom. Ista akcija organizirana je uspješno i u Sjedinjenim Državama od časnih sestara franjevki. Nakon ovoga, uslijedilo je prikupljanje pomoći u raznim drugim talijanskim gradovima, uz informativnu kampanju. Talijanski građani pokazali su veliku solidarnost, iako su posebno na početku bili dosta dezorijentirani u odnosu na sama područja gdje se rat odvijao kao i na stvarne razloge, koji su doveli do toga. Radi potpunijeg informiranja pokrenuto je i tiskanje dvojezičnog časopisa ‘Insieme’ – Zajedno koji od 1993., izlazi neprekidno i jedino je glasilo hrvatskih Udruga u Italiji.

Nove aktivnosti udruge
Kraj ratnog sukoba promijenio je aktivnosti Udruge koje su se usredočile na promicanje hrvatske kulture i jezika. Organizirane su razne priredbe, koncerti, kongresi, prezentacije knjiga, smotre, izložbe slikara, kipara… Na privatnoj televiziji Tele Lazio-Rete Blu u rujnu 1999., dva puta dnevno mogao se pratiti TV Dnevnik na hrvatskom jeziku. Sa strane Luke Krilića dugogodišnjeg predsjednika Udruge 1998. upućen je zahtjev Ministarstvu prosvjete, obrazovanja i sporta u Zagrebu za otvaranje Dopunske škole hrvatskog jezika, koju otada pohađaju djeca hrvatskih državljana u Rimu, trenutno pod vodstvom učiteljice Tine Fabijančić. Osim ovoga, Udruga je organizirala tečajeve hrvatskog jezika za odrasle s brojnim studentima, kojima predaje prof. Klara Barčić. Kao zadnju humanitarnu akciju ne mogu izostaviti pomoć stanovništvu u unutrašnjosti Hrvatske, posebno u mjestu Gunji za vrijeme razarajućih poplava u proljeće 2014.. Prigodom godišnjeg sastanka članova, svake tri godine glasa se za nove članove Upravnog Odbora. Izabrana sam za potpredsjednicu Udruge 2015. zajedno s predsjednikom Giovanni Orsonijem, savjetnicima Sandrom Scorzom, Annom Marijom Bošnjak, Sandrom Družić, Slađanom Krstić, Paolom Santarossa Sablichem, Jerimom Bogdanovićem Pischeddom, Klarom Barčić.

Kroz ove skoro tri godine nastojala sam promovirati hrvatsku kulturu, raznim manifestacijama koje sam organizirala uz pomoć ostalih članova i kroz objavu dvojezičnog časopisa Insieme čija sam glavna urednica. Želim spomenuti samo pojedine moje ostvarene projekte kao: ‘Dubrovačka Republika-umjetnički dodiri’ gdje je zanimljivo predavanje održala dr. Tanja Trška u studenome 2016., konferenciju ‘Božićna pjesma između filma i slikarstva’ prigodom koje su izložene slike Ivane Jovanović Trostmann, Davora Vukovića u siječnju 2017., prezentaciju autobiografske knjige časne sestre Stelle Okadar ‘Časna sestra na drugi način’- Dah uspomena, u lipnju 2017., konferenciju koja je održana 21. lipnja 2017., Tri udruge ‘Za jednu ideju o Europi’ gdje je uz razne ugledne sudionike govorio prof. dr. sc. Damir Grubiša tadašnji hrvatski veleposlanik u Rimu, dok sam osobno sudjelovala s tekstom o hrvatskoj povijesti i prednostima za Hrvate nakon ulaska u Europsku Uniju. Moram spomenuti i moju organizaciju sudjelovanja na kolektivnim izložbama Ivane Jovanović Trostmann u Teatro dei Dioscuri u veljači 2016. i u Domus Romana u ožujku 2017., Davora Vukovića u Domus Romana u ožujku 2017., suradnju pri postavki osobne izložbe Davora Vukovića u listopadu 2015. i pri kolektivnoj izložbi u ‘Sala del Bramante’ u siječnju 2016., te Stjepka Mamića i Želje Perkovića u Galeriji Biblioteke Angelica u listopadu 2017.. Zadnji projekti su izložba Ivane Jovanović Trostmann ‘Skrivena ljepota prirode’ u studenome 2017., objava časopisa Insieme u prosincu 2017. koji će uskoro biti vidljiv na mrežnim stranicama Udruge.

Promocije umjetnika
Za 2018. godinu u planu su razni novi projekti počevši od projekcije hrvatskih filmova, prezentacije književnica Vedrane Rudan, Nade Gašić, Daše Drndić čija su djela prevedena u Italiji, izložbe hrvatskog slikara Roberta Budora i kipara Ivana Branka Imrovića pa do izlaska novog broja Insieme. Svi ovi projekti i razni drugi koje realiziraju ostali članovi Udruge ostvareni su financijskim doprinosom Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i uz potporu našeg Veleposlanstva kojima se zahvaljujem na dragocjenoj pomoći. Osim višegodišnje aktivnosti u svijetu mode kao modni dizajner, po završetku Akademije za kostimografiju i modu u Rimu i dugogodišnje suradnje s našom modnom revijom ‘Svijet’ čiji sam bila korispondent sa svih modnih manifestacija u Italiji trenutno moja aktivnost je usmjerena i na promociju hrvatskih umjetnika putem dopisa u prestižnim talijanskim revijama. Svaka dva mjeseca od 2013. izlazi jedan članak u ‘Art&Art’ koji govori o našim slikarima, kiparima, izložbama, a koji se tiska u 20 tisuća primjeraka. Namjera mi je skupiti sve članke i objaviti knjigu o umjetnicima Bukovcu, Dulčiću, Pulitici, Vukoviću, Gusiću, Kljakoviću, Trostmann, Vidoviću, Raškaj, Kovačiću, Grbiću, Mamiću, Perkoviću, Bulj, Kloviću, Ivankoviću, Janekoviću, Berberu, Kraljeviću, Buić, Medoviću… Na talijanskom jeziku, iako za ovaj zahtjevni projekt je neophodno potreban sponzor.

Surađujem i s dvojezičnim časopisom Minoranze Manjine koji izdaje novinar Silvije Tomašević kao i s internacionalnom revijom ‘Urbis et Artis’. Posebno mi je zadovoljstvo pružila organizacija, u suradnji s poznatim talijanskim likovnim kritičarem prof. Puntellijem, izložbe ‘Infinity’ u Dubrovniku jer sam u mojem rodnom gradu uspjela predstaviti hrvatskoj publici poznate talijanske umjetnike. Sam kulturni događaj dobio je veliki publicitet u talijanskim i hrvatskim medijima te na Facebooku Udruge. Na kraju dodajem kako je postojanje Hrvatsko-talijanske udruge već 24 godine od velike važnosti za hrvatsku zajednicu u Rimu, jer predstavlja organizaciju koja radi na promociji hrvatske kulture, okuplja Hrvate prigodom raznih obljetnica, podržava odnose s hrvatskom manjinom koja je došla prije 500 godina u pokrajinu Molize kao i suradnju s drugim hrvatskim Udrugama u Padovi, Milanu, Trstu i u Hrvatskoj.

Komentari





O autoru: Dulist


Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana